Biljke imaju gusto tijelo i životno tijelo, koje je u stanju da primljene rude preradi. Njeno stanje svijesti je kao u dubokom snu bez snova. Zato ego lako svladava stanice biljke i drži ih dugo vremena podložnima. Odatle dolazi trajna snaga povrća.

Životinjske su stanice već više individualizirane, pa kako životinja posjeduje i osjećajno tijelo koje joj daje strastvenu narav, lako je razumjeti da je prilikom jedenja mesa te stanice teže svladati jer imaju životinjsku svijest koja je jednaka stanju sna. Takve se stanice ne daju dulje vrijeme podrediti, zato ishrana mesom traži veće količine i češće obroke nego ishrana povrćem i plodovima. Kada bismo išli korak dalje, pa jeli meso grabežljivih životinja, onda bismo stalno bili gladni, jer tamo su stanice izvanredno individualizirane pa zato nastoje odmah zadobiti slobodu. Da je tome tako dokazuju vuk, jastreb, a i kanibali koji su poslovično poznati radi svoje gladi. Kako je ljudska jetra preslaba da sama preradi običnu mesnu hranu, jasno je da bi se kanibal kad bi živio samo od ljudskog mesa umjesto da ga ponekad uzima kao poslasticu, brzo iscrpio. I dok previše ugljičnih hidrata, šećera i masti uzrokuje organizmu tek malo ili nikakve štete, jer se izdišu kroz pluća kao ugljična kiselina ili izluče kao voda kroz bubrege ili kožu, prekomjerna količina mesa isto tako izgori, ali ostavlja otrovnu mokraćnu kiselinu. Zbog toga se sve više uviđa da je za naše zdravlje bolje jesti što manje mesa.

Prirodno je da tražimo samo najbolju hranu, ali svako životinjsko tijelo sadrži u sebi otrovnu trulež. Venozna krv puna je ugljičnih oksida i drugih štetnih proizvoda na svom putu k bubrezima ili glavnim porama da bi ih izbacila kao urin ili znoj. Te se odvratne supstance nalaze u svakom komadu mesa, pa kad ga uzimamo kao hranu ispunjavamo tijelo štetnim otrovima. Mnoge su bolesti posljedica uživanja mesa.

Ima dosta dokaza za to da hrana mesom podstiče okrutnost. Spomenut ćemo kao primjer poznato divljaštvo grabežljivih životinja i okrutnost ljudi koji jedu meso. S druge strane zadivljujuća snaga i poslušna priroda vola, konja i slona pokazuje dobro djelovanje ishrane biljem. Narodi istoka koji su vegetarijanci i miroljubivi, opravdavaju također navedene tvrdnje o uživanju mesa.

Prvi zakon okultne znanosti je "ne smiješ ubiti" i to treba imati najveću težinu za svakoga tko traži više spoznaje. Ne možemo stvoriti ni česticu prašine, kakvo onda imamo pravo razoriti i najmanji oblik? Svako tijelo izraz je života Božjeg. Nemamo pravo uništiti oblik kroz koji život skuplja iskustva.

Na sadašnjem našem stupnju razvoja svaki čovjek zna sam od sebe da je nepravda ubiti. Čovjek voli životinje, zakon štiti pse i mačke protiv obijesnog mučenja i zato se teško može razumjeti kako se lovci, ljudi koji inače izgledaju dobri i razumni, mogu suprotno svojim boljim instinktima vraćati krvoločnom divljaštvu i nalaziti zadovoljstvo u prolijevanju krvi i veselje u ubijanju. To je vraćanje najnižim životinjskim instinktima i ni izdaleka nije "muški" kako si to oni utvaraju.

Ako se vratimo razmatranju duhovnih pomoći čovječjem napretku, onda nam molitva Gospoda, kao apstraktna formula za uzdizanje i čišćenje čovječjih nosača, izražava brigu za fizičko tijelo kad kaže "daj nam danas kruh naš svagdašnji".

Molitva koja se odnosi na životno tijelo jest "oprosti nam grijehe naše tako kako mi opraštamo dužnicima našim".

