Štovanje Marije

Možda najveći dokaz da se štovanje Marije razvilo iz nekadašnjeg štovanja poganske božice Majke, nalazimo u činjenici da je u poganskoj religiji majka bila obožavana u jednakoj mjeri kao i njezin sin pa i više od njega! Ta je činjenica glavni ključ zagonetke pomoću koje danas mozemo rijesiti “tajnu Babilon” Istinsko kršćanstvo naučava da je Isus - i samo On - put, istina i život; da samo On može oprostiti grijehe; da je samo On, od svih od zemaljskih stvorenja uvijek živio život koji nikada nije bio zamrljan grijehom i da je On taj koga trebamo štovati - nipošto njegova majka! Ali rimokatolicizam, pokazujući utjecaj koje je poganstvo izvršilo u njegovom razvoju, na mnoge načine uzvisuje i MAJKU.

Možete putovati diljem svijeta, navratite li u masivnu katedralu ili seosku kapelicu,vidjet ćete da Marijin kip zauzima istaknut položaj u njoj.U moljenju krunice, molitva “Zdravo Marijo”, moli se devet puta više nego molitva “Oče Naš". Katolici su poučeni da je razlog za molitvu Mariji taj da ona može podnijeti molbu svome sinu, Isusu, pa će on, budući da mu je ona majka, zbog nje uslišati traženje. Zaključak, koji proizilazi iz toga, je da Marija posjeduje više razumijevanja i sažaljenja te da je milostivija od svog sina Isusa. Savršeno je jasno da je ta misao upravo suprotna naučavanju Svetoga Pisma, pa ipak se često ponavlja u katoličkim spisima.

Poznati rimokatolički pisac, Aphons Liguori piše nadugo i naširoko koliko su uspješnije molitve upućene Mariji nego Kristu. Usput rečeno, Liguori je bio kanoniziran, proglašen svecem, 1839. godine, od strane pape Gregorija XIV, a papa Pio IX ga je proglasio "doktorom" Katoličke Crkve.Na jednom mjestu u svojim spisima on opisuje zamišljenu scenu u kojoj grešnik vidi dvoje ljestve kako vise s neba.Marija je na vrhu jednih od ljestava dok je Isus na vrhu drugih.Kada se grešnik pokušao popeti na prve ljestve, ugledao je Kristovo gnjevno lice te je poražen pao sa njih. Kada se nakon toga stao penjati na Marijine ljestve, popeo se vrlo lako, a Marija ga je srdačno dočekala i uvevši u nebo predstavila Kristu! Tad je sve bilo u redu. Ta je priča bila namijenjena da pokaže kako je mnogo lakše i uspješnije doći Kristu kroz Mariju.

Isti je pisac rekao kako grešnik koji se osmjeli doći direktno Kristu, može to učiniti samo s užasom pred njegovim prokletstvom. Ali ako isti uputi molitvu Djevici, ona samo treba svome sinu “pokazati grudi koje je sisao” i njega će trenutno napustiti gnjev! Takvo je rezoniranje u direktnoj opreci sa primjerom iz Svetog Pisma.”Blago utrobi koja te nosila “, rekla je žena Isusu, “i prsima koje si sisao!" - "Vecma blago onima koji slusaju rijec Bozju i drze je" - odgovorio je Isus! Luka 11:27,28. S druge strane, takve ideje o grudima nisu bile strane štovateljima poganske božice Majke, iskopani su njezini kipovi na kojima su grudi često puta ekstremno velike u odnosu na tijelo. U slučaju Dijane, da bi se simbolizirala njezina plodnost, prikazivana je s ni više ni manje, nego stotinu grudi!

Daljnje pokušaje unutar katolicizma da se Marija glorificira možemo vidjeti u doktrini “bezgrešnog začeća”. Tu je doktrinu definirao i proglasio papa Pio IX, 1854. godine,a u njoj se tvrdi daje Blažena Djevica Marija “u trenutku svog zaleća... očuvana imunom od sve ljage prvotnog grijeha.” Izgleda da je to učenje samo daljnji pokušaj da Marija bude što više nalik poganskoj božici jer se u starim mitovima takodjer vjerovalo da je božica bila nadnaravno začeta! Priče se razlikuju ali sve govore o natprirodnim dogadajima u vezi njezinog dolaska na svijet, te da je bila superiornija u odnosu na obične smrtnike - da je bila božanskog porijekla. Malo pomalo, da učenje o Mariji ne bi bilo inferiorno onome o božici Majci, bilo je nužno naučavati da je Marijin dolazak na svijet takodjer uključivao nadprirodni elemenat! Da li je naučavanje da je Marija rodjena bez ljage prvotnog grijeha, biblijsko? Odgovorit ćemo na to pitanje samim riječima Katoličke enciklopedije:“Direktan ili kategorički i uvjerljivi dokaz te dogme ne može se pronaći u Svetome Pismu.” Na istom je mjestu istaknuto da su te ideje doživjele postepeni razvoj unutar crkve.

