Traži prikladno vrijeme suočenja sa samim sobom;
2. često razmišljaj o Božjim dobročinstivma.
3. Ostavi zantiželju; čitaj radije ono što će više potpomagati skrušenosti nego radoznalosti.
4. Budeš li se umio kloniti suvišnih razgovora i besposlenih hodanja, slušanja novosti i glasina, naći ćeš dovoljna i pogodna vremena da se ozbiljno posvetiš razmatranju.
5. Veliki sveci bježali su, kamo god bi mogli, od ljudskog društva i više su voljeli služiti Bogu u skrovitosti.
6. Reče netko: Koliko god sam puta bio među ljudima, manji sam se čovjek vratio.
7. To ponajčešće iskusimo kad dugo razgovaramo.
8. Naime, lakše je šutjeti nego ne prijeći mjeru u riječi.
9. Lakše je ostati kod kuće nego se vani dovoljno čuvati.
10. Tko se, dakle, nastoji izgraditi u čovjeka nutrine i duhovnosti, mora se s Isusom skloniti od mnoštva.
11. Nitko ne može sigurno izaći pred ljude ako rado ne živi u skrovitosti.
12. Nitko ne može bez straha govoriti ako rado ne šuti.
13. Nitko ne može pouzdano predvoditi ako se rado ne podlaže.
14. Nitko ne može bez opasnosti zapovijedati ako nije naučio slušati.
15. Nitko se ne može bezbrižno radovati ako u sebi nema mirne savjesti.
16. Sigurnost je svetaca, međutim, uvijek bila združena sa strahom Božjim. I iako su se odlikovali velikim krepostima i milošću, ipak nisu bili u sebi manje brižljivi i ponizni.
17. Sigurnost opakih pak izvire iz oholosti i preuzetnosti i na kraju se okreće u beznadnost.
18. Nikad sebi ne obećavaj sigurnost u ovom životu, koliko god bio na glasu kao dobar samostanac ili pustinjak.
19. Često su baš oni bolji u ljudskim očima dublje pali zbog svojega prevelikog samopouzdanja.
20. Stoga je mnogo korisnije da ne budu sasvim bez kušnji nego često napastovani, kako ne bi postali previše sigurni te se možda uzoholili pa lakoumno potražili i vanjsku utjehu.
21. O, kako bi sačuvao mirnu savjest, onaj tko nikad ne bi tražio prolaznu radost, tko se nikad ne bi bavio svijetom.
22. O, kako bi velik mir i spokoj uživao, onaj koji bi potkresao svaku taštu brigu i razmišljao samo o spasonosnim i božanskim stvarima te svu svoju nadu stavio u Boga!
23. Nitko nije dostojan božanske utjehe ne vježba li se brižljivo u svetoj skrušenosti.
24. Želiš li se skrušiti srcem, uđi u svoju sobicu i zatvori vrata svijetu, kao što je pisano: "Na svojim ležajima razmislite i zanijemite."
25. U ćeliji ćeš nalaziti ono što vani često gubiš.
26. Ustrajnim boravkom ćelija nam postaje slatka, čestim izbivanjem mrska.
27. Budeš li na početku svojega obraćenja u njoj rado boravio i čuvao je, bit će ti kasnije draga prijateljica i najmilija utjeha.
28. Pobožna duša napreduje u šutnji i u miru otkriva dubine Svetoga pisma.
29. Tu nalazi potoke suza kojima se svake noći oblijeva i čisti, da bi svojem Stvoritelju postala to bliskija koliko je udaljenija od svake svjetske buke.
30. Tko se, dakle, odijeli od znanaca i prijatelja, njemu će se Bog primaknuti sa svojim svetim anđelima.
31. Bolje je skrovito živjeti i brinuti se o sebi nego, zanemarivši sebe, činiti čudesa.
32. Pohvalno je za redovnika, da malokad izlazi, da izbjegava da bude viđen i da ne želi viđati ljude.
33. Zašto želiš vidjeti ono što ne smiješ imati? "Svijet prolazi i požuda njegova."
34. Tvoje požudne želje vuku te da izađeš. Kad vrijeme prođe i vraćaš se kući, što donosiš? Opterećenu savjest i rastreseno srce.
