Tehnike koje su korištene da bi se pokazalo to podudaranje uključuje:
- podmorska arheologija nalazišta pod vodom (kao npr. Dvaraka)
- satelitske snimke Ind-Sarasvati riječnog sistema
- određivanje starosti artefakata ugljikom i termoluminiscencijom
- znanstvena verifikacija izjava spisa - lingvistička(jezična) analiza spisa
- studija kulturološkog kontinuiteta u svim ovim kategorijama.
Uvod Rani indolozi željeli su kontrolirati i promijeniti slijedbenike vedske kulture, stoga su naširoko propagirali da su Vede jednostavno mitologija.

Max Muller, vjerojatno najpoznatiji rani sanskrtist i indolog, mada je kasnije u životu slavio Vede, u početku je napisao: "Slijedbenici Veda su gori od urođenika(divljaka)" i "Indija mora opet biti pokorena znanjem ... Njena religija je osuđena na propast."

Thomas Macaulay, koji je uveo englesko obrazovanje u Indiju htio je stanovnike učiniti vrstom koja je: "Indijska po krvi i boji, ali po ukusu, mišljenju, moralu i intelektu engleska."

Međutim, njemački filozof Arthur Schoppenhauer izjavio je da poznavanje sanskrta tih indologa bilo kao kod malih đaka.

Rani indolozi su:

- izmislili teoriju invazije Arijevaca, poričući time vedsku prošlost Indije - naučavali su da je engleski obrazovni sistem superiorniji - namjeno su na iskrivljen način tumačili sanskrtske tekstove da Vede učine primitivnim - sistematski su tjerali Indijce da se srame svoje kulture - stoga djelovanje ovih indologa otkriva njihove rasne predrasude

U posljednje vrijeme brojni su arheološki pronalasci i njihova analiza doveli u pitanje teoriju invazije Arijevaca. Ova se teorija još uvijek podučava u mnogim sustavima obrazovanja unatoč kontradiktornim dokazima.

Teorija invazije Arijaca:

- vedski Arijci ušli su u Indiju između 1 500 i 1 200 g. prije Krista - pokorili su primitivnu dravidsku kulturu zbog superiornosti svoje vojske, konja i metalnog oružja. - uveli su vedsku kulturu i njenu literaturu. - ova teorija invazije Arijaca tako liši stanovnike Indije njihovog vedskog naslijeđa. Bogatstvo njihove kulture došlo je sa stranog teritorija.

Ta teorija potiče zanjimljivu dilemu zvanu Frawleyev paradoks: S jedne strane imamo ogromnu vedsku literaturu bez ijednog arheološkog nalazišta povezanog s njom, a sa druge strane imamo 2500 arheoloških nalazišta Ind-Sarasvati civilizacije bez ikakve literature vezane uz nju.
Superiornost novijih dokaza ukazuju na to da se radi o jednoj te istoj kulturi. To zasigurno eliminira ovaj paradoks i ima savršenog smisla nepristranom, objektivnom istraživaču.

Činjenice koje bacaju sumnju na teoriju invazije Arijaca:

- ne postoje dokazi u vedskim spisima o domovini Arijaca izvan Indije. Čak štoviše, Vede spominju moćnu rijeku Sarasvati te drugim autohtono Indijskim mjestima.

- u vedskim spisima nema nikakvih dokaza o domovini Arijaca izvan Indije. Čak štoviše, Vede govore o moćnoj rijeci Sarasvati te drugim autohtono indijskim mjestima. Što se datiranja tiče, nije pronađen niti jedan dokaz za stranu invaziju, bio to arheološki, lingvistički, kulturni ili genetički.

- postoji više od 2 500 arheoloških nalazišta, od kojih se dvije trećine nalaze uz korito nedavno otkrivene presušene rijeke Sarasvati. Ona pokazuju kulturološki kontinuitet nalazišta i vedske literature od rane civilizacije Harappe pa sve do današnje Indije.

- provedeno je nekoliko nezavisnih istraživanja o vremenu isušivanja korita rijeke Sarasvati i sva upućuju na isto vremensko razdoblje na oko 1900. g. prije Krista.

