Tri utočišta:
Buda, Dhamma i Sangha

Bikhu Tanisaro (Geoffrey DeGraff)

 

 

Buda

Značenje Budinog probuđenja

Dva ključna aspekta Budinog probuđenja jesu što i kako: za što se on to probudio i kako je to postigao. Njegovo probuđenje je svojevrsno po tome što uključuje ova dva aspekta.

Suština je u tome da je razumio kako postoji vječna sreća i da nju čovjek može postići vlastitim naporom. Taj čovjekov napor kao dio čitavog procesa na kraju se usredsređuje na pitanje razumijevanja prirode samog tog napora -- kroz ispravne postupke i uviđanje uslovljenosti nastanka svega -- na to koje su njegove moći i ograničenja i koja vrsta ispravnog napora (tj. plemenitog puta) nas može odvesti preko naših ograničenja i na prag besmrtnosti.

Kako je Buda opisao svoj doživljaj probuđenja u jednom od svojih govora, prvo postoji znanje o stalnom ponavljanju dhamme (prirode) -- što u ovom kontekstu znači uslovljenog nastanka svih stvari na ovom svijetu -- zatim nastaje znanje o nibbani.

Na drugim mjestima, on opisuje tri stupnja koja su ga vodila do uvida o njegovim prošlim životima u svjetlu uslovljenog nastanka, uvida o umiranju i ponovnom rođenju svih živih bića, i na kraju do uvida u četiri plemenite istine.

Prva dva oblika znanja nije otkrio Buda. O njima su govorili i drugi mudraci tokom historije, premda je Budin uvid u ovo drugo znanje imao i nešto posebno: uvidio je da se bića preporađaju prema etičkoj kvaliteti svojih misli, riječi i postupaka i da na tu kvalitetu presudno utiče stanje uma. Kvaliteta naših stavova i namjera određuje kakav će biti rezultat naših postupaka, koji ćemo tek kasnije iskusiti.

Ovaj uvid imao je dvostruki uticaj na njegov um. S jedne strane, zahvaljujući njemu shvatio je uzaludnost kruga stalno novog preporađanja -- to da čak i najveći napori da se dođe do zadovoljstva i njegovog ispunjenja unutar tog kruženja mogu donijeti samo privremeni rezultat.

Sa druge strane, uviđanje značaja uma u usmjeravanju tog kruženja navelo ga je da se usredsredi na vlastiti um u sadašnjem trenutku kako bi vidio na koji način procesi u umu koji pokreću to kruženje mogu biti prekinuti.

Na taj način došao je do uvida u četiri plemenite istine i proces uslovljenog nastanka -- do uvida da su sastojci koji čine njegovu "ličnost" također pokretački faktori egzistencije i svijeta u cjelini i kako čitava ta predstava može da se okonča. Sa tim okončanjem došao je doživljaj neuslovljenosti, koji je on nazvao nibbana (utrnuće), svijest bez oblika i svojstava, besmrtnost.

Kada postavimo pitanje na koji način se ostali doživljaji "prosvjetljenja" zabilježeni u svjetskoj povijesti prema Budinom, treba da imamo na umu Budinu vlstitu tvrdnju: prvo postoji znanje o uslovljenosti nastanka svih stvari, onda postoji znanje o nibbani.

Bez prvog -- koje uključuje ne samo razumijevanje kamme, već isto tako načina na koji kamma vodi do samog razumijevanja -- svako ostvarenje, bez obzira koliko bilo ispunjeno mirom i bezgranično, koje nije proisteklo iz takve vrste razumijevanja ne može se ubrojiti u probuđenje u budističkom značenju te riječi. Istinsko probuđenje nužno uključuje i moral i uvid u uzročnost.

Što se tiče toga što Budino probuđenje znači za nas danas, četiri su točke važne:

1) Uloga koju kamma igra u probuđenju je da nam daje moć. To znači da ono što svako od nas čini, govori i razmišlja jeste važno - ovo je potpuno suprotno osjećanju ispraznosti koje može doći na osnovu čitanja, recimo, svjetske historije, geologije ili astronomije i shvaćanja prolazne prirode svakog ljudskog poduhvata.

Probuđenje nam omogućuje da uvidimo kako izbori koje činimo u svakom trenutku svoga života imaju posljedice. Mi nismo stranci u nepoznatoj zemlji. Mi smo formirali i nastavljamo da formiramo svijet koji doživljavamo.