Životno tijelo sjedište je pamćenja. U njemu su nagomilane podsvjesne uspomene, dobre i loše, koje mi zadržavamo iz prošlog života, uključivo sve uvrede koje su nam nanesene i primljena dobročinstva, kao i ona koje smo mi učinili. Sjećamo se da je izvještaj o našem životu uzet iz onih slika koje smo vidjeli prigodom smrti neposredno nakon napuštanja tijela, i da su sve muke života poslije smrti posljedice ovih životnih slika.

Ako kroz ovu molitvu primimo oprost grijeha koje smo drugima počinili i ako to toliko koliko je moguće ispravimo i naše životno tijelo time očistimo da oprostimo drugima koji su nas uvrijedili i sve zle osjećaje isključimo, onda si uštedimo mnogo od onog jada nakon smrti, i osim toga se pripravimo za opće bratstvo koje djelomično ovisi o pobjedi životnog tijela nad osjećajnim tijelom. Uravnoteženi temperament stečen uslijed raznih udaraca života pokazuje takvu pobjedu pa učenik neka zato obuzdava svoj temperament, jer on time vrši rad na obim tijelima. Molitva Gospoda uključuje i to, jer kada vidimo da smo druge povrijedili onda se osvrćemo i tražimo uzrok. Gubitak samosvladavanja je jedan od tih uzroka i on dolazi iz osjećajnog tijela.

Većina ljudi napušta fizičko tijelo s istim temperamentom s kojim su u nj ušli, ali učenik mora disciplinirano pobijediti sve pokušaje osjećajnog tijela da ono vlada. To može postići koncentracijom na visoke ideale, što jača životno tijelo i djelotvornije je nego obična molitva crkve. Okultni učenjak pretpostavlja koncentraciju molitvi jer se ona provodi pomoću intelekta koji je hladan i bezosjećajan, dok molitva obično dolazi iz uzbuđenja. Ali gdje molitva dolazi iz čiste, nesebične predanosti visokim idealima, ona stoji mnogo više nego hladna koncentracija. Ona ne može nikada biti hladna jer nju nosi na krilima ljubavi osjećaj mističara do prijestolja Božjeg.

Molitva za osjećajno tijelo jest "ne dovodi nas u napast". Požuda je veliko iskušenje za čovječanstvo. Ona je veliki poticatelj svakog djelovanja i dobra ukoliko djelovanje podupire namjere duha. Ali gdje se požuda usmjeri na nešto nedostojno, na nešto što ponizuje prirodu, onda se vidi zašto molimo da ne padnemo u napast.

Ljubav za kojom bi trebao čeznuti samo je ljubav duše i mora obuhvatiti sve stvari, visoke ili niske, i rasti prema potrebi primaoca.

Slava - samo onome koji povećava sposobnost širiti dobru vijest, da svi oni koji trpe mogu naći utjehu za jade svoga srca.

Molitva za intelekt je "izbavi nas od zla". Vidjeli smo da je intelekt vezni zglob između više i niže prirode čovjeka. Životinjama je dozvoljeno slijediti svoje požude bez ograničenja. Kod njih nema ni dobra ni zla jer njima fali intelekt, sposobnost razlikovanja. Vrsta samozaštite koju primjenjujemo protiv grabežljivih i opasnih životinja razlikuje se od one koju primjenjujemo prema ljudima koji čine to isto. Ljudsko biće kome nedostaje intelekt je neuračunljivo. Priznaje mu se da nije svjesno što čini krivo, i zato se drži iza ograde.

Tek kada se čovjeku otvorilo duhovno oko, on je došao do razlikovanja dobra i zla. Gdje se povezujući zglob intelekta poveže s višim "ja" i sluša njegove naloge, mi imamo pred sobom plemenitu osobu. Naprotiv, povezivanje intelekta s nižom požudnom prirodom donosi ljude niže vrste. Zato se tom molitvom traži da budemo oslobođeni onih iskustava koja dolaze iz povezanosti intelekta s nižom osjećajnom prirodom i svim onim što je s tim u vezi.

Tko teži prema višem životu izvodi povezivanje više i niže prirode putem meditacije o uzvišenim stvarima. Ta se veza još učvršćuje promatranjem, a ta oba stanja nadmašuje obožavanje koje diže duh do samog Prijestolja.