Upravo ovdje treba objasniti da je to osnovna, možda najosnovnija razlika izmedu rimokatoličkog i općeg protestantskog pogleda.Rimokatolička je Crkva, kao što i sama priznaje, stoljećima rasla i razvijala se na mnoštvu tradicija ideja, primanih kroz sva ta stoljeća od crkvenih otaca, pa čak i na vjerovanjima prihvaćenim iz poganstva (ako su mogla biti kristijanizirana), i svetih pisama. Koncepti z svih tih izvora bili su miješani i razvijani na raznim crkvenim koncilima da bi konačno postali dogme.S druge strane, gledište koje je protestantska Reformacija pokušala obnoviti, bio je povratak Svetome Pismu kao najispravnijoj osnovi za doktrine, sa malo ili nimalo naglaska na ideje koje su se razvile u kasnijim stoljećima.

Vratimo li se Pismu, Bibliji, ne samo da u njoj nedostaje bilo kakav dokaz da je Marija začeta bez grijeha, već dokazi tvrde upravo suprotno. Iako je ona bila od Boga izabrana posuda, kao pobožna i kreposna žena, djevica, ona je bila ljudsko biće kao i bilo koji član Adamova roda.“Svi su sagriješili i lišeni su slave Božje" (Rimijanima 3:23) - jedini je izuzetak bio samo Isus Krist. Marija je trebala Spasitelja kao i svi ostali ljudi i to je otvoreno priznala kada je rekla: “...duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome” (Luka 1:47).

Ako je Marija trebala Spasitelja onda je jasno da ona sama nije bila Spasitelj. Ako je trebala Spasitelja tada je trebala i spasenje, oproštenje i otkupljenje - poput svih drugih ljudi.Činjenica je da bozanstvo naseg Gospodina nije ovisilo o tome da njegova majka bude neka vrst uzvišene božanske osobe, već je on bio božanskog porijekla pošto je bio jedinorodjeni Sin Božji. Njegovo božanstvo potječe od njegovog božanskog Oca.

Tvrdnja da je Marija bila superiornija u odnosu na druga ljudska bića, nije bila Isusova nauka. Jednom prilikom kad je netko spomenuo njegovu majku i braću, Isus je upitao:“

Tko je moja majka, i tko su moja braća?” - tada je, ispruživši ruku prema svojim učenicima, rekao: “Evo moje majke i moje braće! TKO GOD, naime, vrsi volju moga nebeskog Oca, on je moj brat, moja sestra i MAJKA” (Matej 12:46-50).Mislim da ove rijeci potpuno jasno pokazuju da je svatko tko vrsi volju Božju nedvojbeno na istoj razini s Marijom.

Prije Pentekosta, dana Duhova, Marija se sastajala sa ostalim učenicima očekujući sa njima obećanog Duha Svetoga. Čitamo da su apostoli

“bili jednodušno ustrajni u molitvi zajedno sa nekim ženama, Isusovom majkom Marijom I braćom njegovom” (Djela apostolska 1:14).Za katoličku su misao u vezi Marije, tipični pokušsaji da joj se dade centralno mjesto, kao što to pokazuje i ova ilustracija iz Official Baltimore Catechism (Službeni baltimorski katekizam).

Ali kao što

svi koji čitaju i proučavaju Bibliju vrlo dobro znaju, učenici tom prilikom nisu čekali Mariju, oni su očekivali svog uskrslog i uzašlog Gospodina, Isusa Krista, da na njih izlije dar, Svetoga Duha. Na crtežu takodjer primjećujemo Duha Svetoga (u liku goluba), kako lebdi iznad nje!

Ipak, što se tiče svetopisamskog izvještaja jedina osoba na koju je ikada sletio golub, bio je Isus - a ne njegova majka! No dobro je znano da je poganska djevičanska božica Junona, često bila prikazivana sa golubom na glavi, kao što je to bio slučaj i sa Astartom, Kibelom i Izidom!

