Uputa učeniku na putu sticanja znanja

I Suština znanja

Allahov Poslanik, sall-Allahu 'alejhi we selleme, je rekao:
"Tražiti znanje dužnost je svakog muslimana i muslimanke." Znaj, Allah ti se
smilovao, da je najbolje svrsishodno znanje i rad na njegovom očuvanju. Od muslimana se zahtijeva da traga za onim znanjem koje od njega data situacija zahtijeva ('ilmu-l-hal).

II Cilj odgoja i obrazovanja

1. Ispravnost nijjeta

2. Trebaš željeti:
- Allahovo zadovoljstvo
- ahiret
- otklanjanje neznanja od sebe i drugih
- oživljavanje vjere
- opstanak islama (a on je zagarantovan znanjem)

3. Trebaš imati:
- zahvalnost na blagodati uma
- zahvalnost na tjelesnom zdravlju

4. Ne trebaš i ne smiješ imati za namjeru:
- počasti i priznanja ljudi
- pribavljanje dobara samo ovog svijeta
- naklonost vladara i drugih

Od ovoga se izuzima samo ako se čast i ugled traži sa ciljem da se
može više raditi na dobru i boriti se protiv zla, te sprovoditi istinu i
pomaganje vjere, a ne radi udovoljavanja niskim ličnim prohtjevima. Naravno,
i ovo izuzimanje je dozvoljeno u granicama - onoliko koliko je dovoljno da
se uspostavi norma borbe za dobro i sprečavanje zla i nedostojnih dijela.

5. Učenik treba biti skroman (skromnost je stanje između ponosa i poniznosti)

6. Učenik treba biti čedan (moralan)

III Izbor znanosti, učitelja, kolege i odlučnost u nauci

1. Izaberi iz svake znanosti ono najbolje, ono što ti je potrebno za stvari
vjere u datom halu, kao i ono što iziskuje vrijeme.

2. Izbjegavaj prazne diskusije!

3. Pronađi učena, pobožna i starijeg učitelja, koji je uz to strpljiv i
milosrdan.

4. Savjetovanje u traženju znanja (gdje tražiti, kod koga tražiti, izbor
znanosti)

Ne propada čovjek koji se savjetuje.
Kompletan je čovjek onaj koji ima svoje ispravno mišljenje i savjetuje se sa
drugima. Polovičan je čovjek onaj koji ima svoje ispravno mišljenje, ali se
ne konsultuje, odnosno, to čini bez vlastitog stava. Onaj koji nema ni svog
mišljenja, a niti se savjetuje, je niko i ništa.
Savjetuj se u životu sa onima koji se boje Uzvišenog Allaha.

5. Ne žuri pri izboru učitelja i dobro razmisli pri izboru; savjetuj se, budi strpljiv i ustrajan.

6. Budi hrabar i ustrajan.
Hrabrost je strpljivost u trenutku teškoće, a ne poslije toga.

7. Ne prelazi na drugu naučnu disciplinu dok prethodnu dobro ne savladaš.

8. Nije pohvaljeno da napuštaš, mijenjaš i seliš se iz jednog mjesta u drugo
bez potrebe, jer se tada stvari zbrkaju, preokupira um, izgubi vrijeme, a i
zamjeri se učitelju.

9. Suzdržavaj se od raznih strasti i prohtjeva.

10. Za druga uzmi radna, pobožna i zdrave prirode čovjeka, a čuvaj se
ljenštine, besposličara, brbljivca, pokvarenjaka i smutljivca.

11. Znanje ćeš postići samo sa šest stvari:
- oštroumnošću,
- žudnjom,
- izdržljivošću,
- dostatnošću (onoliko koliko je potrebno za život),
- uputom učitelja,
- sa dosta vremena.

IV Cijenjenje nauke i onih koji se njome bave

1. Naći ćeš znanje:
- cijenjenjem znanja i onih koji znaju,
- poštivanjem i uvažavanjem učitelja (poštivanje je bolje od poslušnosti).

2. Ko hoće da mu dijete bude od onih koji znaju, treba paziti na učene i
pobožne strance. Treba ih častiti, gostiti, poštivati i nečim nagraditi.

3. U poštovanje i cijenjenje učitelja spada to da učenik:
- ne ide ispred učitelja,
- ne sjeda na njegovo mjesto,
- ne počinje govoriti bez njegove dozvole,
- ne govori previše u njegovu prisustvu, osim sa dozvolom,
- ne pita ga u momentu umora,
- cijeni njegovo vrijeme,
- ne kuca na vrata, nego strpljivo čeka dok učitelj ne izađe.