Molitva Gospodu koja je data za opću uporabu crkve postavlja obožavanje na prvo mjesto da bi postigla ono duhovno uzdizanje koje je potrebno kod podnošenja molbe radi potreba nižih nosača. Svaki aspekt trostrukog duha, počevši s prvim, uzdiže se obožavanjem k njemu odgovarajućem aspektu Božanstva. Kada sva tri aspekta stoje pred Prijestoljem milosti, to svaki od njih izražava molbu kojom usrdno moli za potrebe svog materijalnog dvojnika, a sva se tri sjedine u zaključnoj molitvi za intelekt.

Čovječji se duh uzdiže svom praizvoru, Duhu Svetome (Jehovi) i govori "neka je sveto ime Tvoje". Životni duh se klanja pred svojim praizvorom, Sinom (Kristom), i kaže "neka k nama dođe Tvoje kraljevstvo". Božanski duh kleči pred svojim dvojnikom, Ocem, s molitvom "neka bude volja Tvoja". Onda moli najviši, božanski duh pred najvišim aspektom Božanstva, Ocem, za svog dvojnika, fizičko tijelo: "naš kruh svagdašnji daj nam danas". Zatim najviši, životni duh moli za svog dvojnika, Sina, za svoju dvojnu sliku u nižoj prirodi, životno tijelo: "oprosti nam grijehe naše kao što i mi opraštamo dužnicima našim". Najniži aspekt duha, čovječji duh moli najniži aspekt Božanstva za najvišeg između trostrukog tijela, osjećajno tijelo: "ne dovodi nas u napast". Na kraju se sjedine sva tri aspekta trostrukog duha u čovjeku za najvažnije u molitvi pa usrdno mole za intelekt: "izbavi nas od zla". Uvod "Oče naš koji si na nebu" samo je adresa na koverti. Zaključna formula "jer kraljevstvo je tvoje i snaga i veličanstvo od vijeka do vijeka Amen" nije Krist dao ali je prikladno oproštajno obožavanje kojim se zaključuje neposredni zagovor Bogu.

Spolno perverzni ili spolno lud čovjek dokaz je za tvrdnju okultista da je dio spolne snage ugrađen u mozak. Takav postaje idiot koji nije sposoban misliti, jer on spolnu snagu koja se normalno troši kroz spolne organe za rađanje ali i za gradnju mozga što omogućuje stvaranje misli, upotrebljava samo za prvo, što dovodi do duhovnog slabljenja.

Kod osoba koje se posvećuju duhovnom radu smanjuje se sklonost da spolnu snagu određenu za rasplođivanje upotrebljavaju u tu svrhu pa se taj neiskorišteni dio snage pretvara u duhovne snage.

To je razlog zašto posvećeni na određenom stupnju razvoja stvara zavjet samaštva. To nije lak zavjet i čovjek požudan za duhovnim napredovanjem ne smije ga lakoumno stvoriti. Mnogi ljudi koji još nisu zreli za viši život, neznajući su se vezali za život askeze. Oni su prema drugima kao i prema sebi samima, isto tako opasni, kao i spolno abnormalni.

Na sadašnjem stupnju čovječjeg razvoja spolni je čin sredstvo preko kojeg se brinemo za tijela, čime se daje duhu prilika da skuplja iskustva. Oni ljudi koji su strastveni i spolnom se nagonu neograničeno odaju, pripadaju najnižem razredu. U takvoj okolini će individue zrele za novo utjelovljenje teško naći dobre nosače u kojima će svoje sposobnosti moći razvijati tako da budu blagoslov sebi i ostalom čovječanstvu. Dobrostojeće pak klase koje imaju uvjete za podizanje djece to opet izbjegavaju, jer žele lagodno živjeti i odavati se neograničeno spolnom uživanju.

Tako čovjek svoje božansko pravo upotrebljava za to da unosi nered u prirodu. Pojedini egoi moraju gdjekad prihvatiti priliku pod nepovoljnim okolnostima. Drugi pak koji to ne mogu učiniti moraju dugo čekati dok se desi povoljna okolina. Tako se mi međusobno oštećujemo našim ponašanjem i tako će se grijesi otaca osvećivati na djeci.

