Zašto Biblija kaže jedno, a Rimokatolička Crkva drugo?
U Varaždin su došli mormoni iz SAD-a i propovijedaju da je Bog zabranio kipove - Druga knjiga Mojsija 20. poglavlje: »Ne gradi lika rezana« i Otkrivenje 21. poglavlje 8. stavak: »Idolopoklonici neće u raj«.
I mise nema u Svetom pismu, to je lažna doktrina.
Čovjek nema duše nego je duh životni. Isus reče: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.« Duše su i sve životinje - Prva knjiga Mojsijeva, 1. poglavlje 24. stih: »Neka zemlja pusti duše žive po vrstama, stoku i zvijeri.«
I Marija nije Kraljica neba. Marija je istrunula u grobu, čeka uskrsnuće. Evanđelje Ivanovo 3. poglavlje 13. stavak: »Nitko se nije popeo na Nebo osim onoga koji je sišao, Sin Čovječji, Isus.«
U Nebo ide samo 144.000 muških izabranih, a žene ne.
Pakla nema, pakao je grob - Izaija 14,15, Djela 2,31, Peta Mojsijeva 30,15.19: »život i smrt, blagoslov i prokletstvo«, pakao ne.
I Šimun Cirenac je Isusu nosio križ a vi napravili 14 postaja križnoga puta lažnih.
Mormoni vas sramote. Govore da je religija koja ne vrši zapovijedi Božje kriva religija. A to je rimokatolička. Dokle ćete varati ljude? Boga nećete prevariti.
Varaždinac
Ovaj dopis koji nam po drugi put uporno šaljete ne objavljujemo da bismo se s vama prepirali niti da bismo na nj odgovarali, nego da se vidi kako pristupate Svetom pismu Vi i neke skupine koje se ipak proglašuju kršćanskima.
Bibliju treba prihvaćati kao cjelinu, a izvlačeći iz nje pojedine rečenice može se naoko vrlo uvjerljivo i stručno dokazivati što god se hoće. Zato Biblija i nije predana nijednom pojedincu niti kojoj proizvoljnoj skupini, nego velikoj zajednici Crkve koja je kao takva primila Duha Svetoga te je osposobljena Pismo shvaćati i tumačiti.
Isti, naime, Duh koji je nadahnjivao svete pisce koji su pisali pojedine dijelove Svetoga pisma prosvjetljuje Crkvu i vjernika koji to čita u crkvenom zajedništvu da shvati pravi smisao. To je onaj Duh o kojemu Isus govori: »Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi« (Iv 16,12-14).
Iz toga je Isusova obećanja očito da se cjelokupna Božja objava ne nalazi samo u Pismu nego također u Predaji, a Crkva, koju vode apostoli i njihovi zakoniti nasljednici, nosi tu baštinu kroz povijest i osposobljena Duhom primjenjuje je na rješavanje uvijek novih problema. Čitati i čak na izust učiti pojedine dijelove Svetoga pisma bez veze s tom živom zajednicom Kristove Crkve znači odbacivati pomoć i prosvjetljenje Duha koji je toj Crkvi zajamčen.
Velika Kristova Crkva je, osobito u tijeku prvoga tisućljeća dok se još nije bila podijelila na katoličku i pravoslavnu, osobito na velikim koncilima pojasnila i proglasila vjerske istine o Isusovoj majci Mariji, o zagrobnom životu i uskrsnuću.
Pobožnost križnoga puta nije dogma ni propisano bogoslužje nego izraz pučke pobožnosti koji nitko ne mora usvojiti, ali koja se ne protivi ničemu od onoga što je objavljeno.
Teško je zamisliti da ste doista povjerovali kako će u Nebo samo 144.000 muškaraca, a žene da onamo nemaju pristupa. Kršćani su ipak već u prvim stoljećima štovali također svete mučenice i utjecali se njihovu zagovoru pred Bogom, što znači da su vjerovali kako su one već u nebeskoj slavi.
O postojanju pakla nećemo vas uvjeravati, ali ipak ponovno pročitajte Isusovu prispodobu o bogatašu i Lazaru u 16. poglavlju Lukina evanđelja, osobito retke 23 do 26.