4. Podržavaj učitelja u svemu, osim u neposlušnosti prema Uzvišenom Allahu.
Nema poslušnosti stvorenju, ako je ono neposlušno Stvoritelju.

5. U poštovanje učitelja spada i cijenjenje njegove djece i prijatelja.

6. Ako uvrijediš svog učitelja bičeš lišen beriketa znanja.

7. Uz poštovanje učitelja ide i poštovanje prema knjizi:
- ne uzimaj knjigu a da nisi potpuno čist,
- nije lijepo na knjigu stavljati nešto drugo (niti manje vrijednu knjigu na
više vrijednu),
- u dužno poštovanje prema knjizi spada i to da se ni noga ne pruži prema njoj.

8. U dužno poštovanje prema knjizi spada i usavršavanje pisanja.
(Između ostalog, ne treba pisati zbijeno i sitno da bi se ostavilo prostora za komentar, osim u nuždi.)

9. U uvažavanje nauke spada i cijenjenje:
- onog od koga se nešto uči,
- kolege u struci.

10. Laskanje je pokuđeno u islamu, osim u traženju nauke: učenik može  polaskati učitelju ili kolegama sa ciljem da se okoristi njihovim znanjem.

11. Učenik treba sa poštovanjem i respektom da prima znanje i mudrost, pa
makar i više puta čuo isto o nekom pitanju. Onaj čiji respekt nekog naučnog problema i hiljaditog puta ne bude jednak respektu prvog puta, ne spada u znanstvenike.

12. Učenik ne treba da sam izabire struku, nego da to prepusti učitelju.

13. Nepotrebno je da učenik za vrijeme nastave sjedi blizu učitelja, nego je
lijepo da između njih, iz poštovanja, bude udaljenost od jednog luka.

14. Učenik se treba čuvati lošeg morala, pogotovo oholosti. Dobro je da se potraži i neka knjiga u kojoj se govori o lijepom vladanju.

V Ozbiljan rad, napor i interesovanje

1. Onome ko traži znanje nužni su:
- ozbiljnost,
- upornost,
- permanentan rad.

2. Za nauku je potreban trud trojice:
- učenika,
- učitelja,
- učenikovog oca (ako je živ).

3. Potrebno je da učenik bdije i noćima. Ko sebe navikne na bdijenje noću, obveseli srce danju.
Onaj ko želi znanje mora biti ustrajan u učenju i ponavljanju, na početku i
na kraju noći.

4. Ne treba pretjerivati i opterećivati se. Psiha čovjeka može oslabiti i
dovesti do prekida sa radom.

5. Onaj ko želi znanje treba imati i dosta ambicija u nauci. Čovjek leti na krilima svojih ambicija.

6. Treba se imati uporan rad i velika odlučnost. Bez toga, samo sa ambicijama, ima se samo polovičan uspjeh.

7. Ljenost je velika nesreća i bolijest, pa je se pričuvaj.

8. Protiv ljenosti može pomoći:
- suh hljeb,
- grožđice (na gladan stomak, ne pretjerano),
- upotreba miswaqa, odnosno pranje zuba (to pomaže još i pamćenju i rječitosti),
- izbjegavanje prekomjernog uzimanja hrane.

9. Način da se smanji prekomjerno uzimanje hrane jeste u razmišljanju o:
- koristi uzimanja manje jela,
- dobrom zdravlju,
- skromnosti,
- nesebičnosti,
kao i u uzimanju manje, ali ukusnije i kaloričnije hrane.

Pretrpan stomak odnosi oštroumnost. Pristup jelu sa većim apetitom je
dozvoljen jedino sa dobrom namjerom (da se bude jak pri postu, namazu, težim
poslovima...)

VI Početak učenja, intenzitet i raspored

1. Započinjanje srijedom

2. Gradivo za početnika treba da bude toliko, da ga on može lahko savladati,
uz dvostruko ponavljanje (to se odnosi na obim). Gradivo se može povećavati
svaki dan. Ako se blago i postepeno izlaže, moguće je i duže lekcije
savladati uz dvostruko ponavljanje.

3. Ukoliko se neko gradivo u početku oduži, treba ga ponoviti i više puta  (10), jer će se učenik tako navići na ponavljanje i utvrđivanje pređenog
gradiva.

4. Lekciju treba početi sa onim što je najbliže učenikovom shvatanju i treba izabrati kratko i jednostavno štivo, lahko shvatljivo, upotrebljivo i daleko od dosade.

5. Vrlo je korisno da učenik nakon što savlada i ponovi gradivo, to i pismeno rezimira.

6. Nije dobro da učenik bilježi ono što ne razumije (to umanjuje oštroumnost
i odnosi inteligenciju, a gubi se i na vremenu).

