1. Čini mi se da mi je puno štete počelo nanositi ovo što su sada reći.

Katkada razmišljam kako loše čine roditelji koji na sve načine ne nastoje da

kreposna, kako sam već rekla, kada sam došla k razumu, od dobroga nisam

voljela viteške knjige, ali nije tu razbibrigu prihvaćala tako loše kao što sam je

ja prihvatila, jer nije zapostavljala svoj posao, a mi smo se izvlačili da bismo

ih čitali. Možda je to činila i zato da ne misli na velike tegobe što ih je imala i

vrlo teško doimalo moga oca, pa je trebalo paziti da on to ne vidi. Počela sam

se navikavati na čitanje takvih knjiga, a taj mi je mali nedostatak, koji sam

kod majke vidjela, hladio želje, te sam počela zakazivati u drugim stvarima.

Činilo mi se da to nije bilo loše, usprkos tomu što sam tratila mnoge sate

dana i noći u tako ispraznom poslu, krijući se od svoga oca. Toliko sam se

time zanosila, da je išlo do takve skrajnosti, da mi se činilo kako nisam imala

2. Počela sam nositi birane haljine i nakit jer sam željela dopasti se lijepim

ih u tome mogla naći, a kojih je bilo mnogo, zato što sam bila vrlo sklona

zbog mene. Ta želja za pretjeranom urednošću i za stvarima koje mi se nisu

činile nikakvim grijehom, potrajala je kod mene dugo godina. Sada vidim kako

je to moralo biti loše. Družila sam se s nekoliko bratanaca, jer u kuću mojega

i prema ovima. Sada vidim kakva je opasnost ako se u dobi kada treba početi

nego, naprotiv, potiču da mu se preda. Bratanci bijahu gotovo moje dobi,

sam ih u svim stvarima koje su im pričinjale zadovoljstvo: u pripovijedanju o

njezine čestitosti i velike dobrote nisam poprimila ništa, ali sam zato poprimila sve

zlo od jedne rođakinje koja je puno zalazila u našu kuću. Bijaše tako lakomislena

ponašanja, da je moja majka uvelike nastojala odvratiti je da ne zalazi u kuću.

Čini se da je naslućivala zlo koje će me zbog nje snaći, ali bilo je toliko prilike za

njome sam razgovarala i pričala zato što mi je ugadala u svim stvarima za

razbibrigu, što sam željela. Čak me je uvlačila u njih, pa sam sudjelovala u

tada četrnaest godina, a možda čak i više), hoću reći s njom prijateljevala i bila

osoba kojoj se ona povjeravala, ne čini mi se da sam bila napustila Boga zbog

smrtnog grijeha niti izgubila strah Božji, premda sam ga imala više zbog časti.

Ovaj je imao snagu da čast posve ne izgubim, a i ne čini mi se da bih se u tome

Kada bih barem imala snage da ne idem protiv Božje časti kao što mi je moja

narav davala da ne izgubim ono u čemu se meni činilo da je čast ovoga svijeta!

No nisam opazila da je gubim na mnogo drugih načina!

4. Isprazno želeći ovu čast, imala sam je do skrajnosti. Od sredstava koja su

mi bila potrebna da je sačuvam, nisam koristila nijedno; jedino sam jako pazila da

Predbacivali su mi to više puta, ali nisu mogli spriječiti da rođakinja zalazi u kuću.

stvar bila velika. Zaprepašćuje me katkada šteta koju nanosi loše društvo. Da to

veće u mladenačkoj dobi. Htjela bih da se roditelji pouče na mojem primjeru i da

naravi i duše nije ostalo gotovo ništa. Čini mi se da su u me utiskivale svoje

5. Stoga shvaćam veliku korist koju donosi dobro društvo. Da sam se u onim

kreposti. Da sam tada imala nekoga tko bi me bio naučio bojati se Boga, duša bi

ostao mi je samo onaj za čast, koji me je mučio u svemu što sam činila. Misleći

da se to neće saznati, upuštala sam se u mnoge stvari koje su bile upravo protiv

časti i protiv Boga.

6. U početku su mi škodile spomenute stvari, kako mi se čini, a krivnja,

zacijelo, nije bila njezina, već moja. Kasnije je moja zloba bila dostatna za zlo.

zato što sam nečestite stvari po prirodi prezirala - već razbibrizi u ugodnu

sam u nju oca i braću. Njih me je Bog oslobodio na taj način što se, kako mi se

čini, protiv moje volje brinuo da se posve ne izgubim, iako to nije moglo biti tako

tajno da ne bi bilo lomljenja moje časti i sumnje moga oca. Čini mi se da nisu

jedan samostan, koji je bio u ovome mjestu, gdje su se odgajale slične osobe,

znala samo ja i poneki rođak. Sačekali su zgodnu priliku da ne bi izgledalo

neobično. Naime ne bi bilo dobro da se uda moja sestra i da ja ostanem sama

i razabralo, ne bi se to zacijelo reklo sa sigurnošću; jer kako sam se ja toliko

bojala za čast, sva su se moja nastojanja sastojala u tome da to bude tajno, a

moj! Kakvu štetu nanosi u svijetu držati malo do toga i misliti da će biti išta tajno

shvaćali kako nije stvar u tome da se čuvamo ljudi, nego u tome da se čuvamo

sam već umorna i nisam se prestajala jako bojati Boga, kada bih ga uvrijedila, te

sam nastojala često se ispovijedati. Osjećala sam neki nemir, no za osam dana

- vjerujem čak i manje - bila sam puno zadovoljnija nego u kući svoga oca. Tako

zadovoljstvo gdje god sam se nalazila, pa sam bila vrlo omiljela. Budući da sam

se već tada jako protivila tome da budem redovnica, radovala sam se videći

tako dobre redovnice, jer su upravo takve bile u onoj kući, vrlo čestite, pobožne i

skromne. No ni uza sve to nije me nečastivi prestajao napastovati niti me tražiti

prestalo, i moja se duša ponovno počela privikavati dobru moje najranije dobi, te

dobrih. Čini mi se da je Njegovo Veličanstvo gledalo i razgledalo kojim bi me

toliko krivnji; riječ je o dogovaranju s jednom osobom s kojom sam, činilo mi se,

10. S nama svjetovnjakinjama spavala je jedna redovnica, pa mi je, čini mi

se, njezinim posredstvom, Gospodin htio udjeljivati svjetlo, kako ću to sada

ispričati.