35. Radostan izlazak često urodi žalosnim povratkom, a veselo bdjenje do u kasnu noć tužnim urankom.
36. Tako svaka tjelesna radost umiljato dolazi, a na kraju grize i ubija.
37. Što možeš drugdje vidjeti a da ovdje ne vidiš?
38. Evo neba i zemlje i svih počela, ta on njih je sve načinjeno!
39. Možeš li igdje išta vidjeti, što bi moglo dugo opstojati pod suncem?
40. Možda se nadaš naći zadovoljstvo, ali neće ti se posrećiti.
41. I kad bi vidio sve što postoji, što bi to bilo doli prazan privid?
42. Podigni svoje oči uvis, Bogu, i moli za svoje grijehe i nemare.
43. Ispraznost prepusti ispraznima, a ti povedi brigu o onome što ti je Bog zapovjedio.
44. Zatvori za sobom svoja vrata i prizovi k sebi svojega ljubimca, Isusa.
45. S njim ostani u ćeliji, jer drugdje nećeš naći takva mira.
46. Da nisi bio izalzio i da ti se uši nisu napunile glasinama, ostao bi u divnom miru.
47. A dokle god te radoznalost vodi za novostima, moraš podnositi nemir srca.
1. Želiš li išta napredovati, ostani u strahu Božjemu i ne prepuštaj se prevelikoj slobodi; štoviše, sva svoja osjetila privikavaj stezi i ne prepuštaj se nedoličnomu veselju.
2. Skruši se u srcu i steći ćeš pobožnost.
3. Skrušenost otkriva mnoga dobra koja razuzdanost obično brzo potire.
4. Čudo je da se čovjek uopće može radovati ovome životu, kad se osvrne i odvagne u kojem je progonstvu i u kolikim pogibeljima za svoju dušu.
5. U lakoumnosti svojega srca i nehaju za pogreške ne ćutimo boli svoje duše; naprotiv, često se glupo smijemo ondje gdje bismo imali razloga plakati.
6. Nema istinske slobode ni dobre savjesti, osim u strahu Božjem.
7. Sretan onaj koji je kadar odbaciti svaki teret rastresenosti i usredotočiti se na svetu skrušenost.
8. Sretan onaj koji se odriče svega što bi moglo okaljati ili oteščati njegovu savjest.
9. Bori se postojano! Navika se svaladava navikom.
10. Budeš li se znao odijeliti od ljudi, i oni će tebe ostaviti da radiš svoj posao.
11. Ne pačaj se u tuđe poslove, niti se upleći u obveze nadređenih.
12. Uvijek prvo bdij nad sobom i najprije opominji sama sebe, a onda prijatelje.
13. Ako nisi u milosti kod ljudi, ne budi žalostan. Nego nek ti je na brigu ako ne živiš dobro i obazrivo kako dolikuje Božjem sluzi i pobožnu redovniku.
14. Često je korisnije i sigurnije kad čovjek nema mnogo utjeha na ovome svijetu, napose tjelesnih.
15. No ako nemamo božanskih ili se malokad osjećamo pobožnima, krivica je na nama jer ne težimo za skrušenošću srca i ne odbacujemo isprazne i izvanjske utjehe.
16. Priznaj, nisi vrijedan božanskih utjeha, mnogo si više zavrijedio svakolike jade.
17. Kad je čovjek savršeno skrušen, cijeli mu je svijet težak i gorak.
18. Dobar čovjek nalazi dovoljno razloga da tuguje i plače.
19. Bilo, naime, da promatra sebe bilo da razmišlja o drugome, zna, nitko ovdje ne živi bez tuge.
20. I što se pomnije ispituje, to više tuguje.
21. Razlog zaslužene boli i unutrašnjeg skrušenja su naši grijesi i mane. Njima smo toliko sputani, da tek rijetko uspijemo razmatrati nebeske stvari.
22. Kad bi češće premišljao o svojoj smrti nego o dužini života, sigurno bi se više popravljao.
23. I kad bi češće pametno razmišljao o budućim paklenim ili čistilišnim kaznama, rado bi, vjerujem, podnosio bol i napor i ne bi se plašio nikakve strogosti.