7. Učenik treba nastojati da shvati gradivo koje učitelj izlaže kroz  razmišljanje i pronicljivost. Ovome pomaže i češće ponavljanje uz razmišljanje.

8. Nije dobro da se učenik ulijeni i da se ne trudi da shvati i razumije, već treba biti uporan u radu.

9. Treba se stalno obraćati Uzvišenom Allahu molbom i poslušnošću.

10. Onaj ko traži znanje, treba da ulazi u razgovor, pa i u diskusiju, s tim
da nastoji biti pravičan. Ovo će činiti polahko i promišljeno, čuvajući se
da ne pada u srdžbu, ili izazove gnjev ili nered, jer je cilj da se dođe do
istinitog i tačnog (a ne prisila i bacanje sagovornika na koljena). Ovo se
jedino postiže osjećanjem pravednosti, mirno i razumno, a ne prepirkom i
ljutnjom.

Ukoliko sagovornik nema za cilj istinu, onda je sa njim dozvoljena izvjesna
taktičnost i varka. Pazi se diskusije sa čovjekom koji je tvrdoglav i
nezdrave prirode.
Korist diskusije i razmjene mišljenja je veća od koristi običnog ponavljanja, jer u njima baš ima ponavljanja (sahat diskusije je bolji od mjeseca ponavljanja, ako se vodi sa diskutantom čistih namjera).

11. Onaj ko traži znanje treba stalno da razmišlja, čak i o nekim sitnicama
u nauci, i da se privikne na to. Detalji se jedino i mogu dokučiti
promišljanjem.

12. Treba promisliti prije nego se nešto kaže. Govor treba pravilno
usmjeriti, tako da pogodi cilj. Onaj ko vodi raspravu, svoje riječi treba da
bazira na dubokom razmišljanju. Znaj, Allah bio milostiv prema tebi, da je
vrhunac pameti govor koji je promišljen i argumentovan. U govoru ne smiješ
zaboraviti pet stvari:
- povod razgovora,
- njegovo vrijeme,
- njegovo mjesto,
- način na koji se vodi,
- njegovu dužinu.

13. Da bi nešto naučio, učenik treba da koristi svako mjesto, vrijeme i
osobu (“Mudrost je izgubljena stvar mu’mina, gdje god je nađe uzme je.”). Ne
ustručavaj se da se u nauci okoristiš od bilo koga, niti škrtari u njoj.
Treba se imati radoznalosti i srce puno razuma.

14. Ako neko ko traži znanje, istovremeno mora i privređivati da bi zaradom
izdržavao porodicu i druge, neka radi i uči, a ne da ljenstvuje i da napusti
dalje obrazovanje.

15. Zahvali Milostivom Allahu kad god nešto uspiješ i shvatiš u nauci.
Zahvala mora biti i jezikom i svojim bićem, i moralno i materijalno. Budi
svjestan(sna) i čvrst(a) u uvjerenju da znanje i uspjeh dolaze samo od
Njega. Zabludjeli traže istinu i uputu od 'aqla.
16. Ko je bogat nek ne škrtari, i nek se Svevišnjem utječe od škrtosti.

17. Na učeniku je da sam sebi nabavlja i kupuje knjige, i da radi na njihovu
umnožavanju, pomažući tako nauku i prosvjetu.

18. Onaj ko traži znanje treba biti visoka ponosa i da ne hlepi za imetkom
drugih. Neki su prvo naučili zanat, pa se onda bavili naukom.

19. Učenik ne treba da škrtari, nego da troši na sebe, a i drugima da
pomaže.

20. Ne smije se zbog straha od nekog ili nečeg griješiti prema Allahu. Prava
molba Allahu Dželle-šanuhu je od onoga, koji se ne griješi prema Njemu ni
zbog koga, pazi na šerijatske propise, ne krši ih i boji se samo Njega.

21. Učenik treba da sam sebi odrijedi tačan obim za ponavljanje gradiva. Ono
što pomaže učeniku da bolje upamti i nauči gradivo je da:
- jučerašnje gradivo ponovi - 5 puta
- prekjučerašnje - 4 puta
- lekciju prije ove - 3 puta
- prije nje - 2 puta
- a prije ove - jednom

22. Ne treba ponavljati u sebi, a niti preglasno. Sredina je u svemu
najbolja. Uz to i učenje i obnavljanje moraju biti intenzivni i poletni.

23. Ne bi smjelo kod učenika doći do kolebanja, jer ono može biti fatalno.

24. Onaj ko želi postati stručan u nekoj oblasti trebao bi bar jedno djelo
znati na pamet i ponavljati ga, što bi mu mnogo olakšalo da pamti ono što
čuje iz te oblasti.

