Tri univerzalne karakteristike

Karakteristika jeste činjenica koja nam govori nešto o prirodi neke stvari. Ukoliko je neka činjenica nekad povezana s određenim stvarima, a nekad nije, onda to nije njena karakteristika i ona nam neće pomoći da razumijemo prirodu te stvari.

Toplina, na primjer, jeste činjenica. Toplina nije karakteristika vode, jer voda nije uvijek topla. Toplota vode zavisi od drugih faktora kao što su sunce ili električni šporet.

Ali toplina je karakteristika vatre, jer vatra je uvijek topla i toplina vatre ne zavisi od bilo kog drugog faktora. Toplina je uvijek povezana s vatrom i govori nam nešto o prirodi vatre.

Buda je podučavao da sve što postoji ima tri karakteristike. One se nalaze u svemu što postoji i otuda nam mogu reći nešto o prirodi toga što postoji.

Te tri karakteristike su prolaznost, patnja i nepostojanje trajne suštine.

PROLAZNOST

Buda je učio da je svako postojanje prolazno, jer ne postoji ništa ni u nama ni oko nas što bi bilo trajno, stabilno, vječno, što nije podložno propadanju i razaranju, što je uvijek isto.

Sve se neprekidno mijenja. Život je poput vode u rijeci ili plamena svijeće, koji ni u dva susjedna trenutka nije isti.

Naše tijelo, na primjer, sastavljeno je od materijalnih elemenata kao što su meso, kosti i krv, koji su prolazni.

Od trenutka našeg rođenja tijelo nam je podvrgnuto neprestanoj promjeni. I ljudski um, također, zavisi od mnoštva faktora. Neprekidno se mijenja. Nalik je majmunima koji neprekidno skaču sa grane na granu, ne ostajući na jednom mjestu ni za trenutak. Ni tijelo ni um nisu trajni i nepromjenljivi.

Nauka uči da se i prividno trajne stvari kao što su oceani, kontinenti, planinski masivi, čak i sama Zemlja, Sunce i Sunčev sistem neprestano mijenjaju i da će jednoga dana nestati.

Ako je sve to podložno promjeni i nestajanju, ne možemo a da ne dovedemo u sumnju ideju o vječnosti života. Život može prestati u svakom trenutku. Nitko ne može izbjeći smrt i razaranje tijela.

Razumijevanje karakteristike prolaznosti ljudima donosi korist na dva načina. Prvo, može poboljšati čovjekove odnose sa drugima i njegovo djelovanje. Drugo, može ih ohrabriti da slijede Plemenit osmostruki put.

Često shvaćimo da smo napravili grešku u odnosu sa nekim drugim ljudima, jer zaboravljamo da uzmemo u obzir promjene koje se neprekidno odigravaju nama samima, a i u drugima. Često se prijateljstva raskidaju zato što jedna ili obje strane previđaju da su se ličnost, interesi i stavovi njihovih prijatelja promijenili.

Kada razumijemo da su ljudi i situacije prolazni i da se stalno mijenjaju, tada svakom trenutku našeg odnosa sa nekim prilazimo otvorenog uma.

Postajemo sposobni da na svaku novu situaciju odgovorimo bez vezivanja za već zastarjele ideje o ljudima. Tada prijateljstvo može biti plodonosno. Uspjeh u životu zavisi od nečije sposobnosti da se prilagodi promjenama situacije i na najbolji način iskoristi prilike koje iskrsavaju.

Shvativši da su mladost, zdravlje, materijalno blagostanje, čak i sam život prolazni, ljudi bi trebalo da na najbolji način iskoriste takve povoljne okolnosti još dok one traju.

To znači da treba prakticirati Plemeniti osmostruki put kako bi dostigli sreću i prosvjetljenje. Budine posljednje riječi bile su:

“Podložne promjeni su sve stvari,
Nastavi dalje putem marljivo."

PATNJA

Istina o patnji je prva među Četiri plemenite istine kojima je podučavao Buda. Patnja je činjenica života koju ljudi mogu iskusiti na sebi samima. Ona je jedna od tri karakteristike egzistencije.

Razumijevanje da je patnja univezalna i neizbježna omogućuje nam da se sa realnošću života suočimo ispunjeni spokojstvom uma. Postajemo sposobni da se nosimo sa starošću, bolešću i smrću, a da nas ne ispune malodušnost i očaj.

To razumijevanje također nas ohrabruje da tragamo za rješenjem ovog problema patnje, isto onako kako je princ Sidarta tragao.

NEPOSTOJANJE TRAJNE SUŠTINE

Ljudi često misle da mora postojati neka ličnost ili sopstvo ( nekakvo "ja") koje je trajno, inače oni ne bi postojali, niti doživljavali stvari u ovom životu.

Međutim, Buda je učio da uopće ne postoji stvarna, trajna i nezavisna ličnost ili sopstvo. To je treća karakteristika svega što postoji.

Da trajno ili nezavisno sopstvo zaista postoji, bili bismo u stanju da se identificiramo sa njim. Tako neki ljudi mogu reći da je tijelo njihovo sopstvo ili da je um njihovo sopstvo.

Međutim, obje ideje su pogrešne. I tijelo i um su prolazni, stalno promjenljivi i podložni razaranju, oni u svom postojanju zavise od mnoštva faktora. Tako ni tijelo ni um ne mogu biti trajno i nezavisno sopstvo.

Ako bi tijelo bilo sopstvo, bilo bi u stanju da po svojoj volji ostane jako i lijepo. Međutim, tijelo se zamara, ogladni i razboli i protiv svoje volje, pa otuda ne može biti ličnost ili sopstvo.

Slično, ako bi um bio sopstvo, radio bi ono što poželi. Ali um često odluta od onoga za što zna da je dobro i juri za onim što je loše. Postaje uznemiren, rastresen i uzbuđen i protiv svoje volje. Otuda ni um nije sopstvo.

Kada ljudi kažu, na primjer: "Idem raditi", oni samo koriste konvencionalan naziv "ja" za skup fizičkih i mentalnih faktora. U stvarnosti, ne postoji ja ili sopstvo.

Sve dok ljudi misle da je sopstvo trajno i nezavisno, oni su nužno egoistični i ka sebi usmjereni. Tako će ne samo neprestano bivati frustrirani zbog drugih ljudi i nepredviđenih situacija, već će se također osjetiti primoranima da štite sebe, svoj posjed i čak svoje stavove, po bilo koju cijenu.

No, kada jednom shvatimo da je sopstvo samo konvencija za skup stalno promjenljivih fizičkih i mentalnih faktora, tada se više nećemo tako grčevito boriti za njega, ispunjeni strahom i neizvjesnošću.

Ustanovit ćemo da od tada lakše sazrijevamo, učimo, razvijamo se i osjetit ćemo u sebi više velikodušnosti, ljubaznosti i suosjećajnosti, jer više nemamo šta da očajnički branimo.

Razumijevanje činjenice o impersonalnosti može nam pomoći da se efikasnije nosimo sa svakodnevnim situacijama. Ono ohrabruje njegovanje ispravnog ponašanja i pomaže nam da napredujemo ka sreći, miru i prosvjetljenju.

Prolaznost, patnja i nepostojanje sopstva jesu tri karakteristike svega što postoji.

Što god da je prolazno izaziva patnju, a što god da je prolazno i izvor patnje ujedno je i bez ikakve trajne suštine.

Oni koji shvate istinu o ove tri činjenice postojanja bit će u stanju da prevaziđu patnju, jer su im umovi oslobođeni iluzije o trajnosti, zadovoljstvu i sopstvu.

http://www.znanje.org