24. Budući da nam ipak to ne dopire do srca, a k tome još volimo ono što nam godi, ostajemo hladni i vrlo tromi.
25. Često je nedostatak duha što nam se jadno tijelo tako lako žali.
26. Moli, stoga, ponizno Boga, da ti poda skrušenost duha i reci s prorokom: Nahrani me, Gospodine, kruhom suza i obilnim me suzama napoji.

1. U bijedi si gdje god bio i kamo god se okrenuo, osim ako se ne obratiš Bogu.
2. Što se uznemiruješ ako ti ne pođe za rukom kako si želio ili naumio?
3. Komu ide sve po volji? Ni meni ni tebi niti ikome na zemlji.
4. Nema nikoga na svijetu bez neke žalosti ili stiske, bio on kralj ili papa.
5. A komu je bolje? Dakako, onomu koji je sposoban trpjeti nešto za Boga.
6. Mnogi malodušni i nestalni kažu:
7. Gle, kako onaj lijepo živi, kako je bogat i kako ugledan, kako moćan i uzvišen!
8. No usporeni nebeska dobra, i otrit ćeš što su ova vremenita: mnogo nesigurnija, dapače, tegobna, jer ih nikada ne posjedujemo bez brige i straha.
9. Nije čovjekova sreća u posjedovanju obilja vremenitih dobara, dostaje mu i srednja mjera.
10. Zaista je nevolja živjeti na zemlji.
11. Koliko čovjek želi biti duhovniji, toliko mu sadašnji život postaje gorči jer bolje osjeća i jasnije uviđa posljedice ljudske pokvarenosti.
12. Naime, jelo, pilo, bdjenje, spavanje, počivanje, rad i druge prirodne potrebe zaista su velika nevolja i jad pobožnu čovjeku, koji bi se riješio i oslobodio svakoga grijeha.
13. Unutrašnjeg čovjeka, naime, vrlo tište tjelesne potrebe na ovom svijetu.
14. Stoga prorok usrdno moli, da bude izbavljen od njih, govoreći: "Odagnaj tjeskobe srca mojega, Gospodine."
15. A jao onima koji ne spoznaju svoju bijedu i propadljivi život!
16. Jer toliko su se neki uza nj prilijepili premda najpotrebnije jedva stječu naporom ili prosjačenjem ? da se nikad ne bi brinuli za Božje kraljevstvo kad bi uvijek mogli živjeti ovdje.
17. O kako su bezumni i nevjernička srca oni koji su tako duboko potonuli u zemaljske stvari, da više ništa ne cijene doli što je tjelesno!
18. Ali ti će bijednici i na kraju teško osjetiti, koliko je bilo nevrijedno i ništetno ono što su ljubili.
19. Božji sveci pak i svi pobožni Kristovi prijatelji nisu gledali na ono što se dopada tijelu niti što sja u vremenu, nego su sva njihova nada i pozornost bile usmjerene k vječnim dobrima.
20. Svom su željom težili za onim što je trajno i nevidljivo da ih odanost vidljivom ne bi povukla u nisko.
21. Ne gubi pouzdanja, brate, da ćeš duhovno napredovati; pred tobom su vrijeme i prilika.
22. Zašto želiš odgoditi svoju odluku?
23. Ustani, započni ovaj čas i reci: Sad je vrijeme rada, sad je vrijema borbe, sad je prikladno vrijeme za popravak.
24. Nevolja gola ? najbolja škola.
25. Proći ti je kroz vatru i vodu prije no stigneš na odmorište.
26. Ne naneseš li sebi sile, nećeš pobijediti mane.
27. Dokle god smo u ovome krhkom tijelu, ne možemo biti bez grijeha niti živjeti bez zlovolje i boli.
28. Rado bismo se oslobodili svake bijede, ali, budući da smo grijehom izgubili nedužnost, izgubili smo i istinsko blaženstvo.
29. Stoga moramo biti strpljivi i očekivati Božje milosrđe, sve dok ne prođe ova nepravda i život ne proguta ono što je smrtno.