Činjenica da imamo moć također znači i da smo odgovorni za ono što doživljavamo. Ovo nam pomaže da se suočimo sa događajima iz svoga života sa više ravnodušnosti, jer znamo da ih je naša ruka stvarala i u isto vreme možemo izbjeći svako osjećanje malodušnosti i krivice, jer sa svakim novim izborom uvijek možemo da napravimo i novi početak.

2) Probuđenje nam također govori da dobro i loše nisu samo puke društvene konvencije, već su ugrađene u sistem po kojem je ovaj svijet sačinjen.

Možemo imati slobodu da oblikujemo svoj život, ali nemamo slobodu da mijenjamo osnovna pravila koja određuju šta su dobri a šta loši postupci i kako procesi kamme djeluju sami po sebi.

Tako ovdje nema mjesta za kulturni relativizam -- čak i ako su možda mnogi od nas upravo na osnovu njega prokrčili put do toga da napustimo svoja ranija religijska uvjerenja i priklonimo se budizmu. Postoje određeni načini djelovanja koji su sami po sebi loši i glupi smo ukoliko insistiramo na svom pravu da postupamo upravo tako.

3) Kako Buda kaže na jednom mjestu svog opisa probuđenja:

"Neznanje je uništeno; pojavilo se znanje; tama je uništena; pojavilo se svjetlo - kako se to već događa u onome tko je pažljiv, marljiv i odlučan".

Drugim riječima, zadobio je znanje koje oslobađa zahvaljujući kvalitetama koje svi mi možemo razvijati: pažljivost, marljivost, odlučnost.

Ako želimo da se suočimo sa implikacijama ove činjenice, shvaćamo da je Budino probuđenje izazov čitavom našem sistemu vrijednosti.

Činjenica da stanje neuslovljenosti može biti dostignuto tjera nas da prevrednujemo sve druge ciljeve koje smo sebi postavili u životu.

Na nivou očiglednosti, ona nam ukazuje na duhovnu oskudnost života posvećenog bogatstvu, položaju ili trci za čulnim zadovoljstvima; ali nas ona također navodi da podrobnije razmotrimo i druge mnogo "vrijednije" ciljeve koje su naša kultura ili njezine potkulture sklone da veličaju, takve kao sto je društvena prilagođenost, značajne veze, služenje planeti itd. I one će, neizbježno, voditi ka patnji.

Međusobna zavisnost svih stvari ne može biti, za svaki istinski prijemčiv um, izvor sigurnosti i olakšanja.

Ako je stanje neuslovljenosti dostižno za nas, i to je jedini izvor sreće u čiju postojanost možemo imati povjerenja, onda jedino ima smisla da uložimo napor, da mentalne i duhovne resurse kojima raspolažemo usmjerimo u tom pravcu.

4) Čak i za one koji nisu spremni da preduzmu takvu investiciju, probuđenje nas uvjerava da sreća dolazi iz razvijanja onih kvaliteta u sebi na koje možemo biti ponosni, kao što su blagonaklonost, prijemčivost, smirenost, pažljivost, umjerenost, odlučnost i nevezivanje.

I opet, to je veoma različita poruka od one koju nam upućuje svijet govoreći nam da ako želimo sreću moramo razvijati one kvalitete prema kojima ne možemo da osjetimo nikakav istinski ponos: agresivnost, samoveličanje, nepoštenje itd..

Samo ovoliko malo može dati jedan potpuno novi smjer našim životima i našim predstavama o tome u šta vrijedi uložiti vrijeme i trud.

Vijest o Budinom probuđenju postavlja mjerilo za procjenjivanje kulture u kojoj smo odrasli, a nikako ne suprotno. Ovdje se ne radi o tome da treba da odaberemo jednu azijsku kulturu umjesto zapadnjačke.

Budino probuđenje stavilo je na kušnju mnoge pretpostavke indijske kulture toga vremena; i čak i u takozvanim budističkim zemljama istinsko prakticiranje Budinog učenja je uvijek kontrakultura.

Radi se o preispitivanju naših uobičajenih stavova -- uslovljenih vremenom, prostorom i ograničenjima starenja, bolesti i smrti -- nasuprot mogućnosti vanvremene, vanprostorne i bezgranične sreće.

Sve kulture sputane su ograničenom, uslovljenom stranom stvari, dok Budino probuđenje ukazuje na nešto izvan svake kulture.

Ono nudi izazov besmrtnosti koji je za njegove suvremenike bio oslobađajući i koji i za nas, ako smo voljni da prihvatimo taj izazov, može da bude isti takav.