Daljnje pokušaje da se Marija glorificira nalazimo u rimokatoličkoj doktrini

o trajnom djevičanstvu. To je učenje da je Marija ostala djevica cijelog svog života, ali kao što to The Encyclopedia Britannica objašnjava, doktrina o trajnom djevičanstvu djevice Marije nije bila naučavana u prvih tristo godina nakon Kristova uzašašća.Sve do koncila u Kalcedonu, 451. godine, ta izmišljotina nije bila zvanično priznata od strane Rima.

Prema Svetome Pismu, Isusovo je začeće bilo rezultat nadprirodnog začeća (Matej 1:23), bez učešća zemaljskog oca. Ipak, nakon Isusovog rodjenja, Marija je rodila još djece koja su bila prirodno potomstvo iz njezinog braka sa Josipom. Isus je bio Marijin prvorodjeni sin (Matej 1:25), to ne znači da je bio i njezino jedino dijete.To da je Isus bio njezin prvorodjenac nameće nam zaključak da je kasnije imala i drugo (rodjeno) dijete, a vjerojatno i treće (rodjeno), itd. Izgleda da je upravo to i bio slučaj jer Pismo spominje četiri Isusova brata: Jakova, Josipa, Simuna i Judu (Matej 13:55)Kad se Nazarećani čude otkuda Isusu tolika “mudrost i čudesne sile”, oni spominju i njegove sestre govoreći: “Zar SVE njegove sestre nisu medju nama?”. *Riječ sestre je naravno u množini te tako znamo da je Isus imao najmanje dvije a možda i više sestara, pošto ovaj stih (56.) govori o svim njegovim sestrama. Uobičajeno je da, ako govorimo o dvije osobe upotrebjavamo riječ obje - a ne sve. Zaključak je da Pismo govori o najmanje tri sestre....

Pismo kaže da je: “Josip... ne upozna... DOK ne rodi sina” kojem “nadjenu... ime ISUS” (Matej 1:25).Josip je “ne upozna” do Isusovog rodjenja, no nakon što je Isus bio rodjen, Marija i Josip su počeli živjeti kao muž i žena te im se rodilo još djece. Tvrdnja da je Josip sačuvao Mariju, tako da je ostala djevicom cijelog svog života, potpuno je nebiblijska.

Kroz to vrijeme otpadanja od istinske vjere, a da bi što više poistovjetili Mariju sa poganskom božicom Majkom, izmislili su kako se Marijino tijelo nije raspalo, već da je u tijelu uznesena u nebo, te da je sada “kraljica neba”. Sve do ovog stoljeća doktrina o Marijinom uzašašću nije bila zvanično proglašena od strane Rimokatoličke Crkve.Tek 1951.godine je papa Pio XII proglasio da se Marijino tijelo nije raspalo, već da je prenešeno u nebo.

Riječi svetog Bernarda ovako sumiraju taj stav Rimokatoličke Crkve:“Treci dan nakon Marijine smrti, kada su se apostoli okupili oko njezinog groba, našli su ga praznog. Sveto je tijelo bilo uznešeno u nebeski raj...Grob nije imao moći nad onom koja je bila bezgrešna..Ali nije bilo dovoljno da Marija bude samo prihvaćena u nebo. Ona nije mogla biti samo običan stanovnik neba... Ona je posjedovala dostojanstvo nedostižno čak i najvišim arhandjelima. Marija je bila krunisana od strane vječnog Oca: postavljena je na prijestolje s desne strane svome sinu... Sada, iz dana u dan, iz sata u sat, moli za nas, postžze milost za nas, čuva nas od opasnosti, štiti nas od kušnje, izlijeva na nas blagoslove.”

Sve takve ideje u vezi Marije povezane su sa vjerovanjem da je ona bila tjelesno uznešena na nebo. Naravno, Biblija ne govori apsolutno ništa u vezi Marijinog uznesenja, dapače, bap suprotno tome, Ivan piše:

“Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji sidje s neba, Sin Čovječji." Samo Isus Krist - ON je taj koji sjedi Bogu s desne strane, ON je taj koji je naš posrednik, ON je taj koji izlijeva blagoslove na nas - a ne njegova majka!

