Odgovor: Prije pada u grijeh nije bilo smrti ni patnje, ni boli, ni ičega što nam danas zadje muke. Bog je sve načinio takvim da čovjek može živjeti u savršenim uvjetima. Slobodnom je odukom čovjek pošao vlastitim putovima koji su ga odveli od Boga. Ne mogu objasniti zbog čega nam Bog odbrava širok raspon slobde.

No ustanovio sam: tko se udalji od Boga, pada u bijedu. To me gorko iskustvo pratime i do današnjeg dana.

Neki su ljudi skloni krivnju pripisivati Bogu. Pritom treba imati na umu da uzročnik nije Bog nego čovjek.

Primjer: Ako noću na auto-putu isključimo svjetla pa se dogdi nesreća, ne smijemo zato kriviti za to proizvođača automobila. On je konstrukcijom predvidio svjetla; ako ih isključimo, to je naša stvar.

 A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlo i tame nema u njemu nikakve! (1 Ivanova 1:5) i ako se uputimo u tamu odvojenosti od Boga, ne smijemo se žaliti Stvoritelju, koji nas je stvorio za svoju blizinu. Bog jest i ostaje Bog ljubavi jer on je učini ono što nitko nikad neće učiniti, dao je svog jedinog sina da bi nas oslobodio kojeg smo sami skrivali.  

 Ovo je moja zapovijed : ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Nitko nema   

 veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje.

Nikad za čovjeka nije učinjeno ništa veće od Kristova djela na Golgoti - Križ je vrhunac Božje ljubavi.

Svi mi vjerni ili nevjerni živimo u palom svijetu u kojemu osnivan sastojak patnje, u svim dobrim nam poznatim oblicima. Neobjašnjivo nam ostaje pitanje pojedinca. Zašto je nekome dobro, a drugog nemilosrdno pogađa nevolja i teško je bolestan. Često vjernici moraju trpjeti čak i više od bezbožnika.

Jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika. Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.

Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. (Ps73:3-5) On, međutim, na prvi način svrstava svoju osobnu patnju, koju ne smatra kaznom za vlastite grijehe. Ne prepire se s Bogom već se grčevito hvata za njega.

(Ps 73:23-26)

      Al' ču odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju: vodit ćeš me po naumu svojem

da me zatim uzmeš u slavu svoju. Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.

Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka! Doista, propast æe oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.