Sva tri navedena svojstva o tri navedene vrste ljudi spomenuta su u sljedećem ajetu:

“Na put Gospodara svoga mudro  i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!” (Prijevod značenja, En-Nahl, 125)

Mudrost u ajetu navedena je uopćeno i nije ograničena i uvjetovana riječju lijepa, jer svaka je mudrost lijepa, tj. to je njena stalna karakteristika. Međutim, savjet je uvjetovan da bude lijep, jer svaki savjet i nije lijep. Također i rasprava, možemo je manifestirati na lijep, a i na ružan način. Stoga osoba s kojom se raspravljamo može poprimiti naše karakteristike, kao što je grubost, nježnost, mrzovolja i blagost. Zato se naređuje da se s takvom osobom ophodimo na najljepši način.
Rekli smo da mahane  i slabosti predavača ne trebamo gledati, jer kada bi time bili obuzeti, ne bismo se okoristili njegovim vazom. Ljudska duša je takva da se nece okoristiti riječima  onoga ko se ne ponaša shodno svome znanju niti se koristi njime. Smatraju da je to isto kao kada bi doktor propisao određeni lijek drugom čovjeku, a i sam doktor boluje od iste bolesti, međutim on se na tu bolest ne osvrce niti joj pridaje pažnju.