- važnost utvrđivanja datuma isušivanja rijeke Sarasvati je da pomiče datum sastavljanja Rig Vede na otprilike 3000. g. prije Krista, što je izjavljeno u samoj vedskoj tradiciji.

- novija su datiranja vedske literature od strane indologa bazirana na zamišljenim datumima; 1500. g. prije Krista za invaziju Arijaca i 1200. g. prije Krista za Rig Vedu. Oba datuma su pobijena znanstvenim dokazima.

Max Muller, tvorac teorije o invaziji Arijaca, priznao je čisto spekulativnu prirodu vedske kronologije. U svom zadnjem objavljenom djelu neposredno prije njegove smrti, Šest sistema indijske foilozofije, napisao je: "Koja god da je starost vedskih himni, bilo 150 000 g. pr. Kr. ili 15 000 g. pr. Kr., one imaju svoj jedinstven položaj i stoje same za sebe u svjetskoj literaturi".

Vedska kultura je autohtono indijska

Kroz arheologiju, studiju kulturološkog kontinuiteta, lingvističkom analizom te genetskim istraživanjem može se znanstveno dokazati da je vedska kultura autohtona.

Na primjer, jezik i simbolika nađeni na pečatima iz Harappe su sami po sebi vedski. Nalazimo simbol Om, list asvatte ili svetog banjanovog drveta, kao i svastiku (znak povoljnosti), koji se spominju kroz cijele Vede. Om se spominje u Mundaka i Katha Upanisadi, kao i u Bhagavad-Giti.

Sveto asvatta drvo se spominje u Aitreyi i Satapata Brahmanama, te također u Taittiriya Samhiti i Katyayana Smritiju.

Grafički natpis tih harappskih pečata je dešifriran kao konzistentno vedski i dat mu je naziv "proto-brahmi", kao pred-sanskrtski natpis.

Taj komad keramike sa pretharrapskim natpisom, koji je nađen u najnižim slojevima iskopina Harappe, dešifriran je kao ila vartate vara, i odnosi se na svetu zemlju vezanu uz rijeku Sarasvati, opisanoj u Rig Vedi.
Pored toga, i drugi arheološki pronalasci su kulturalno dosljedni, kao na primjer, plesačica čije narukvice su slične narukvicama koje danas nose žene u sjeveroistočnoj Indiji, tri kamene Šiva linge koje je 1940. g. pronašao M. S. Wats u Harappi. Obožavanje Šiva linge je spomenuto u Maha Narayana Upanisadi, Yayur Vede i te se i danas revno prakticira.

Satelitske snimke presušenog korita rijeke Sarasvati
Koristeći moderne tehnike poput satelitskih snimki i tehnika datiranja može se pokazati da su drevne izjave Veda činjenične, a ne mitološke kao što su bile pogrešno propagirane. Satelitske snimke visoke rezolucije su potvrdile opise u Rig Vedi o silasku drevne rijeke Sarasvati od njenog izvora u Himalajama do Arapskog mora.

Moćna rijeka Sarasvati i njena civilizacija se spominju na više od pedeset mjesta, dokazujući da je Rig Veda prethodila isušivanju Sarasvati. To pomiče njenu starost dalje u povijest, te baca daljnju sumnju na zamišljeni datum tzv invazije Arijaca.

Satelitska snimka (negdje) jasno pokazuje protezanje riječnog sistema Ind-Sarasvati od Himalaja do Arapskog mora. Rijeka Ind, s lijeve strane, označena je plavom, dok je sliv Sarasvati označen zelenom bojom. Crne točke prikazuju mnoga arheološka nalazišta i nekadašnja naselja uz obale sada presahle rijeke Sarasvati.

Isušivanje rijeke Sarasvati arheološki je potvrđeno na oko 1900. g prije Krista. Praćeno velikim tektonskim kretnjama ili pomicanjima ploča Zemljine kore, primarni razlog isušivanja bio je što su druge rijeke "otele" glavne pritoke Sarasvati, rijeke Sutlej i Drishadvati.

