Biblija rabi riječ duša i za ljude i za životinje.
U Starom se zavjetu ta riječ obično prevodi s nefeš. Jedno od primarnih značenja riječi nefeš, duša, jest život, kao što je prevedena 119 puta (Postanak 9,4.5; Job 2,4.6; itd.) ili dah, kao što je prevedena u Jobu 41,21.
Druga hebrejska riječ koja zaslužuje pozornost je ruah. Ona se prevodi kao dah u 19. retku i kao duh u 21. retku. Ovaj tekst raspravlja o činjenici da i ljudi i životinje imaju isto načelo života ili daha i da ljudi nemaju prednost nad životinjama u onome što se događa u trenutku smrti - dah odlazi. Ono što je kod ljudi i životinja zajedničko jest načelo života i načelo smrti.
Riječ duša (psihe) rabi se za životinjski kao i za ljudski život. Jedino što možemo zaključiti jest da i jedni i drugi imaju život.
Životinje u istraživanju? Ne!
Svake godine desetine milijuna životinja ugine u laboratorijima Sjedinjenih Država. Vršitelji pokusa prisiljavaju životinje da gutaju ili apsorbiraju lak za nokte i sredstvo za čišćenje peći, inficiraju ih "ljudskim" bolestima, sjeku ih, spaljuju, dave i puštaju da uginu od gladi. Na takva se proučavanja troše milijarde dolara godišnje. U međuvremenu, mnogi ljudi koji boluju od raka, srčanih bolesti, AIDS-a, ovisnosti o drogama i dragih bolesti koje slabe organizam, kao i od povreda, zbog nedostatka sredstava ne mogu dobiti liječenje ili potrebnu pomoć.
Način stvaranja
U stvari, Biblija jasno kaže da se ljudi razlikuju od životinja. Kad je Bog stvarao čovjeka, "stvori čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa" (Postanak 2,7). Životinje nisu stvorene na taj način: "I reče Bog: 'Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!' I bi tako." (Postanak 1,24) Dalje, govoreći o stvaranju ljudskih bića, psalmist kaže: "Učinio si ga malo manjega od anđela, slavom i čašću vjenčao si ga." (Psalam 8,5)
Stvoren po Božjem obličju
Nadasve, Biblija potvrđuje da su ljudska bića stvorena po Božjem obličju: "Da načinimo čovjeka po svojemu obličju..." (Postanak 1,26) Ovakav se opis ne primjenjuje ni na jedno drugo stvorenje. Ellen White smatra da se veliki dio ovog "Božjeg obličja" odnosi na ljudski um: "Čovjek je bio oblikovan po Božjem obličju. Njegov je um u stanju shvatiti božanske stvari." (Ellen G. White, Patriarch and Prophets, str. 12-14.29)Jedna osobina koja ljude razlikuje od životinja jest pamćenje prošlosti i razumijevanje budućnosti.
Osjećaj za dobro i zlo
Još jedan vid koji nas izdvaja od životinja jest naš osjećaj za dobro i zlo. Osim onih ljudi čiji je mozak nepopravljivo oštećen, većina ljudi ima nekakav osjećaj što je dobro a što zlo. Neki možda misle da su veliki majmuni i drugi sisavci inteligentni kao ljudi, ali usprkos mnogim pokušajima da se to pokaže, ljudi su mnogo svjetlosnih godina ispred svih životinja u moralnom zaključivanju, razmišljanju i postupanju. Ljudi imaju duhovnu dimenziju koju životinje nemaju. Bog nam je zapovjedio da ga obožavamo i čak je odvojio jedan dan svakog tjedna u tu svrhu. Životinje se nisu sposobne moliti Bogu.
Drugi će možda reći da su životinje čak bolje od ljudi. Životinje nisu smislile niti vodile ratove koji su unakazili našu uljudbu. To samo pokazuje koliko smo pali od svog prvotnog uzvišenog položaja. Drugo područje u kojem Biblija izdvaja ljude od životinja jest vlast ljudi nad životinjama. "Blagoslovi ih Bog i reče im: 'Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!'" (Postanak 1,28)
Korištenje životinja
Pojava grijeha uvela je žrtveni sustav koji je tražio živote nevinih životinja. Bog je poučio Adama kakvo je značenje žrtve. U zamisli da životinja treba uginuti zbog čovjekovog grijeha vidimo da se ljudski život razlikuje od životinjskog života. Ali čak i u žrtveni sustav
Sotona uvodi zamisao da se ljudi i životinje ne razlikuju i potiče na žrtvovanje ljudi.
Stari zavjet sadrži upute o korištenju životinja za prijenos tereta i za hranu, s jedne strane, i o skrbi o životinjama da imaju dobre uvjete i da se prema njima postupa pažljivo, s druge.
Vrijednost čovjeka i skrb o životinjama
U Isusovim učenjima na površinu izbija jasna misao da ljudi imaju veću vrijednost: "Koji je medu vama čovjek koji ima ovcu jednu pa ako ona u subotu upadne u jamu neće je uzeti i izvaditi? A koliko li je čovjek pretežniji od ovce?" (Matej 12,11.12) Drugom prilikom Isus je rekao: "Ne prodaju li se dva vrapca za dinar? pa ni jedan od njih ne može pasti na zemlju bez oca vašega... Vi ste bolji od mnogo vrabaca." (Matej 10,29.31) Ovaj nas tekst uči da Bog brine o svemu što je stvorio, pa čak i o malim vrapcima.