VII At-tawaqqul (aktivan oslonac na Allaha Dželle-dželaluhu)

1. Onaj ko traži znanje treba imati čvrst oslonac na Uzvišenog Allaha i da
se ne opterećuje brigom o opskrbi.

2. Zaposli svoj nefs radom na dobru da on ne bi tebe zaokupio svojim prohtjevima.

3. Ne pridaj važnosti stvarima ovog svijeta, jer briga i tuga ne koriste niti sprečavaju nesreću, a štete srcu, umu i tijelu. Smanjuj u granicama mogućnosti ovosvjetske veze.

4. Budi spreman da na putu sticanja znanja podneseš napor i teškoće. Ko se
strpi uočit će prednosti slasti znanja nad ostalim ovosvjetskim uživanjima.

5. Učenik se ne bi trebao, za vrijeme sticanja znanja, opterećivati nečim
drugim do naukom.

6. Nauka zahtijeva neprekidan rad.

VIII Vrijeme sticanja znanja

1. Vrijeme učenja je “od kolijevke pa do groba”.

2. Najbolja starosna dob je početak mladosti.
3. Najpogodnije vrijeme učenja u toku dana je:
- zora,
- vrijeme između akšama i jacije.

4. Učenik treba da koristi racionalno svoje vrijeme. Kad mu dosadi učenje
jedne znanosti neka pređe na drugu.

5. San dolazi od toplote, te ga radi toga treba otklanjati vodom.

IX Samilost i savjet

1. Učen čovjek treba da bude milostiv i sklon pružanju savjeta, a ne zavidan. Zavidnost mu šteti, a ne koristi.

2. Da ne bi gubio dragocjeno vrijeme, nije lijepo da se učenik prepire i sukobljava sa bilo kim. Nastoj se pozabaviti svojim poslovima, a ne satiranjem protivnika.

3. Pazi se neprijateljstva prema drugom, jer će te ono osramotiti, i odnijet ti dragocjeno vrijeme.

4. Budi spreman na podnošenje, naročito onoga što dolazi od neuračunljivih
osoba (Podnesi jednu neugodnost od glupaka, da bi izbjegao drugih deset).

X Iskorištavanje mogućnosti

1. Onaj ko traži znanje treba da koristi svaki tren za sticanje nauke. Jedan od načina je da uvijek uz sebe ima pribor za pisanje i da ono što čuje korisno pribilježi.

2. Svaki dan nauči nešto napamet iz nauke i mudrosti, jer će vremenom to malo postati mnogo.

3. Niko ne bi smio gubiti vrijeme i sate uzalud, a naročito ne učenik. Treba koristiti i noći i slobodno vrijeme.

4. Učenik treba da koristi prisustvo starijih osoba. (“Beriket je sa vašim starijim.”)

5. Ako nešto počneš, ustraj u tome.

6. Neizbježno je da će onaj ko traži znanje, na tom putu doživljavati teškoće i poniženja.

7. Učenik treba uvijek imati uza se i svoju potrebnu literaturu, da bi je u svakom momentu mogao koristiti.

XI Pobožnost

1. Što učenik bude pobožniji, to će mu znanje biti korisnije, učenje lakše, a koristi raznovrsnije.

2. Dobro je da učenik izbjegava uzimanje hrane u čaršiji.

3. Izbjegavaj ogovaranje i sijela na kojima se mnogo priča, jer onaj ko puno
govori potkrada ti život i troši ti vrijeme. Izbjegavaj besposličare, pokvarenjake i grješnike.

4. Nastoj da budeš u društvu dobrih ljudi, jer druženje sa njima pomaže stabilnosti, a ne prevrtljivosti karaktera.

5. Za vrijeme učenja okreni se prema kibli.

6. Prihvati što više sunneta Muhammeda, sall-Allahu 'alejhi we sellem.

7. Koristi se hajr dovom dobrih ljudi i čuvaj se kletve mazluma.

8. Učenik ne treba da se oglušuje o lijep odgoj i sunnet.

9. Namaz obavljaj skrušeno, a i nafilu klanjaj.

XII Dobro pamćenje i zaborav

1. Faktori koji pospješuju dobro pamćenje su:
- uporan rad,
- ustrajnost,
- umjerena ishrana,
- noćne nafile,
- učenje Qur'ana sa razumijevanjem.

2. Kaže se da ništa tako ne razvija pamćenje kao učenje Qur'ana gledajući.

3. Lijepo je da učenik pri uzmanju knjige prouči sljedeće:
U ime Allaha. Neka je sva slava i hvala Allahu. Allah je najveći. Nema moći
i snage osim u Allaha, Velikog, Moćnog, Silnog.

