Prvi korak u okultizam sastoji se iz razmatranja nevidljivih svjetova. Većina ljudi ih ne primjećuje jer njihova viša i finija osjetila spavaju. A samo se preko njih može nevidljivi svijet opažati, isto kao što se fizički svijet oko nas može opažati preko naših fizičkih osjetila. Većina ljudi stoji prema nadzemaljskom svijetu kao slijepac prema našem osjetilnom svijetu. Iako okružen svjetlom i bojama, on je nesposoban da ga vidi. Može ga opipati ali ne i vidjeti.

Tako je s većim dijelom čovječanstva. Ono ne zna za taj drugi svijet koji vidoviti ljudi zovu višim svijetom. Ali kao što okolnost da slijepac stvari ne vidi nije dokaz da one ne postoje, tako nije ni neznanje ljudi za nadosjetilni svijet dokaz da on ne postoji.

Pa i vidoviti se ljudi moraju podvrgnuti dugogodišnjem učenju i vježbanju prije nego njihova opažanja postanu vjerodostojna.

Da bismo razumjeli fizički svijet, koji je svijet djelovanja, moramo razumjeti prvo vanzemaljski svijet, jer to je svijet uzroka. Mi vidimo tramvaje kako idu i telegrafe kako kucaju, ali tajanstvena sila koja oboje pokreće ostaje nam skrivena. Kažemo: to je elektricitet, ali to još nije objašnjenje. Time ne saznajemo ništa o sili samoj - samo zapažamo njeno djelovanje.

Donesemo li posudu hladne vode u prostoriju niske temperature stvorit će se ledeni kristali i mi to možemo pratiti. Zakoni po kojima voda kristalizira bili su cijelo vrijeme kao shema nevidljivo prisutni dok se voda nije smrznula. Ledeno cvijeće na prozorima vidljivo je očitovanje strujanja koja izlazeći iz viših svjetova neprekidno na nas djeluju, većini od nas nepoznata ali usprkos tome uspješna.

Viši svjetovi su svjetovi uzroka i sila. Mi nismo u stanju ovaj niži svijet razumjeti prije nego upoznamo one snage i uzroke, kojih je on samo posljedica. Sto se pak tiče stvarnosti tih nevidljivih svjetova, to su svjetovi, koji u usporedbi s fizičkim svijetom izgledaju većini kao halucinacija, više stvarni svjetovi u kojima su predmeti trajniji i manje uništivi nego oni u tjelesnom svijetu. Evo primjera: nijedan arhitekt ne počinje raditi prije nego napravi plan. On tek mora "gradnju izmisliti" i tek kad ima u glavi jasnu sliku, pristupa gradnji. A i onda kada je njegova misao materijalizirana i kuća sagrađena opet je misaona praslika trajnija od same gradnje - jer ova može biti razorena, a ideja ostaje. Pa i onda ako arhitekt umre, njegova misao ostaje u pamćenju prirode.

Prema učenju Rosenkreuzera Svemir se sastoji iz 7 raznih stanja materije ili svjetova. To su:

Svaki od tih svjetova se opet dalje dijeli u 7 oblasti ili pododjela materije. U fizičkom svijetu čvrsto, tekuće i plinovito agregatno stanje tvore tri gušća pododjela, a ostala 4 su eteri različite gustoće. U ostalim svjetovima postoje slični pododjeli.

Moramo upoznati još dva daljnja razlikovanja. Tri gusta pododjela fizičkog svijeta, čvrsto, tekuće i plinovito tijelo, tvore takozvanu kemijsku oblast. Tvar te oblasti jezgra je svake čvrste forme.

Eter je također fizička tvar. On nije homogen nego postoji u 4 razna stanja. On je ulazno sredstvo za duh koji daje život svim tijelima kemijske oblasti.

U svijetu misli tri su viša pododjela baza apstraktnih misli koji se zajedničkim imenom zovu oblast apstraktnih misli. Četiri gušća (niža) pododjela pružaju mislima onu tvar u kojoj se one utjelove i postanu konkretne, i zato se to zove oblast konkretnih misli.

Kada promatramo brdo ili oblake koji ga zastiru, sok biljke ili krv životinje, nit pauka ili krilo leptira, kost slona ili zrak koji udišemo ili vodu koju pijemo - svi se oni sastoje iz iste kemijske osnovne tvari.

Sada se pitamo: što je to što daje ovim osnovnim supstancama tu beskrajnu raznolikost oblika? To je univerzalni duh koji se očituje u vidljivom svijetu kao 4 velike životne struje u raznim stadijima razvoja. Taj četverostruki životni impuls oblikuje kemijsku tvar zemlje u 4 područja - mineralno, biljno, zivotinjsko i ljudsko. Kako su ova tijela kemijska ona su logično mrtva i besćutna kao što je kemijska masa u svom praštanju. Tek kada u nju uđe besmrtni duh i sebi sagradi mozak kao svoj instrument onda oni razviju osjećaj i svijest putem kojih se uče i usavršavaju.