Isus je dao "osobite upute u pogledu izvršenja djela milosti prema ljudima i životinjama... Dok Božji Zakon zahtijeva vrhovnu ljubav prema Bogu i nepristranu ljubav spram naših bližnjih, njegovi dalekosežni zahtjevi također obuhvaćaju nijema stvorenja koja ne
mogu izraziti riječima svoje potrebe i patnje." (E. G. White, Welfare Ministry, str. 47.48)
Drugo, ljudi su, na način koji se može samo djelomično odrediti, "iznad" ili "bolji" od životinja.
Zaključci koji su važni za kršćanina
Svaka rasprava o iskorištavanju životinja i njihovom dobru mora učiniti da budemo svjesni dvojakosti: Bog ima svemir u kome vlada red, ali mi živimo u palom svijetu. Živeći u ovom grješnom svijetu, kršćani pokušavaju primijeniti načela budućeg kraljevstva. Jednostavno
rečeno, to znači da će Isusov sljedbenik biti dobar prema životinjama dok ih koristi za dobro ljudima. To je jedan od razloga što mnogi adventisti teže vegetarijanskoj prehrani.
Nekad ćemo morati donositi odluke o životinjama.
Na primjer, netko se može razboljeti od malarije koju izaziva mikroskopska protozoa. Čovjek donosi odluku da ubije protozou i tako spasi nečiji život. štakori imaju buhe koje nose izazivače kuge. Mi odlučujemo uništiti štakore i spasiti ljudske živote.
Zastupnici prava životinja pokušavaju prikazati prirodu mirnom i smirenom, ali svaki biolog zna da je ta slika lažna.
Mi živimo u grješnom svijetu, svijetu u kome "sloboda" životinja može ugroziti naš opstanak i zdravlje. Ellen White je opravdavala ubijanje štetočina. "Bog nije nijednom čovjeku dao poruku: ne ubijajte mrave, buhe ili moljce. Dosadni i štetni kukci i gmazovi moraju se uništavati i od njih se moramo čuvati, da bismo sačuvali sebe i svoj imutak od štete." (E. G. White, Selected Messages, 329)
Životinje u istraživanju? Da!
Imamo li pravo na zdrav život? Nekolicina radikala prijeti razbijanjem laboratorija i zlouporabom sredstava informiranja. Za dobro ljudi treba eksperimentirati na nižim životinjama u humanoj sredini. Produžetak ljudskog vijeka od 42 godine (1900.) na preko 80 danas rezultat je u velikoj mjeri istraživanja na životinjama. Liječenje srčanih bolesti, raka, cistične fibroze i mnogih drugih bolesti rezultat je biomedicinskog istraživanja na životinjama. Bez životinja lijek bi za AIDS imao malo izgleda.
Udruge za prava životinja zahtijevaju više kompjutorske simulacije i proučavanja kultura na tkivima. Te se metode već dosta koriste, ali životinje su nam još uvijek potrebne - cjepivo se za AIDS ne može ispitati na računalu.
Iskrivljeno-razmišljanje ovih ekstremista pripisuje istu moralnu vrijednost glodavcima i ljudima. Kad bi njihov vlastiti život bio na kocki, bi li prednost dali glodavcima? Zbog njihove se kampanje milijuni dolara moraju ulagati za osiguranje laboratorija.
što se krije iza jednakosti ljudi i životinja?
Vidjeli smo da Biblija uzdiže ljude iznad životinja. Odakle vodi podrijetlo zamisao da je svaki život jednako vrijedan? Odgovor seže unatrag do oca svake laži.Sjetimo se za trenutak zamisli o organskoj evoluciji — da je život nastao kao rezultat nepoznatih procesa koji su se zbili u "juhi" od kemikalija. Prva živa stanica je, navodno, dovela do pojave drugih stanica koje su se, poslije mnogo vremena i mnogo staničnih naraštaja, na kraju razvile u druge oblike života na ovom planetu. Ljudi, onda, ne predstavljaju ništa drugo do posljednji korak u dugom evolucijskom razviću iz prve žive stanice.
Zaključak koji se iz toga može izvesti jest vjerovanje da ljudski život nije vredniji od života jednog komarca.
Naravno, zastupnici životinja obično ne pokušavaju spriječiti ljude da ubijaju komarce, ali važno je vidjeti kamo te zamisli vode.
Onda se postavlja pitanje: Na čemu zasnivamo vrijednosti? Na inteligenciji? Na izvršenom radu? Ili na pridonesu društvu?
Za kršćanina je odgovor jasan; na temelju našeg stvaranja po Božjem obličju i našeg ponovnog stvaranja kroz Isusa Krista. Nijedna životinja nije načinjena po Božjem obličju i nijedna životinja ne može doživjeti iskustvo duhovnog novorođenja.
Praktične primjene
Na drugom sam mjestu raspravljao o korištenju životinja i uputama koje trebaju usmjeravati takvo korištenje. Mogu li se istraživanja na životinjama ikada smatrati u skladu s kršćaninovom dužnošću da prema svakom životu postupa s poštovanjem? Naša rasprava dosad navodi me da kažem: da — ako je istraživanje potencijalno korisno za ljudski rod i ako se izvodi s najvišim štovanjem prema životu.
Na čemu mi kao kršćani stojimo nakon svega ovoga? Na čvrstom biblijskom stajalištu da ljudi i životinje nisu jednaki. Oni se značajno razlikuju po vrijednosti, dostojanstvu i sudbini. Premda nam je dana vlast i autoritet nad životinjskim carstvom, trebamo prema životinjama postupati nježno i brižljivo, pa čak i onda kad ih koristimo na dopuštene načine.
David Ekens
(preuzeto iz časopisa Pregled 2/1997, Zagreb)
bglavac
irida
edin.kecanovic