Iako su rane studije, bazirane na limitiranim arheološkim dokazima proizvele kontradiktorne zaključke, nedavna su nezavisna istraživanja, kao na primjer istraživanja arheologa Jamesa Shaffera iz 1993., pokazala da nema nikakvih dokaza o stranoj invaziji u civilizaciju Ind-Sarasvati i da se može dokazati kulturološki kontinuitet za još jedno tisućljeće.

Drugim riječima, arheologija ne podržava teoriju invazije Arijaca.

Dokazi za drevni grad-luku Dvaraku

Tehnike podvodne arheologije također su korištene blizu obale drevnog grada Dvarake u Gujaratu, otkrivajući dodatne dokaze koji podržavaju izjave vedskih spisa. Kod Dvarake, drevnog grada-luke Gospodina Krišne, u oceanu je otkriven čitav podvodni grad , sa masivnim zidinama, lukobranima i gatovima kao što je opisan u Mahabharati i drugim vedskim spisima. Dr. S. R. Rao, bivši član Indijskog arheološkog društva pionir je podvodne arheologije u Indiji. Čini se da pronalasci podvodne arheologije potkrjepljuju opise Dvarake u Mahabharati kao velikog, dobro utvrđenog i bogatog grada-luke, sagrađenog na zemlji kasnije vraćenoj moru. Ovo podizanje i spuštanje razine mora koje se desilo u razdoblju 15. i 16. stoljeća prije Krista također je dokumentirano u povijesnim podacima Bahreina.

Među velikim podvodnim otkrićima bile su masivne gradske zidine Dvarake, velika vrata i bastion.

Dva kamena navoza različitih širina protežući se od plaže do poluotoka tvoreći prirodnu luku, kao i stara brodska sidra što ukazuje da je Dvaraka bila drevni lučki grad.

Troglavi motiv na školjci, nađen u iskopinama Dvarake, potkrepljuje vezu sa spisom Harivamsa, koji kaže da bi svaki građanin Dvarake trebao nositi mudru ili pečat takve vrste.

Sve te podvodne iskopine daju dodatni kredibilitet o valjanosti povijesnih izjava nađenih u vedskoj literaturi.

35 Arheoloških nalazišta u Sjevernoj Indiji

Osim Dvarake, više od 35 nalazišta u sjevernoj Indiji doprinijeli su arheološkim dokazima i identificirani su kao drevni gradovi opisani u Mahabharati. Bakreno posuđe, željezo, pečati, zlatni i srebrni ornamenti, diskovi od terakote, sivo obojena lončarija, svi su ovi predmeti pronađeni na tim nalazištima. Rezultati znanstvenog datiranja ovih artefakata podudaraju se sa ne-arijskim modelom invazije u indijskoj povijesti.

Nadalje, Matsya i Vayu Purane opisuju veliku poplavu koja je uništila grad Hastinapur, prisiljavajući stanovnike da se presele u Kausambi. Tlo Hastinapura potvrđuje da se poplava zaista dogodila. Arheološki dokazi nove prijestolnice u Kausambi su nedavno pronađeni i oni datiraju iz vremena neposredno poslije te poplave.

Kurukšetra

Slično tome, na Kurukšetri, gdje se dogodio veliki rat opisan u Mahabharati, iskopavanjem su pronađene željezne strijele i koplja a njihova starost je datirana termoluminiscencijom na 2800. g. prije Krista., što je približno vrijeme kada se rat opisan u Mahabharati zaista dogodio.

Mahabharata također opisuje tri grada koja su dana Pandavama, junacima Mahabharate, nakon njihova prognanstva:

Paniprastha, Sonaprastha i Indraprastha, koja je zapravo Delhijeva Puranaqila. Na ovim nalazištima pronađeno je pregršt lončarije i drugih antikviteta koji pokazuju kulturološku konzistentnost i datum koji se podudara sa razdobljem Mahabharate, te oni još jednom potvrđuju izjave zapisane u vedskoj literaturi.

