Preneseno sa; www.sjetlonosa.bloger.hr

Torinsko platno 

U katedrali Svetog Ivana Krstitelja u Torinu, nalazi se plahta u koju je navodno omotan mrtav Isus Krist.
Povijesno, radi se o jednom od 40 lažnih Isusovih mrtvačkih pokrova, ali jedino ovaj izgleda kao da ima otisak njegova tijela i tragove krvi od raspeća.
Ovom platnu hodočastio je i papa Pavao VI, te dva puta Ivan Pavao II.
Prvi puta se spominje na sjeveru središnjeg dijela Francuske (Lirey, 1350). U to je vrijeme, lokalni biskup Henri de Poitiers razotkrio umjetnika koji je 'lukavo naslikao' i naplaćivao gledanje slike, te priznao krivotvorinu. U 1389, papa Klement VII službeno objavljuje da je to samo naslikana “reprezentacija.”
Godinama kasnije, cijelu stvar prikladno zaboravlja unuka lukavog slikara i pokrov skupo prodaje Kući Savoj, iz koje kasnije potječu talijanski monarsi. Na kraju je pokrov završio u Torinu. 



1988. god. znanstvenom metodom s radioaktivnim ugljikom, 3 neovisna laboratorija (Oxford, Cirih i Sveučilište u Arizoni) ustanovljavaju starost na oko 1260–1390-tu godinu, što je potvrđeno mnoštvom paralelnih uzoraka. 
Ta je metoda izvanredno precizna kada su u pitanju materijali organskog podrijetla.
McCrone opisuje kako je brižno nadzirana detekcija datuma ugljikom 1988. god.:
Crkvi je prepušten izbor tri neovisna laboratorija, sve je nadgledala Crkva, a pribavljeni su uzorci čiji identitet nije bio otkriven, i to od:
1) komada ogrtača Sv. Louisa d'Anjou, za kojeg se zna da potječe iz 1290-1310.
2) dio Kleopatrine mumije iz Tebe, datirane 6 pr.n.e.
3) uzorak iz grobnice Qasr Ibrim datirane iz 11-12 stoljeća n.e..
4) komadić Torinskog platna

Rezultati datiranja ugljikovom metodom sva tri laboratorija, za sve četiri vrste uzoraka, razumno se poklapaju sa sva četiri datuma Torinsko platno = 14. stoljeće
Torinski nadbiskup je tada proglasio da prihvaća rezultate analize datuma radioaktivnim ugljikom i zaključak da je Platno iz 14. stoljeća. 

1999. god. poznati mikroanalitičar Walter C. McCrone dobiva nagradu društva "American Chemical Society" u domeni analitičke kemije za svoj doprinos raskrinkavanju ove prijevare. Dokazao je svoju tezu da je slika na platnu nastala umatanjem muškog modela koji je premazan temperom.
Znanstvenici iz svih domena (forenzičari, kemičari, fizičari...) koje dotiču problematiku tog platna se slažu u svojoj procjeni: to je crtež lažne relikvije iz 1355, napravljen za novu crkvu sa ciljem privlačenja hodočasnika, a "dokazi" da to nije tako - smiješni.
  Međutim sindolozi - kršćanski branitelji tog platna tj. vatikanski sponzorirani "istraživači"- tvrde da su neutroni oslobođeni pri Uskrsnuću (to je njihovo objašnjenje kako je nastala slika u negativu) zagadili platno (ili mikrobi i nečistoće) i doveli do pogrešnih zaključaka, iako bi trebalo tri puta više zagađenja nego što je platno teško da bi mjerenje bilo pogrešno, a uzorci su brižno očišćeni. Odrezani su s dijela platna na kome nisu zakrpe i nije izgoren. Tekstilni stručnjaci su obratili posebnu pozornost da se uzorci uzmu iz mjesta koje je bilo podalje od zakrpa i vezova.
   Platno kao oprost za "grijeh abortusa"
Vatikan i današnji Torinski nadbiskup tvrdoglavo i dalje ne žele priznati prijevaru. Umjesto toga, kardinal Giovanni Saldarini na misi u San Domenico katedrali, obznanjuje da žene koje su počinile "grijeh abortusa", isti mogu okajati pred svećenikom koji je posjetio to platno. 2002. god. Vatikan u potpunoj tajnosti, bez neovisnih stručnjaka, angažira Dr Mechthild Flury-Lemberg da ponovno ispita platno. Nova lažljiva smicalica je da su uzorci bili tobože uzeti sa zakrpa. Ali kada se traže "pravi" uzorci, Crkva neda. 

