l Zagonetka Islama

 

Iz obimnog teksta koji nosi naslov Zagonetka Islama, koji je povodom bajramske svetkovine napisao katolički svećenik Charles Ogada na temelju Kur'ana i Svamijevih govora o Kur'anu i Islamu, ovo je jedan dio koji sam po sebi toliko mnogo govori o Saiju i Njegovoj slavi. Tekst govori o tome kako se musliman Imran Musakhanov iz Dagastana, jedne od bivših republika Sovjetskog Saveza, susreo sa Saijem i postao Njegov sljedbenik.

... Imran Musakhanov je još jedan privilegirani musliman koji je iskusio transformirajuće moći Sai Babine ljubavi. Rođen je u veoma religioznoj muslimanskoj obitelji u Dagastanu, muslimanskoj republici u jugo-zapadnoj Rusiji. Imran nam priča priče o svojim zadivljujućim susretima sa Sai Babom te kako je uspio uskladiti štovanje bezobličnog Boga i Boga koji ima lik. 

UPOZNAJ SANJAČA

Veoma rano u djetinjstvu počeo sam čitati knjige iz islama, budizma, kršćanstva i ostalog, zahvaljujući mojim roditeljima koji su bili širokih nazora i koji su mi dali tu slobodu. Silno sam želio napredovati na putu samopredaje Allahu, ali nisam imao jasnu ideju kako bih to trebalo učiniti.

Onda je Svami milostivo došao u moj san čak i prije nego sam čuo za Njega. Bio je to jasan i živi san kojeg se i sada mogu sjetiti do detalja. Našao sam se u džungli, bila je noć. Bilo je jako mračno. Ogledao sam se oko sebe te sam u daljini vidio nejasno svjetlo. Kao moljac krenuo sam prema tom svjetlu i uskoro sam došao do hrama na vanjskom rubu džungle. (Veoma simboličan san – op.prev.)

Kasnije sam shvatio da je hram imao kupole slične trima kupolama Muzeja svih religija ovdje u Prasanthi Nilayamu. Druga stvar koja me pogodila bila je ta da je imao mnogo stilskih oblika iz raznih religijskih tradicija. Bio je kombinacija džamije, hinduskog hrama i budističkog hrama, sve u jednom. Vrata su mu bila širom otvorena pa sam ušao unutra. Tamo sam u velikoj dvorani vidio mnogo ljudi kako sjede u tišini i meditiraju. Neki su sjedili prekriženih nogu kao jogiji dok su drugi sjedili na koljenima prema muslimanskoj tradiciji. Želio sam saznati što ti ljudi rade, o čemu meditiraju?

Zatim sam primijetio da su se svi počeli klanjati i prostirati pred nekim s mnogo ljubavi i odanosti.

Zemlja se počela tresti i ja sam mogao čuti zvukove gromova iza sebe. Okrenuo sam se te sam vidio starca s aureolom oko glave u tamno-plavom kaputu sa kapuljačom koja je pokrivala Njegovu glavu. Ispod kapuljače sam mogao

vidjeti malo kovrčave, crne kose. U ruci je imao štap i bio je okružen grupom sljedbenika. Ta je scena imala tako snažan utjecaj na mene da sam pao na koljena i sponatno se poklonio pred Njim. Moje su usne svojevoljno prošaptale: „Bog! Bog! Bog!“ Starac je izravno gledao u moje oči. Njegove su oči bile veoma ozbiljne, a ipak veoma samilosne. Dobro se sjećam tih znakovitih očiju. Sada ih mogu vidjeti svaki put kada me Sai Baba pogleda.

On je podigao Svoju lijevu ruku, s prstom koji je pokazivao prema gore te je rekao: „Trebao bi! Trebao bi! Trebao bi!“ Nije rekao što, ali u srcu sam osjećao da bih trebao težiti za bogo-ostvarenjem.U to vrijeme nisam znao koji je to bio Bog, ali sam počeo ulagati više napora u put samo-preobrazbe. Nekoliko godina nakon toga sna, bolje rečeno, inervjua, sreo sam neke ljude koji su mi pričali o ovom velikom duhovnom Majstoru koji živi u Indiji.