Poznati mislioci koji su cijenili vedske spise

Iako su rani indolozi svojim misionarskim žarom naširoko ocrnjivali Vede kao mitologiju, mnogi su se najveći svjetski mislioci divili Vedama kao skladištima naprednog znanja i uzvišenog načina razmišljanja.

Arthur Schoppenhauer, slavni njemački filozof i pisac napisao je:"Naišao sam na duboke, orginalne, uzvišene misli... preplavljene visokom i svetom ozbiljnošću."

Poznati rano-američki pisac Ralph Waldo Emerson, čitao je Vede svakodnevno. Emerson je napisao: "Dugujem veličanstveni dan Bhagavad-giti."

Henry David Thoreau je rekao: "Ujutro kupam svoj intelekt u čudesnoj(veličanstvenoj) filozofiji Bhagavad-gite ... pored koje naš moderni svijet i literatura izgledaju sićušni i trivijalni."

Dakle, Emerson i Thoreau su toliko cijenili vedsku literaturu da su bili poznati kao američki transcendentalisti. Njihova djela sadrže mnoge misli iz vedske filozofije.

Druge poznate ličnosti koje su govorile o veličini Veda su: Alfred North Whitehead (britanski matematičar, logičar i filozof), koji je izjavio: "Vedanta je najimpresivnija metafizika koju je ljudski um koncipirao."

Julius Robert Oppenheimer, glavni konstruktor atomske bombe izjavio je da su "Vede najveći privilegij ovog stoljeća." Za vrijeme eksplozije prve atomske bombe, Oppenheimer je citirao nekoliko stihova iz jedanaestog poglavlja Bhagavad-gite, kao npr:

"Ja sam smrt, uzrok uništenja svijetova..."

Kada su Oppenheimera upitali da li je to prva nuklearna eksplozija, on je značajno odgovorio: "Da, u modernim vremenima," ukazujući da su se drevne nuklearne eksplozije možda dogodile.

Lin Yutang, kineski učenjak i autor, je napisao: "Indija je bila učitelj Kini u trigonometriji, kvadratnim jednadžbama, gramatici, fonetici..." i tako dalje.

Francois Voltaire je izjavio: "... sve što imamo je do nas došlo sa obala Gangesa."

Iz ovih izjava vidimo kako su mnogi renomirani intelektualci vjerovali da su Vede omogućile nastanak znanstvene misli.

Željezni stup u Delhiju

 Vedska književnost sadrži opise naprednih znanstvenih tehnika, katkada sofisticiranijih od onih koje se koriste u današnjem modernom tehnološkom svijetu.

Moderni metalurzi nisu u stanju proizvesti željezo koje bi moglo biti kvalitete “Željeznog stupa” u Delhiju, koji je najveći ručno kovani komad željeza iz davnina.

Taj stup stoji kao tiho svjedočanstvo visoko razvijene znanosti o metalurgiji koju su poznavali drevni Indijci. Izrađen(lijevan) otprilike 3. stoljeća prije Krista, težine šest i pol tona, odolijevao se hrđi gotovo dva tisućljeća, a čak i napadu topništva napadačke vojske Nadira Shaha tokom njegovog pustošenja Delhija.

Stup iz Heliodrosa i kulturne poveznice s Indijom

Primjer ovih razmjena je nađen u natpisima na stupu iz Heliodrosa, koji je 113. g. prije Krista podigao Heliodros, grčki ambasador za Indiju, preobraćen na vaišnavizam.

Još jedan primjer su novčići iz II. stoljeća prije Krista, nađeni u Agatoklu, koji pokazuju slike Krišne i Balarame. Ti artefakti svjedoče da je sanatana-dharma starija od kršćanstva.

To također potvrđuje vezu između Indije i drugih drevnih civilizacija, kao što je Grčka, te pokazuje da je postojala stalna razmjena kulture, filozofije i znanstvenog znanja između Indije i drugih zemalja. Uistinu, Grci su od Indije naučili puno čudesnih stvari.

Vedska matematika

Voltaire, slavni francuski pisac i filozof izjavio je da je: "Pitagora otišao na Ganges da nauči geometriju." Abraham Seidenberg, pisac autoritativne "Povijesti matematike" pripisuje vrijednost Sulba Sutrama jer su inspirirale sve matematičare drevnog svijeta od Babilona, Egipta pa do Grčke.

