Tvoje oči su svjetlo duše.

Vidiš samo sebe, čuješ samo sebe.

Svojim čuvstvima, osjećajima, mislima,

riječima i djelima crtaš sliku svoje duše.

Slika tvoje duše je tvoja svijest.

Svako stanje svijesti opaža ono što odgovara

njegovom položaju. To ulazi u njega,

to je on, to on zrači i istovremeno vraća.

Može li tvoj bližnji vidjeti istu sliku koju

si ti nacrtao svojim svijetom čuvstava i

osjećaja, svojim riječima i postupcima?

Svatko vidi, i ono što mu opisuješ, opet

drugačije - posve prema svojoj slikovitoj

svijesti.

Svaki čovjek također i svoju okolinu vidi

drugačije, opet posve prema slikama svoje

svijesti koje si je sam zadao.

I šumove, koji se pojavljuju u tvome

slikovitom životu, svatko čuje opet

drugačije.

Skrećeš li pažnju svoga bližnjeg na

određene tonove, boje ili oblike, tada će on

unatoč tvom opisu razabrati tonove

drugačije od tebe i boje i oblike vidjeti opet

drugačije od tebe.

Moguće je da tvoj bližnji razabere čak

više tonova od tebe ili vidi više nijansi boja

od tebe ili da oblici za njega imaju drugačiji

lik nego ih ti vidiš.

Tko može i kome objasniti da on čuje

pravi ton ili da vidi pravu boju ili oblik? Ni

jedan čovjek ne može drugome nešto

dokazati jer svatko drugačije vidi, čuvstvuje,

osjeća i misli.

Mnogi ljudi kažu: Ja mogu to dokazati

kad ih netko okrade.

Može li čovjek doista dokazati da je bio

pokraden - ili samo mu je bilo oduzeto ono

što je on svome bližnjem oteo u nekoj

prijašnjoj egzistenciji?

Obojica, pokradeni i onaj koji je oteo,

ogrješuju se o zakon Božji, jer niti jedan od

obojice ne bi trebao svome bližnjem oteti

nešto i to nazvati svojim vlastitim.

Kažeš, možeš dokazati da je tvoj bližnji

lagao. Da li je tvoj bližnji stvarno lagao - ili

je samo rekao ono što ti pokrećeš u svojem

svijetu čuvstava ili misli i što konačno ti

sam jesi?

Spoznaj: Sve ima dvije strane - osim ako

si božanski; tada si istina i živiš posve svjesno.

Tada se nećeš niti uzbuđivati nego ćeš

govoriti istinu, sve ćeš razjasniti i ostaviti

kako jest.

Tko svome bližnjem ima prigovoriti nešto

što ga pokreće duže vremena, može biti siguran

da je i sam zaražen od te bolesti.

Onim što imaš prigovoriti svome bližnjem,

izlažeš se preko principa odašiljanja i primanja

onim snagama koje si pozvao svojim

čuvstvima, osjećajima, mislima i riječima.

Spoznaj sebe samoga i promijeni se da bi

promijenjen mogao ući u mjesta blaženstva.

Dajem vam vježbu za samospoznaju:

Svaki promatra primjerice isto područje

jednog krajolika. Svaki vidi u njemu druge

aspekte. ©to jedan vidi, to je njegova slika a

ne slika njegovoga bližnjeg.

U slici krajolika kreće se jedna životinjica.

Svaki registrira životinju - no ipak je

svaki vidi i osjeća drugačije.

Opažanje pojedinca spada u njegovu

sliku a ne u sliku njegovog bližnjeg.

Slika svakoga pojedinca je slika njegovog

stanja svijesti.

Onako kako pojedinac gleda i sluša,

čuvstvuje, osjeća i misli, takvo je njegovo

stanje svijesti kojim on registrira sliku,

gleda boje i oblike i razabire tonove.

Tko može dokazati da je životinjica

izgledala onako kako ju je on opazio? Sve je

relativno budući da svatko iz svoga

gledišta, iz svoga trenutačnog zračenja svijesti

gleda, sluša, miriše, kuša i pipa.

Budući da svaki čovjek ima drugo stanje

svijesti, on u skladu s njim opaža reflekse

koje naziva materijom.