4. Kada učenik nešto napiše, lijepo je da kaže:
Vjerujem u Allaha, Jednog, Jedinog, Istinitog. On je bez druga, odbacujem
sva druga božanstva osim Njega.

5. Potrebno je često donositi salavate na Resulullaha, sall-Allahu 'alejhi
we sellem.

6. Napuštanje grijeha.

7. Dobrom pamćenju pomaže i sljedeće:
- upotreba miswaqa, tj. pranje zuba,
- pijenje meda,
- tamjan sa šećerom,
- uzimanje 21 grožđice na tašte.

8. Sve što umanjuje balgam i tekućine, uvećava pamćenje, a sve što ih
povećava uzrokuje zaboravljanje.

9. U uzročnike brzog zaboravljanja spadaju:
- neposlušnost Uzvišenom Bogu,
- mnogi grijesi,
- tuga i seta,
- prezaposlenost,
- mnoge veze sa svijetom.

Ovosvjetske brige pomračuju srce, a onosvjetske unose nur u njega, što se
najbolje osjeti u namazu. Skrušeno obavljanje namaza i rad na sticanju
znanja odbijaju brigu i tugu.

XIII Šta pospješuje rizq, a šta ga umanjuje?

1. “Sudbinu odbija samo dova, a opskrba biva čovjeku uskraćena radi grijeha
koje počini.”

2. Uzroci siromaštva naročito mogu biti:
- laganje,
- spavanje u zoru,
- pretjerano spavanje (ono je uzrok svakom siromaštvu, pa i siromaštvu znanja).

3. Ono što donosi siromaštvo moglo bi biti i:
- škrtost,
- rasipništvo,
- ljenost,
- gaflet i sporost pri izvršavanju poslova,

ovome se može još dodati i:

- napuštanje dove za dobro roditelja,
- dozivanje roditelja samo njihovim imenom, - spavanje i mokrenje bez odjeće (go),
- uzimanje hrane džunub,
- nečist,
- nipodištavanje hrane koja padne sa stola,
- hod ispred starijih
- izigravanje sa namazom,
- ubrzavanje izlaska iz džamije poslije sabah-namaza,
- rani odalazak u čaršiju i spor povratak,
- proklinjanje djeteta,
- ostavljanje neopranog posuđa, itd.

4. Moli za opskrbu sadakom.

5. Lijepo pisanje je jedan od ključeva rizqa.

6. Veselo lice i lijepa riječ pospješuju nafaku.
7. “Metenje ispred svoje kuće i pranje posuđa pomaže bogaćenju.”

8. Skrušeno obavljanje namaza, s poštovanjem, pravilno, uz nastojanje da se
svi wadžibi i sunneti namaza dosljedno izvrše, je jedan od uzroka bolje
opskrbe.

9. Za opskrbu pomaže i:
- duha-namaz
- učenje sura al-Waqi'a (naročito noću), al-Mulk, Muzemmil, al-Layl,
aš-Šarh,
- dolazak u džamiju prije ezana,
- ustrajnost u čistoći,
- klanjanje vitra i sabahskog sunneta kući

10. Poslije vitr-namaza ne treba pričati o ovosvjetskim stvarima, sjedeti sa ženama, osim iz nužde. I inače nije lijepo govoriti o stvarima koje su beskorisne.

11. Zikr:
- od rađanja zore do vremena namaza izgovoriti sto puta:
“SubhanAllahe-l-azim. SubhanAllah we bihamdihi we stagfirullah we etubu
ilejh.”
- ujutru i uveče izgovoriti sto puta: “La ilahe
illAllahe-l-mulku-l-haqqu-l-mubin.”
- poslije sabah i akšam-namaza 33 puta izgovoriti: “El-hamdulillah.
SubhanAllah we la ilahe illAllahu wallahu ekber.”
- poslije sabah-namaza 70 puta izgovoriti: “Estagfirullahe te'ala.”
- više se puta uz salawate može proučiti sljedeće: “La hawle we la quwwete
illa billahi-l-alijju-l-azim.”
- petkom je lijepo učiti: “Allahumme …”

12. Abdestu i namazu učenik će pristupiti sa dužnim poštovanjem.

13. Pri odlasku na hadždž, učenik će nastojati da obavi i 'umru.

14. Potrebno je paziti na svoje zdravlje. To će se uspješno činiti ako se
upozna nešto iz medicine. Za to će dobro doći djelo Vjerovjesnikova medicina
od Ebu-l-Abasa al-Mustagfirija.