Kao što su Voltaire i Seidenberg izjavili, mnogi matematički koncepti od velike važnosti potječu iz vedske kulture, kao na primjer:

Teorem koji nosi Pitagorino ime pronađen je u Shatapatha Brahmani kao i u Sulba Sutri, indijskoj matematičkoj raspravi, napisanoj stoljećima prije Pitagorinog rođenja.

Decimalni sustav, baziran na potenciji broja deset, gdje se ostatak prenosi u slijedeći stupac, prvotno je spomenut u Taittiriya Samhiti crne Yajurvede.



Uvođenje nule kao i numeričke vrijednosti i decimalnog mjesta.

Pojam vječnosti.

Binarni brojčani sustav, esencijalan za računala, koristio se u mjerama vedskih stihova.





Tehnika dešifriranja (hashing), slična onoj koja se koristi kod modernih postupaka pretraživanja, kao npr. Google, koristio se u južnoindijskoj muzikologiji. Iz imena rage (melodije) mogu se izmjeriti note rage iz Kathapayadi sistema.

Vedski zvukovi i mantre

Vede doduše, nisu toliko poznate u prezentiranju povijesnog i znanstvenog znanja kao što su poznate u razjašnjavanju suptilnih znanosti, kao na primjer snage mantre. Svi prepoznajemo snagu zvuka po samim efektima zvuka, koji mogu biti veoma dramatični. Možda smo svi vidjeli kako visoki stupanj frekvencije zvuka lomi običnu staklenu čašu. Takva demonstracija pokazuje da glasni zvukovi mogu proizvesti značajne reakcije.

Opće je vjerovanje da mantre mogu nositi skrivenu moć koja može prouzročiti određene efekte. Vedska literatura je puna zapisa o oružjima koja su bila prizivana mantrama. Na primjer, mnoga oružja su bila aktivirana mantrama tokom epskog rata na Kurukšetri, gdje je i sama Bhagavad-gita bila izgovorena.

Razvijanje brahmastra oružja, istovjetnom današnjem nuklearnom oružju, opisano je kroz cijelu vedsku literaturu. Nadalje, mantre nose skrivenu duhovnu moć, što može proizvesti značajne dobrobiti kada se pravilno izgovaraju. Uistinu, same Vede su zvučne vibracije u pisanom obliku i prenose duboku poruku. Duhovne discipline preporučuju vježbe kao što je tiha meditacija, tiho izgovaranje mantri i također usmeno ponavljanje naglas specifičnih mantri.

Medicinski test o dobrobiti pjevanja mantri proveden je u tri skupine od 62 ispitanika, muškaraca i žena u prosjeku starih 25 godina. Pod strogim medicinskim nadzorom mantrali su Hare Krišna maha-mantru po dvadeset i pet minuta svakog dana.

Rezultati su pokazali da redovito mantranje Hare Krišna maha-mantre umanjuje stres i depresiju, te pomaže kod pobjeđivanja starih navika i ovisnosti. Ovi rezultati predstavljeni su u doktorskoj disertaciji na floridskom sveučilištu.

Duhovni praktikanti potvrđuju mnoge dobrobiti od mantra meditacije, kao na primjer povećane realizacije duhovne mudrosti, unutrašnjeg mira i čvrste povezanosti s Bogom na duhovnoj razini. Ovi efekti se mogu iskusiti slijeđenjem određenog duhovnog puta.

Zaključak

Većina dokaza koji su izneseni u ovoj prezentaciji je apara vidya ili materijalno znanje vedske literature. Vede međutim, su mnogo čuvenije po para vidyi ili duhovnom znanju. A još superiornije znanje od toga je realizirano znanje vedskih rišija ili svetaca - znanje koje je iznad objektivnog znanja materijalne znanosti - znanje o vječnoj stvarnosti sat, cit i anande ili vječnosti, blaženstva i potpunog znanja.  

www.harekrsna-ri.com