Cim stupimo u tu oblast prirode mi se nalazimo u nevidljivom, neopipljivom svijetu. Ovdje nas napuštaju naša obična osjetila i zato je taj dio fizičkog svijeta nedostupan za materijalističku nauku putem pokusa. Zrak je također nevidljiv, ali vjetar se može instrumentima mjeriti. Eter ne može. Nauka ga prihvaća jer ne može bez njega protumačiti pojavu elektriciteta. Aparatima ga ne može dokazati. On se ne može ustanoviti nikakvim instrumentima. Čovjek ima u sebi sposobnosti koje nadilaze teleskop i mikroskop pa može te sposobnosti razviti i pomoću njih dobiti uvid u taj nevidljivi svijet.

Vidoviti čovjek može opipati eter isto tako kao što običan čovjek može pipati čvrste i tekuće stvari kemijskog svijeta. On vidi kako oživljujuće snage koje mineralnim tijelima, biljkama, životinjama i čovjeku daju život, struje putem sva 4 stanja etera:

Kemijski eter. On je u svom djelovanju pozitivan i negativan. Snage koje uzrokuju primanje i izlučivanje hrane djeluju kroz njega. One djeluju duž pozitivnog pola kemijskog etera i privlače potrebne elemente da bi ih dovele do određenih formi. Ne rade slijepo ni mehanički nego izabiru kako bi najbolje izgradili i uzdržali tijelo. Izlučivanje se događa na isti način ali ove snage djeluju duž negativnog pola kemijskog etera. One izlučuju iz tijela izrabljene tvari koje više nemaju koristi za nj.

Svjetlosni eter. I on je pozitivan i negativan. Snage koje rade duž pozitivnog pola stvaraju razvijenijim živim bićima toplinu krvi što ih čini samostalnim izvorima topline. Snage koje se šire duž negativnog pola svjetlosnog etera djeluju kroz osjetila te se očituju kao nehotični rad vida, sluha, opipa, okusa i mirisa. One grade i hrane oko. Kod biljaka one izazivaju kruženje sokova u tijelu biljke. Zato u zimi kada svjetlosni eter nije toliko nabijen Sunčevim svjetlom kao ljeti, sok prestane teci. Snage koje teku duž negativnog pola odlažu klorofil i bojaju svijet.

Reflektirajući eter. Sve što se ikada dogodilo ostavlja u tom eteru neizbrisivu sliku. Misli i djela čovjekova nalaze se u njemu, uvježbani vidovnjak tu ih može čitati. Ali reflektirajući eter je ipak samo odražaj slika iz pamćenja prirode. Pravo pamćenje prirode nalazi se u jednom mnogo višem svijetu. Tamo su slike jasne i pouzdane dok su u reflektirajućem eteru često tamne i brisane.

Kao tjelesni, i svaki drugi od 7 kraljevstava, sastavljen je i svijet požude od 7 pododjela ili oblasti. Ali on se ne dijeli na dvoje kao fizički svijet (kemijsku i etersku oblast) nego je u svih 7 oblasti sastavljen od požudne tvari. Kao što je kemijska oblast kraljevstvo forma i eterska oblast domovina ovih sila koje oživljavaju forme, tako i sile svijeta požude djeluju i na oživljeno čvrsto tijelo i potiču ga da se kreće u ovom ili onom pravcu.

Kada bi postojale samo kemijske i eterske sile u fizičkom svijetu, tijela bi imala život i mogla bi se kretati, ali ona ne bi imala pobude da to čine. Tu pobudu izazivaju sile koje djeluju putem svijeta požude. Bez tog podstreka koji traži djelovanje u nekom pravcu mi ne bismo mogli skupljati niti iskustva niti bismo mogli moralno rasti. Djelovanje raznih eterskih vrsta pobrinulo bi se za tjelesni rast, ali na moralnom rastu potpuno bismo zakazali. Razvoj bi bio nemoguć, tjelesni kao i životni. Jer razvoj forma prema višim stupnjevima samo je odgovor na postignuti duhovni rast. Iz toga se vidi neposredna važnost ovog velikog prirodnog kraljevstva.

Požude, želje, strasti i osjećaji izražavaju se u materiji raznih oblasti kraljevstva požude jednako kao forme i pojave u kemijskoj oblasti. Oni zauzimaju oblike koji traju dulje ili kraće već prema intenzitetu osjećaja koji ih je izazvao. U svijetu požude razlika između sile i materije nije tako omeđena i očita kao u tjelesnom svijetu. Cak bi se moglo reći da se ovdje ideja sile i materije poklapa, ili da su izmjenične.