30. O kolika je krhkost ljudska, uvijek sklona grijehu!
31. Danas svoje grijehe ispovijediš, a sutra ih opet počiniš.
32. Ovog ih se časa odlučiš čuvati, a za koji čas činiš kao da ništa nisi odlučio.
33. S pravom se stoga možemo poniziti i nikada o sebi misliti išta veliko, jer tako smo krhki i nestalni.
34. Kako brzo možemo izgubiti nemarnošću, ono što smo jedva stekli velikim naporom i milošću.
35. A što će još s nama biti na kraju kad smo već tako rano mlaki?
36. Jao nama, ako se tako želimo prepustiti počinku, kao da je već nastao mir i sigurnost, a u našem ponašanju nema još ni traga pravoj svetosti.
37. Stoga bi bilo potrebno da se još jednom, kao dobri novaci, damo poučiti u dobru ponašanju. Tada bi možda bilo nade, da ćemo se u budućnosti popraviti i više duhovno napredovati

. Ovdje će ti brzo biti kraj. Stoga pogledaj kako je s tobom.
2. Čovjek danas živi, sutra ga već nema.
3. A kad iščezne s očiju, brzo nestane i iz sjećanja.
4. O tupoga li i krutoga ljudskog srca! Obazire se samo na sadašnje stvari, a za buduće malo mari.
5. U svakom djelu i namisli vladaj tako, kao da ćeš danas umirijeti.
6. Kad bi imao čistu savjest, ne bi se osobito bojao smrti.
7. Mnogo je bolje čuvati se grijeha, nego bježati od smrti.
8. Ako nisi pripravan danas, kako ćeš biti sutra?
9. Sutra je nesigurno i tko zna hoćeš li ga imati?
10. Što koristi dugo živjeti kad se malo popravljamo?
11. Ah, dug život često ne popravlja, već nerijetko umnožava krivicu.
12. O da smo bar jedan dan ispravno živjeli na ovome svijetu!
13. Mnogi broje godine od obraćenja, ali je često sitan plod njihova poboljšanja.
14. Ako je strašno umrijeti, možda je još pogibeljnije dugo živjeti.
15. Blažen onaj koji uvijek ima pred očima čas svoje smrti i svaki se dan pripravlja na umiranje.
16. Ako si vidio nekoga umirati, znaj da ćeš ti istim putem prolaziti.
17. Kad svane, pomisli da nećeš doživjeti večeri. Kad smrkne, ne usuđuj se nadati jutru.
18. Budi, dakle, uvijek pripravan i živi tako da te smrt nikad ne zatekne nepripravna.
19. Mnogi umiru naglo i neočekivano. "Jer u čas kad i ne mislite, Sin čovječji dolazi."
20. Kad dođe taj posljednji trenutak, počet ćeš mnogo drukčije misliti o čitavu svojem proteklom životu i vrlo ćeš žaliti što si bio tako nemaran i mlak.
21. Sretan je i pametan onaj koji sada u životu nastoji biti onakav kakav želi biti u smrti.
22. Veliku hrabrost pri umiranju, naime, ulit će ti potpuno preziranje svijeta, žarka želja za napredovanjem u krepostima, ljubav prema zaptu, trud u pokori, spremnost na poslušnost, samozataja i podnošenje svake protivštine iz ljubavi prema Kristu.
23. Mnogo dobrih djela možeš učiniti dok si zdrav, a kad se razboliš, ne znam što ćeš moći.
24. Malo ih je koji se poprave u bolesti; kao što se malokad posvećuju i oni koji mnogo putuju.
25. Ne uzdaj se u prijatelje i u rodbinu i ne odgađaj svoje spasenje za budućnost jer će te ljudi zaboraviti brže no što misliš.
26. Bolje se pobrinuti sada, dok je hora, i gdjekoje dobro djelo poslati unaprijed, nego se uzdati u tuđu pomoć.
27. Ako se sada ne brineš za sebe, tko će se za te brinuti u budućnosti?
28. Sadašnje je vrijeme predragocjeno, ali ga, na žalost, nedovoljno iskorištavaš da bi u njemu zaslužio vječni život!
29. Doći će vrijeme kad budeš zaželio dan ili sat da bi se popravio, i ne znam hoće li ti poći za rukom.
30. Ej, dragi, kakve bi se pogibelji oslobodio, kakva golema straha riješio, kad bi već sada bio bogobojazan i mislio na smrt!