Počeo sam čitati Njegove knjige i aktivno sudjelovati u radu Sai centra u Mahachkali.(Ako netko zna gdi je ovo mjesto, a evo ima Sai centar, neka javi! – op.prev)

Trebalo mi je gotovo deset godina da dođem u Prasanthi Nilayam i odam počast Njegovom fizičkom liku. U potpunosti sam shvatio da Sai prožima cijeli univerzum, koji je stvorio iz vlastitog zadovoljstva, ali na zadovoljstvo poklonika i za njihovu dobrobit, ON je uzeo ljudski lik da bismo mogli osjetiti naše blisko srodstvo s Bogom što će nam pomoći da brže napredujemo i evoluiramo.

 

KADA JE UČENIK SPREMAN, UČITELJ ĆE SE POJAVITI

Prije nego sam imao daršan Učitelja svih učitelja, Svami mi je milostivo dao privilegiju da sretnem učitelje i iz drugih religijskih tradicija.

Svami mi je dao priliku da sretnem sufi–učitelja, šejka Mahmud Babu. On živi u malom selu zvanom Bilingi, 170 kilometara od Mahachkale, na jugo-istoku Dagastana u Rusiji. Dolazi iz islamske, sufijske tradicije i jedan je od četvorice najpoštovanijih svetih ljudi u Dagastanu. Mnogi ga ljudi dolaze vidjeti čak u velikim grupama jer on je poznat po tome da je vjerni (pouzdan) kanal za molitvu upućenu Allahu za ozdravljenje i duhovne blagoslove. U islamu se to naziva Dua, molitve namijenjene za druge. Najveći dio dana provodi u zeratu, maloj džamiji pored svoje kuće gdje ga se može naći zadubljenog u molitve i recitiranje Božjeg imena.

Mahmud Babu sam sreo preko nekih prijatelja i počeo se redovito viđati s njim.

Postali smo dobri prijatelji. Mahmud Baba je veoma visok čovjek koji ima 80 godina. Izgleda kao anđeo,ima dugu sivu bradu, uvijek je odjeven u bijelo i nosi brojanicu.

Kada sam prvi put otišao u njegovu kuću primijetio sam mnogo slika i malih kipića Sai Babe i Širdi Babe, uz druge indijske svece. Pitao sam Mahmud Babu za njegovo mišljenje o Sai Babi i Babajiju (koji je postao poznat u svijetu preko svamija Yoganande te je u islamu poznat kao pejgamber(božji poslanik – op.prev.) Babaji Hizri, Vječiti anđeoski Baba). Muslimanski mi je svetac rekao da on ne vidi neke razlike između njih, ali da je vidio Sai Babu kao „Kralja svijeta“.

KAKO JE ŠIRDI SAI BABA DOŠAO K MAHMUD BABI

Kadgod bismo se susreli s Mahmud Babom, on bi puno pričao o Širdi Sai i Sathya Sai Babi. Ispričao nam je interesantnu priču o tome kako je on prvi put čuo Širdi Babino ime. Godine 1996. išao je sa svojim učenicima na hodočašće u Meku. Tu je kupovao neke brojanice u malom dućanu. Oko njega je bilo mnogo ljudi, a on je osjetio da ga je netko lagano potapšao po ramenu. Okrenuo se i vidio straca s bijelom bradom u pohabanoj odjeći. Izgledao je kao prosjak.

Taj se starac nagnuo k njemu te mu je prošaptao na uho: „Znaš, moje je ime Širdi Sai Baba.“, a on je odgovorio: „U redu, hvala vam što ste mi to rekli.“ te je nastavio kupovati brojanice.