Platno puca po svim šavovima i jer:

- prije 1300-tih nema nikakva spomena o tom pokrovu. Platno bi bio idealan dokaz protiv onih koji su vjerovali u "spiritualnog Isusa", a ne tjelesnog (npr. Doketi, Bogumili, Pavlini...).
- vatikanski "istraživač" su našli Isusovu krvnu grupu - AB
- mrtvaci su se omotavali u trakama, a ne u komadu platna, a na lice se stavljala posebna krpa (vidi evanđelje Po Ivanu)
- nalazi Dr. Max Frei-Sulzera, švicarskog forenfičara (poznatog po tome što je lažne Hitlerove dnevnike proglasio istinitima) u vezi polena u platnu, pokazali su se upitnima. Naime, iako se na Torinskom platnu doista nalazi mnogo poluda, niti jedan uzrok peluda ne pripada stablu masline što je jako čudno ako se zna da je područje Svete Zemlje oduvijek bilo bogato maslinama. (Dr. Max Frei-Sulzer: "The First Photograph of the Holy Shroud", Sindom, April 1960).
- Nathan Wilson je 2005. objavio članak da je platno lako napravio srednjovjekovni krivotvoritelj koji bi nacrtao čovjeka na komadu stakla, stavio laneno platno preko toga, i ostavio sve na suncu nekoliko dana. Sunce bi izblijedilo platno, ali ostavilo negativ lika naslikanog na staklu.
- točno je prikazano da je ruka probijena ispod zgloba šake, a ne kroz dlan, ali iz navodnih Kristovih rana na nogama, glavi i po leđima teče krv (to se vidi na platnu) iako je mrtvo tijelo oprano, a iz mrtvaca ne teče više krv. Forenzičari će vam reći da to znači samo jedno - osoba je još bila živa u tom trenutku, a Isus je prema Bibliji mrtav kada ga skidaju s križa!


Euharistijsko čudo
  Rekla sam da ću između sve sile krvarećih, rasplesanih, zahtjevnih hostija izdvojiti famozno euharistijsko čudo iz Italije.
Evo ukratko: Najpoznatije i najveće euharistijsko čudo dogodilo se u mjestu Lanciano, Italija.

  Tamo je svećenik reda svetog Basila, u crkvi svetog Legontiana, posumnjao u stvarnu prisutnost Isusovu u hostiji. Za vrijeme mise, hostija se je promijenila u pravo meso, a vino u pravu krv. Hostija je velika hostija, iste veličine. 

Od godine 1574 različiti testovi su pravljeni na tom čudu. Godine 1970-71, a djelomično i 1981 naučna istraga je pravljena. Istraživao je naučnik, Prof. Odoardo Linoli, profesor anatomije, patologije, kemije i kliničke mikroskopije. S njim je testove pravio i Prof. Ruggero Bertelli izSiene.

Analiza je navodno pokazala:
- meso je pravo meso, krv je prava krv,
- krv i meso su ljudskog roda,
- meso je mišić srca,
- u mesu vidimo u sekciji: myocardium, endocardium, vagus nerve, lijeva klijetka srca,
- meso je "srce" kompletno u osnovnoj strukturi,
- meso i krv imaju istu krvnu grupu: AB,
- u krvi su proteini istih normalnih proporcija kao sto su nadjeni u normalnoj svježoj krvi.
  I za kraj…
Na svim relikvijama koje „dokazuju“ Isusa, od Torinskog platna, preko što kakvih marama, krvavih suza sve do čudesnog mesa pronađena je krvna grupa AB.

Krvna grupa AB je najmlađa krvna grupa, nastala za barbarskih pohoda prije 1000 godina miješanjem kavkavskog stanovništva krvne grupe A i azijskog stanovništva krvne grupe B.
Zaključak? 
Ostavljam čitateljima.


(u suradnji sa Znanost i Biblija)