31. Nastoj sada živjeti tako, da se u času smrti možeš više radovati nego bojati.
32. Uči sad umirati svijetu da bi tada počeo živjeti s Kristom.
33. Uči sada sve prezirati da bi tada mogao slobodno pristupiti Kristu.
34. Kroti sada svoje tijelo pokorom, da bi se tada mogao sa sigurošću nadati.
35. O, luđače, što misliš da ćeš živjeti dugo, kad ti nijedan dan nije siguran?
36. Koliki su se prevarili i neočekivano rastali od tijela!
37. Koliko si puta čuo govoriti: onaj je pao od mača, onaj se utopio, onaj je pavši s visoka slomio vrat, onaj se ukočio pri jelu, onomu došao kraj usred igre; jedan poginuo od vatre, drugi od oružja; jedan od kuge, drugi od razbojnika.
38. I tako je svima svršetak smrt, a ljudski život odmiče kao sjena.
39. Tko će se tebe sjetiti nakon smrti i tko će se pomoliti za te?
40. Učini, dragi, učini, sada, što god za sebe možeš učiniti, jer ne znaš kad ćeš umrijeti.
41. A ne znaš ni što te čeka nakon smrti.
42. Dok imaš vremena, sabiri besmrtno blago.
43. Ne razmišljaj ni o čemu drugom nego o svojem spasenju; brini se samo za ono što je Božje.
44. Sada sebi priskrbi prijatelej štujući svece i nasljedujući njihova djela, da bi te oni, kad ostaviš ovaj svijet, primili u vječne stanove.
45. Boravi na ovoj zemlji kao putnik i gost kojega se uopće ne tiču svjetski poslovi.
46. Sačuvaj srce slobodno i okrenuto Bogu, jer ovdje nemaš grada u kojemu ćeš ostati.
47. Onamo sa suzama upravljaj svagdanje uzdahe i prošnje da bi tvoja duša nakon smrti zaslužila sretno prijeći Gospodinu

1. U svemu razmišljaj o svršetku i kako ćeš stati pred strogim sucem, kojemu ništa nije skriveno, koji se ne da privoljeti darovima i ne prihvaća isprike, nego će suditi po pravdi.
2. O bijedni i ludi grešniče, što ćeš odgovoriti Bogu poznavaocu svih tvojih zala, kad se katkad plašiš srdita pogleda čovjeka?
3. Što se ne pobrineš za sebe u dan suda, kad te nitko drugi neće moći opravdati ili obraniti, nego će svatko imati dovoljno posla sam sa sobom?
4. Sada je tvoj trud koristan, plač dobrodošao, uzdah može biti uslišan, bol donijeti zadovoljštinu i očišćenje.
5. Trpeći čovjek prolazi kroz veliko i korisno čistilište, ako prihvaća nepravde sažaljevajući više zloću drugih nego nepravdu koju sam podnosi. Takav rado moli za one koji mu se protive i od srca im oprašta krivice, ne oklijeva zaiskati oproštenje od drugih, radije se smiluje nego srdi, često samoga sebe prisiljava i svoje tijelo u svemu nastoji podložiti duhu.
6. Bolje je sada uklanjati grijehe i zatirati mane nego to ostaviti budućnosti.
7. Zaista sami sebe obmanjujemo svojom neurednom ljubavlju prema tijelu.
8. Što će drugo proždirati onaj oganj ako ne tvoje grijehe?
9. Koliko se sada više štediš i ugađaš tijelu, toliko ćeš to kasnije mučnije otplaćivati i skupiti veću hrpu za spaljivanje.
10. U čemu je čovjek griješio, u tome će biti i kažnjen.
11. Tamo će lijenčine podbadati užarenim bodljama, a neumjerenjake moriti velikom glađu i žeđu.
12. Ondje će pohotnike i pohlepnike polijevati gorućom smolom i smrdljivim sumporom, a zavidnici će zavijati od boli kao mahniti psi.