U uskoj vezi sa molitvama Mariji je i predmet zvan

krunica, lančić sastavljen od petnaest sekcija sitnih kuglica, od kojih je svaka označena jednom debljom kuglicom. Krajevi lančića spojeni su medaljicom s utisnutim Marijinim likom, o koju je spojen kratak lančić na čijem se kraju nalazi raspelo.Kuglice na krunici služe za brojanje molitvi - molitvi koje se neprekidno ponavljaju. No iako je taj predmet u širokoj upotrebi u Rimokatolčckoj Crkvi, poznata je stvar da ne potječe iz kršćanstva već da je i prije bio poznat u mnogim zemljama.

Katolička enciklopedija navodi: “

U skoro svim zemljama susrećemo se sa nečim što predstavija brojanice molitava ili krunice”. Dalje nastavlja s nabrajanjem brojnih primjera, uključujući tu i kipove dviju krilatih žena s krunicama u rukama što se mole pred svetim drvetom, a koji potjeću iz drevne Ninive. Stoljećima se medju muslimanima, za nabrajanje Alahovih imena, upotrebljavala ogrlica sa 33, 66 ili 99 kuglica. Marko Polo je bio vrio iznenadjen kad je, u trinaestom stoljeću vidio kako malabarski kralj koristi brojanicu od dragog kamenja za brojanje svojih molitvi. Sveti Franjo Ksaverski i njegovi pratioci jednako su bili zapanjeni vidjevši da su krunice opće poznate i bliske japanskim budistima.

Medju Feničanima oko 800. godine prije Krista, niska kuglica, koja je predstavijala krunicu, bila korištena u štovanju Astarte, božice Majke.Krunica se može vidjeti i na starom feničkom kovanom novcu.Brahmani još od davnina koriste brojanice sa desecima i stotinama kuglica. Štovatelji indijskog boga Višnje daju svojoj djeci brojanice sa 108 kuglica.Sličnu brojanicu koriste i milijuni budista po Indiji i Tibetu. Šivini štovatelji koriste brojanicu uz pomoć koje ponavljaju, ako je moguće, svih 1008 imena svojega boga.Glavna i najučestalija molitva krunice je

"Zdravo Marijo", koja glasi: " Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti medju ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus. Sveta Marijo, majko Božja, moli za nas grešnike sada i na čas smrti nšse, amen." Katolička enciklopedija kaže da: "Postoji slabasan ili nikakav trag molitve “Zdravo Marijo" kao prihvaćene formule pobožnosti prije 1050. godine." Kompletna krunica uključuje 53 molitve "Zdravo Marijo”, 6 molitvi “Oče našs”, 5 “Otajstava”, 5 meditacija o otajstvima, 5 “Slava Ocu” i “Apostolsko vjerovanje”. Zapazite da se “Zdravo Marijo” ponavlja skoro devet puta češće nego “Oće našs”! Može li molitva koju su sastavili ljudi, upućena Mariji, biti devet puta važnija i djelotvornija od molitve upućene Bogu, koju nas je naučio sam Isus?

Štovatelji božice Dijane opetovano su ponavljali religioznu frazu, kao na primjer u Efezu, kad “

udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas. Velika je Artemida Efeska!” (Djela apostolska 19:34).Isus je govorio da je takvo ponavljanje molitve poganski običaj.“Kad molite”, rekao je on, “ne blebećite kao pogani. Misleći da će zbog mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš otac što vam treba i prije nego ga zaišstete" (Matej 6:7-13).U tom odjeljku Pisma, Isus jasno govori svojim sljedbenicima da ne mole jednu molitvu ponavljajući je u nedogled. Značajno je zapaziti da im je upravo nakon toga upozorenja, u slijedećem stihu rekao: “Vi dakle ovako molite: Oče naš koji jesi na nebesima...” te je predao svojim učenicima ono što mi danas nazivamo molitvom “Oče našs”.Isus ih je naučio ovu molitvu kao nešto što je potpuno suprotno od poganskog načina molitve, pa ipak su rimokatolici naućeni da mole tu molitvu ponavljajući je.No, ako je to molitva koja se ne treba uzastopce ponavljati, koliko to onda važi za molitvu Mariji, molitvu koju je izmislio čovjek! Izgleda da u molitvi napamet i ponavljanjeistih u nedogled uz pomoć krunice, dodje nešto kao provjera pamćcenja, a ne spontani izraz molitve iz srca.

preuzeto sa:  

http://www.hasic.dk/Vjerske_teme/stovanje_majke_i_djeteta.htm