Kada govorimo o materiji požudnog svijeta onda moramo reći da je ona za jedan stupanj manje gusta nego tvari tjelesnog svijeta. Ali krivo bi bilo vjerovati da je to finija fizička materija.

Zakon materije u kemijskoj oblasti jest tromost - nastojanje ostati u istom stanju. Potrebna je stanovita snaga da sa svlada tromost i da se pokrene tijelo koje miruje. Drugačije je s materijom svijeta požude. Ovdje živi materija gotovo sama. Ona je u naprestanom pokretu, u stalnom toku i s najvećom lakoćom i brzinom zauzima sve moguće oblike koji se mogu zamisliti. To je karakteristika svijeta požude, da stalno mijenja boje i svjetlo u kojem se miješaju snage životinja i ljudi sa snagama bezbrojnih hijerarhija duhovnih bića.

Svako tijelo svijeta požude nastoji privući sve što je iste vrste i time narasti. Kada bi nastojanje za privlačenjem u najnižoj zoni prevladalo, zlo bi bujalo kao korov. U Kozmosu bi namjesto reda zavladala anarhija. Tome se suprotstavlja nadmoćna snaga odbojnosti. Kada jedno grubo požudno tijelo bude privučeno od jednog drugog istovrsnog, oni titraju neskladno uslijed čega jedan na drugog djeluje uništavajuće. Namjesto da se zlo sa zlim sjedini i pomiješa, oni djeluju jedno na drugo razarajućom snagom pa se tako zlo u svijetu odražava u razumnim granicama.

Svijet misli sastoji se također iz 7 oblasti različitih svojstava i gustoće, a dijeli se jednako kao i fizički svijet na dva glavna odjela: područje konkretnih misli koje obuhvaća 4 najgušće oblasti i područje apstraktnih misli koje obuhvaća oblasti najfinije supstance. Svijet misli je srednje od 5 kraljevstava iz kojih čovjek dobiva nosače za svoj ego. Tu se sastaju tijelo i duh. Ono je i najviše od 5 kraljevstava u kojem se odvija sadašnji čovječji razvoj. Dva najviša svijeta nama ljudima za sada još nisu otvorena.

Kada pojedinačno promatramo razne pododjele svijeta misli onda u najnižoj "kontinentalnoj oblasti" nalazimo pratipove fizičkih tijela svih kraljevstava. U toj kontinentalnoj oblasti nalaze se i praslike pojedinih dijelova Zemlje. Njezini oblici odgovaraju ovim pratipovima. Promjene u Zemljinoj kori moraju biti unaprijed označene u kontinentalnoj oblasti. Tek kad je pramodel promijenjen mogu Inteligencije, koje mi radi našeg neznanja nazivamo prirodnim zakonima, izazvati fizičke uvjete koji će fizičko lice Zemlje promijeniti, kako su to predvidjele hijerarhije zadužene za razvoj. One planiraju promjene isto kao što arhitekt prvo u mislima stvori plan zgrade prije nego ga radnici u čvrstom materijalu izrade. Isto su tako promjene u flori i fauni posljedica metamorfoze u pratipovima.

Drugi pododjel oblasti konkretnih misli je "oceanska oblast". Nju se opisuje kao tekuću, pulzirajuču životnu snagu. Ovdje se nalaze kao praslike sve one snage koje djeluju kroz 4 eterske vrste eterske oblasti. Ona je struja životne bujice koja kruži kroz sva tijela, slično krvi u žilama. Vidovnjak ovdje najbolje vidi kako je život jadan.

"Zračna oblast" je treći odjel kraljevstva konkretnih misli. Ovdje nalazimo pratipove požuda, strasti, želja, osjećaja i uzbuđenja koje imamo u svijetu požude. Ovdje se djelovanja svijeta požude pojavljuju kao zračna stanja. Čežnja duša i strasti zaraćenih naroda ovdje se vide kao sijevanje munja.

"Oblast praslika sila" je četvrti odjel konkretnih misli. Ona je srednja i najvažnija oblast od pet svjetova u kojim se odvija razvoj čovjeka. Na jednoj strani ove oblasti stoje 2 više oblasti svijeta misli - svijet životnog duha i božanskog duha. Na drugoj 2 niže oblasti - svijet požude i fizički svijet.

Moramo uvijek misliti na to da ti svjetovi ne stoje jedan izvan drugoga, nego da se oni međusobno prožimaju, kako je to već ranije opisano.

Zamislimo jednu posudu punu vode u kojoj plove spužve. Voda je veza između njih. Spužve su planeti, voda je međuprostor između njih. Kao što je posuda ispunjena vodom tako je Svemir ispunjen životnim duhom koji povezuje planete i njih prožima. Zato, ako posjedujemo potrebne sposobnosti, možemo putovati na druge planete. A jednako tako kao što nas životni duh povezuje s drugim planetima, tako nas božanski duh povezuje s drugim Sunčevim sustavima.