13. Neće biti nijedne mane koja neće imati svoje posebne muke.
14. Tamo će oholice spopadati svakojake smutnje, a lakomce će pritisnuti najveća oskudica.
15. Tamo će sat kazne biti teži od ovdašnjih stotinu godina najgorče pokore.
16. Tamo za osuđenike nema nikakva počinka niti kakve utjehe; a ovdje ipak katkad otpočinemo od truda i uživamo prijateljsku utjehu.
17. Sada se pobrini i oplači svoje grijehe da bi na dan suda bio sigurno među blaženima.
18. Tada će se, naime, pravednici vedro sučeliti s onima koji su ih tlačili i potiskivali.
19. Tada će ustati i suditi onaj koji se sada ponizno podlaže ljudskim prosudbama.
20. Tada će veliko pouzdanje imati siromah i ponižen, a oholica će strahovati kuda god se okrene.
21. Tada će se otkriti da je na ovome svijetu bio mudar onaj koji je navikao biti lud i preziran radi Krista.
22. Tada će biti vrijedna svaka strpljivo podnesena nevolja, a svaka će zloća začepiti usta svoja.
23. Tada će se radovati svaki pobožnik, a tugovati svaki bezbožnik.
24. Tada će radosnije poskakivati tijelo mučeno pokorama nego da smo ga uvijek hranili nasladama.
25. Tada će zasjati priprosta odjeća, a potamnjeti kićena.
26. Tada će biti hvaljenija siromašna kućica nego pozlaćena palača.
27. Tada će više značiti postojana strpljivost od sve moći ovoga svijeta.
28. Tada će se više slaviti skromna poslušnost nego sva svjetska domišljatost.
29. Tada će nas više radovati čista i dobra savjest, nego učena mudrost.
30. Tada će više vrijediti prezir bogatstva nego sva zemaljska blaga.
31. Tada ćeš se više utješiti pobožnom molitvom nego ukusnom zakuskom.
32. Tada ćeš se više radovati što si šutio nego što si dugo razovarao.
33. Tada će više valjati dobra djela nego mnoge lijepe riječi.
34. Tada će strogi život i oštra pokora biti u prevagi pred svim zemaljskim užicima.
35. Navikni se sada trpjeti u malim stvarima da bi tada bio oslobođen velikih.
36. Pokušaj najprije ovdje ono što ćeš kasnije moći trpjeti.
37. Ako sada ne možeš podnijeti tako malo, kako ćeš uzmoći podnijeti vječne muke?
38. Ako si sada zbog malo muke tako nestrpljiv, kakav ćeš biti u paklu?
39. E, zaista, ne možeš imati dvije radosti: uživati ovdje na svijetu i zatim kraljevati s Kristom.
40. Ako si sve do današnjeg dana uvijek živio u častima i slastima, što bi ti sve to koristilo kad bi morao umrijeti ovoga časa?
41. Sve je, dakle, ispraznost, osim Boga ljubiti i njemu jedinome služiti.
42. Tko, naime, svim srcem ljubi Boga, ne boji se ni smrti, ni kazne, ni suda, ni pakla, jer po savršenoj ljubavi sigurno pristupamo Bogu.
43. Onaj pak koji se još i sada veseli grijehu, nije čudno ako se boji smrti i suda.
44. Ipak je dobro, ako te već od zla ne odvraća ljubav, da te pred paklom zaustavlja bar strah.
45. Doista, tko zapostvlja Božji strah, neće dugo ustrajati. Brzo će upasti u đavolju zamku.

1. U Božjoj službi budi budan i marljiv te često razmišljaj zbog čega si došao i zašto si napustio svijet.
2. Nisi li zato da bi Bogu živio i postao duhovan čovjek?
3. Revnuj stoga za napretkom, jer ćeš zakratko primiti plaću za svoj trud i tada te više ni bol ni strah neće okruživati.
4. Sada ćeš se malo upeti, a steći velik mir, štoviše, vječnu radost.
5. Ostaneš li vjeran i revan u radu, i Bog će bez sumnje biti vjeran i bogat u nagradi.
6. Moraš uščuvati dobru nadu da ćeš osvojiti palmu, ali nemoj smatrati sigurnim, da se ne zalijeniš ili uzoholiš
7. Kad se ono neki tjeskobno kolebao između straha i nade i jednom se prilikom, pritisnut tugom, u crkvi pred oltarom prostro u molitvi, ovako je razmišljao u sebi:"O kad bih znao, hoću li ustrajati!"