No starac je stajao i opet mu je rekao: „Znaš, ja sam iz Puttaparthija.“ Mahmud Baba je odgovorio da on nezna gdje je Puttaparthi, pokušavajući završiti razgovor, ali starac nije odustajao.

Mahmud Baba je mislio da mu možda treba nešto novca jer je nosio pohabanu odjeću pa je rekao jednom od svojih učenika da starcu da koji novčić. Učenik je oklijevao dati novac jer je ovdje bilo tako mnogo prosjaka, ali Mahmud Baba je insistirao na tome da se starcu treba nešto dati. Konačno je učenik s oklijevanjem stavio nekoliko novčića u Babinu ruku. Širdi Baba je pogledao novčiće, stavio ih u svoju torbu i otišao dalje kroz gomilu, nestavši u njoj.

Mahmud Baba je tada intuitivno shvatio da je taj starac bio Božansko biće te je izgrdio svog učenika jer je oklijevao dati nešto... Onome koji održava, vodi i čuva sva živa bića, pa ga je poslao da nađe tog Božjeg čovjeka jer je želio razgovarati s njim. Ali unatoč dugotrajne potrage nigdje Ga se nije moglo naći.

 

KAKO JE SATHYA SAI BABA DOŠAO K MAHMUD BABI

 

„Zovi me bilo kojim imenom...“

Nekoliko godina kasnije grupa muslimana je došla posjetiti Mahmud Babu. Oni su čuli za Sai Babu i Njegovu gostoljubivost prema muslimanskim hodočasnicima te su došli razjasniti svoje sumnje o vjerodostojnosti tog Svetog čovjeka iz Indije. Nakon što su ga pitali o toj stvari, Mahmud Baba je rekao da on ne zna mnogo o Sai Babi, da je samo čuo Njegovo ime, ali da će se on moliti Svemogućemu Allahu za vodstvo u toj stvari. Tako se on u njihovoj prisutnosti okrenuo prema Kabi (Ćabi) i počeo se moliti Allahu.

Kao odgovor na svoju molitvu imao je viziju u kojoj je vidio neobičnu osobu sa Božanskim atributima, koja je bila okružena ogromnom grupom učenika. Ubrzo nakon što su se oni pojavili zemlja se počela tresti, a na nebu je nastalo bljeskanje i grmljavina. On je odmah shvatio da je Sai Baba Božansko utjelovljenje.

Okrenuvši se posjetiteljima, rekao im je: „Sai Baba je Božanska osoba, sasvim sigurno Ga trebate otići vidjeti. Ustvari, svi bi trebali ići i vidjeti Ga.“ Od tog vremena Sai Baba se počeo pojavljivati pred njim u različitim likovima, provodio je mnogo vremena s njim, jeo s njim te ga je upućivao u različite religiozne stvari. Čak bi mu detaljno govorio o prikladnoj primjeni muslimanskih rituala. Postao je njegov najbolji prijatelj, štiteći ga i vodeći.

 

„Tko je, za vas, Sai Baba?“

U mnogim prilikama velike grupe tražitelja dolazile bi posjetiti Mahmud Babu zbog njegovih blagoslova i vodstva. Jednom sam bio dio velike grupe koja ga je išla posjetiti. Putovali smo autobusom, a ja sam razgovarao s prijateljem o Svamiju. Raspravljali smo o pričama o Svamiju i Njegovim čudesima. Nismo znali da je veoma poštovani ortodoksni musliman koji je utmeljio medresu –(muslimansku vjersku školu – op.prev.) u Mahachkali, bio pored nas te je slušao o čemu govorimo. Postajući nestrpljiv zbog našeg razgovora, rekao nam je: „Zar ne znate da Sai Babu nisu prepoznali muslimanski uglednici?“ Nakon malo rasprave, zaključili smo da bismo o toj stvari trebali pitati Mahmud Babu jer on je bio sveti čovjek velike mudrosti.

