PUTOVANJE DUŠE

U ovo tijelo duša ulazi da bi razotkrila svoje moći i djela na svijetu, jer joj je potreban instrument. Spuštajući se u ovaj svijet, pojačava tijek svoje moći kako bi ljudsko biće vodila svijetom. Tako usavršava sebe i odozgo i odozdo, dosežući više stanje time što se ispunjava u svim dimenzijama. Ako nije ispunjena i odozgo i odozdo, tada nije potpuna.

Prije no što se spustila u ovaj svijet, duša je nastala emanacijom iz misterija na najuzvišenijoj razini. Dok je u svijetu, donji je svijet upotpunjuje i ispunjava. Kad ga napusti, ispunjena je puninom obaju svjetova, gornjega i donjega.

U početku, prije no što se spusti do ovoga svijeta, duša je nesavršena; nešto joj nedostaje. Spustivši se u ovaj svijet, savršena je u svim dimenzijama.

STVARANJE ISKRICA

Svemir možeš popraviti svime što radiš - čak i jelom. Nemoj zamišljati kako Bog želi da jedeš zbog pukoga užitka ili da bi napunio želudac. Ne, svrha je popravljanje.

Iskrice svetosti miješaju se sa svime što postoji u svijetu, čak i s neživim stvarima. Izgovoriš li blagoslov prije no što počneš uživati u nečemu, i duša tvoja sudjeluje u duhovnome smislu. To je hrana za dušu. Kao što je zapisano u Tori: "Čovjek ne živi samo o kruhu, nego čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih". Ne živiš samo od fizičkoga, nego i od duhovnoga - od svetih iskrica što izviru iz Božjih usta, poput same duše, koju je u nas udahnuo Bog.

Kad želiš jesti kruh, izgovori moci: "Blagoslovljen budi, JHVH, Bože naš, vladaru svijeta, koji nam iz zemlje daruješ kruh". Tada, jedući, stvaraš iskrice koje prianjaju uz tvoju dušu.

OKUS ISKRICA

Dok jedeš i piješ, hrana i piće daruju ti užitak i zadovoljstvo. Svakoga se trenutka, zadivljen, upitaj: "Kakav je to užitak i zadovoljstvo? Što ja to kušam?"

Odgovori sam sebi: "To ne može biti ništa drugo nego svete iskrice uzvišenih, plemenitih svjetova, skrivene u hrani i piću".

NAJUZVIŠENIJI PUT

Kad poželiš jesti, piti ili ispuniti neku drugu svjetovnu želju, usredotoč svijet na Božju ljubav i tako ćeš tjelesnu želju uzdići do duhovne želje. Time ćeš pobuditi svetu iskricu koja prebiva u onome što želiš. Iz materijalnoga svijeta budiš svete iskrice. Nema uzvišenijega puta. Jer, Bogu služiš kamo god išao, što god činio - čak i kad su to svjetovna djela.

UZDIZANJE ISKRICA

Neprestano težimo probuditi svete iskrice. Svjesni smo da moćna energija Božanskoga ideala - sjaj u korijenu postojanja - još nije razotkrivena i ostvarena u svijetu što nas okružuje. Pa ipak, čitav se razvoj bića približava tome idealu.

Kako se uspinjemo, ideal sazrijeva u našemu duhu. Kako ga postajemo svjesnijima, primajući ga iz obilja s onu stranu postojanja, oživljujemo i obnavljamo sve djeliće onoga što smo prikupili od života - od svakoga pokreta, svake sile, posla, osjeta, tvari, beznačajne ili jako važne. Raspršena svjetlost zastajkuje u svojoj potpunosti, izgovarajući pojedinačne slogove koji se združuju u dinamičnu pjesmu stvaranja. Ta svjetlost života, prožeta svetom energijom, izvire najprije polakše, a onda sve brže.

Mi podižemo te raspršene iskrice i slažemo ih u svjetove, stvorene u nama, u našemu osobnom i društvenom životu. Životi su nam sve bogatiji što više iskrica probudimo. Sve je u skladu s našim činima. Što je težnja uzvišenija, to je uzvišenije i djelo; što je uvid dublji, to je uzvišenija i težnja.

SVE NEČEMU TEŽI

Ne možemo odrediti obilje životnosti koja prebiva u svim živim bićima od najsitnijih do najvećih, kao ni skrivenu životnost sadržanu u neživim stvorenim stvarima. Sve neprestano teče, vibrira i teži. Ne možemo procijeniti ni vlastito unutarnje obilje. Naš je unutarnji svijet zapečaćen i prikriven, povezan s nečim skrivenim, sa svijetom koji nije naš svijet, sa svijetom koji još nismo spoznali niti ispitali.

Sve obiluje bogatstvom, sve teži uzdizanju i pročišćenju. Sve pjeva, slavi, služi, razvija se, evoluira, uzdiže se, teži redu u jednoti.

SVJETOVNO I SVETO

Postoji svjetovni i sveti svijet, svjetovni i sveti svjetovi. Ti su svjetovi suprotni jedni drugome. Dakako, to je proturječje subjektivno. Svojim ograničenim opažanjem ne možemo pomiriti sveto i svjetovno, ne možemo uskladiti suprotnosti. Pa ipak, te su suprotnosti pomirene na najvišoj razini svemira, u sjedištu najsvetijega od svetog.