"Čovjek ne živi sam za sebe". Svojim riječima i djelima dolazimo neprestano s drugima u doticaj. Kad ispunjavamo ili propuštamo naše dužnosti mi stvaramo ili uništavamo život, u prvom redu onaj naše neposredne okoline i na kraju svih žitelja Zemlje. Nijedan čovjek nema pravo tražiti viši život prije nego je izvršio dužnost prema svojoj obitelji, svojoj zemlji i čovječanstvu.

U mozgu postoje dva mala organa koje zovemo sluzno tijelo i epifiza. Medicinska znanost ih smatra organima koji su zakržljali. U tijelu se nalaze organi koji su ili zakržljali ili su u razvoju. Prvi su miljokazi na putu koji je čovjek prošao da bi dosegao svoj sadašnji stupanj razvoja, dok potonji pokazuju smjernice poboljšanja u budućem razvoju.

Sluzna žlijezda i epifiza pripadaju jednoj drugoj klasi organa koji se za sada niti razvijaju niti su zakržljali, nego oni spavaju. U dalekoj prošlosti, dok je još čovjek stajao u vezi s nutarnjim svjetovima, ovi su organi bili također sredstvo za pristup k njima, i oni će u nekom kasnijem stanju opet služiti toj svrsi. Oni su bili u vezi sa simpatičkim živčanim sustavom. Čovjek je vidio nutarnje svjetove u periodi Mjeseca, u lemurijskoj i atlantskoj epohi. Slike su mu se javljale neovisno o volji. Osjećajni centri njegovog astralnog tijela okretali su se suprotno kazaljci na satu (slijedeći kretanje Zemlje koja se u tom smjeru okreće oko svoje osi) kao osjetilni centri "medija" do naših dana. Kod većine ljudi ovi su osjetilni centri neaktivni, ali pravi razvoj će ih pokrenuti u pravcu kazaljke na satu. U razvoju pozitivnog vidovnjaka to je najteži korak.

Tko traži pravo duhovno gledanje mora prije svega dati dokaz svoje nesebičnosti. Uvježbani vidovnjak nikada ne griješi. On nije zrcalo koje ovisi o slikama koje mu se nametnu. On je sposoban u svako vrijeme i u svakom pravcu istraživati, i čitati misli i namjere drugih, ako svoje misli uputi u tom pravcu.

Bila bi velika opasnost za društvo kada bi se neka nedostojna osoba domogla te snage. Ali posvećeni je najsvečanijim zakletvama obvezan da tu svoju moć nikada neće upotrijebiti za svoje osobne interese ili da sebi uštedi kakvu bol. On smije tisuće drugih nahraniti, ali ne smije ni jedan jedini kamen pretvoriti u kruh da utaži vlastitu glad.

Uvježbano umijeće vidovitosti upotrebljava se za istraživanje okultnih činjenica i to je jedini način da se do njih dođe. Ono ne služi tome da se udovolji nekoj svojoj znatiželji nego je sveto i nesebično nastojanje da se pomogne čovječanstvu. Dok takva želja ne postoji, napretka na tom području ne može biti.

U vremenu nakon lemurijske epohe čovječanstvo je izgradilo cerebro-spinalni sustav koji stoji pod vlašću volje. U kasnijoj atlantskoj epohi ovaj se je jako razvio, te je egu omogućio zaposjesti fizičko tijelo. Tada se je probudio nutarnji duh za fizički svijet, ali tada je svijest o nutarnjem svijetu većina ljudi izgubila.

Poslije tog vremena je izgrađivana veza sluzne žlijezde i epifize s mozgom i leđnom moždinom, i sada je skoro pri kraju.

Da bi se opet stekla veza s nutarnjim svijetom potrebno je probuditi epifizu i sluznu žlijezdu. Kad se to dogodi čovjek će opet biti sposoban gledati u više svjetove, ali na višem stupnju nego prije, jer će biti u vezi s voljnim živčanim sustavom i tako pod vlašću volje. Putem sposobnosti ovog nutarnjeg gledanja bit će mu otvoreni svi putovi znanosti i on će imati sredstvo za stjecanje znanja prema kojem su sve ostale metode dječja igra.