Kada smo stigli u Mahmud Babinu blizinu i sjeli s njim, glavna tema njegovog govora je bio Sai Baba iz Širdija i Sathya Sai Baba. On je ispričao mnoge priče o Njemu. Ortodoksni je musliman postajao sve više zbunjen zbog toga što je dobro poznati i poštovani muslimanski šejk vjerovao u Sai Babu, iako Ga nisu prepoznali muslimanski uglednici. Konačno, još više zbunjen, postavio je izravno pitanje Mahmud Babi: „Tko je, za vas, Sai Baba?“ Lice Mahmud Babe je postalo ozbiljno. Pogledao je duboko u njegove oči te je rekao: „On je Najviše Biće.“

Ovaj je odgovor ostavio čovjeka još zbunjenijim. Vidjevši njegovu nevolju, Mahmud Baba mu sućutno reće: „Znaš, sine moj, to je tajna. Ona mnogima nije otkrivena. Čak i neki veliki šejci i mahasiddiji nisu svjesni ove činjenice.“

Nakon ovog razgovora, Mahmud Baba je zatražio od svih da mu se pridruže u namazu, u kojem se on klanjao pred slikama Sai Babe.

Nakon namaza, objasnio sam ortodoksnom čovjeku da se Mahmud Baba ustvari nije molio slici, nego Univerzalnom duhu koji ona predstavlja.

 

OD BEZOBLIKA DO OBLIKA I OD OBLIKA DO BEZOBLIKA

Mahmud Baba je zatražio od nekih Sai Babinih poklonika da mu donesu neke slike i kipove Širdi Babe i Sathya Sai Babe, koje je postavio u svom zeratu te ih je počeo štovati i moliti im se.

Nakon nekog vremena muslimanska je zajednica postala zabrinuta zbog te situacije, vidjevši ne samo da se on moli pred idolima, nego također i pred svecima koje nisu prepoznali muslimanski uglednici. Dakle, uglednici su došli u posjetu njegovom zeratu te su mu rekli da bi se trebao prestati moliti idolima jer je to protiv muslimanske tradicije kao i da Širdi Sai Baba i Sathya Sai Baba nisu potvrđeni od strane muslimanskog klera.

Na to je Mahmud Baba odgovorio: „Vidite, tako mnogo ljudi dolazi k meni s problemima i traže od mene da se za njih molim Allhu. Kadgod se molim Svemogućem Allahu, On dolazi i liku Sai Babe i pomaže ljudima, ozdravljajući ih i rješavajući im njihove probleme. Dakle, zašto mislite da nije prikladno moliti se slici Sai Babe?“ Na ovaj odgovor, uglednici su ušutjeli ne rekavši više ništa.

Ali mnogi su poštovani ljudi nastavili tražiti od njega da posluša kler i makne

kipove jer je to bilo protiv tradicije. Vidjevši to, Mahmud Baba je rekao: „Ako želite da

maknem kipove, neka bude tako.“, te je maknuo idole sa svog oltara.

Neko vrijeme iza toga događaja Svami mu je došao u san te mu je rekao: „Zar ti ne znaš da je to moj hram? Ponovno postavi kipove i nastavi sa svojim štovanjem.“ Tako je Mahmud Baba natrag stavio kipove i nastavio svoje štovanje kao ranije, s istom postojanom ljubavlju i odanošću.

 

GDJEGOD STE VI, JA SAM TAMO...

Moji prijatelji i ja tražili smo od Mahmud Babe da pođe s nama u Prasanthi Nilayam na Svamijev daršan. On je rekao: „Volio bih poći i vidjeti Svamija u Njegovom sadašnjem fizičkom liku, ali Svami mi je rekao da ostanem ovdje i nastavim davati duhovno vodstvo tražiteljima.“...

 

Izvornik: http://media.radiosai.org/Journals/Vol_06/01MAR08/03-coverstory.htm

Odabrala i prevela: L H, srpanj, 2008.godine