8. Učas je začuo božanski odgovor u svojoj nutrini:?Kad bi znao, što bi učinio?
9. Čini sada ono što bi onda učinio i bit ćeš posve siguran.?
10. I doskora se, utješen i okrijepljen, predao Božjoj volji, a tjeskobno je kolebanje prestalo.
11. I nije više htio znatiželjno istraživati, što ga čeka u budućnosti, već se mnogo više trudio otkriti dobrohotnu i savršenu volju Božju, da bi po njoj započeo i dovršio svako djelo.
12. U Gospodina se uzdaj i čini dobro, kaže prorok, da bi smio stanovati u zemlji i uživati njezina dobra.
13. Jedno mnoge odvraća od napretka i revnog popravka: strah od poteškoća, odnosno žestoka borba.
14. A, dakako, više od drugih u krepostima napreduju oni koji se trude pobijediti upravo ono što im je najteže i najpogubnije.
15. Naime, čovjek više postiže i obilnije milosti sječe tamo gdje sebe više svladava i u duhu se mrtvi.
16. Svi, međutim, nemaju jednako mnogo svladati i mrtviti.
17. Ipak će brižljivi revnitelj snažnije napredovati, pa imao i više strasti negoli drugi, boljeg vladanja, ali manjeg žara u krepostima.
18. Dvoje napose pomaže većem uspjehu: silom se trgati od onoga čemu narav grešno naginje i gorljivo nastojati oko dobra koje nam još treba.
19. Osobito se nastoj čuvati i svladavati u onome što ti se češće ne dopada kod drugih.
20. Sve iskoristi za svoj napredak; vidiš li ili čuješ za dobre primjere, s oduševljenjem ih nasljeduj.
21. Opaziš li nešto pokudno, čuvaj se da i ti ne učiniš isto, a ako si nekada učinio, potrudi se što prije popraviti.
22. Kao što tvoje oko pazi na druge, tako i drugi paze na tebe.
23. Kako je ugodno i pobudno vidjeti revnu i pobožnu braću, dobra vladanja i stege! Kako je žalosno i teško gledati one koji žive neuredno i ne čine ono na što su pozvani!
24. Kako je štetno zanemariti odluku svojega poziva i posezati za onime što ti nije povjereno!
25. Sjeti se zadane odluke i imaj pred očima sliku Raspetoga.
26. Postidjeti se možeš kad promatraš Kristov život. Premda si odavno na Božjem putu, nisi se trudio da mu postaneš sličniji.
27. Redovnik koji zdušno i pobožno promišlja o presvetom životu i muci Gospodinovoj, naći će ondje sve što mu je korisno i potrebno, i to u obilnijoj mjeri, i neće morati tražiti išta bolje od Isusa.
28. O, kad bi Isus raspeti nastanio naše srce, kako bismo brzo i dobro bili poučeni.
29. Revan redovnik rado prihvaća i ispunjava sve što mu se naloži.
30. Mlaka i nemarna redovnika tišti nevolja za nevoljom i u neprestanu je škripcu, jer nutarnje utjehe nema, a izvanjske ne smije tražiti.
31. Redovik koji živi bez stege pred velikim je padom.
32. Tko je sklon popustljivosti i mlakosti, uvijek će biti u stisci jer mu ne odgovara sad jedno, sad drugo.
33. Kako rade toliki drugi redovnici živeći po svojim samostanskim pravilima poprilično skučeno?
34. Malokad izlaze, povučeno žive, siromaški se hrane, grubo se odijevaju. Mnogo rade, malo govore, dugo bdiju, rano ustaju i mnogo mole, rado čitaju i strogo održavaju red.
35. Gle kartuzijance i cistercite i redovnike i redovnice različitih družbi kako svake noći ustaju da bi slavili Gospodina.
36. I zato bi bila sramota da ti u tako svetome poslu drijemaš i ljenčariš, dok toliki redovnici počinju klicati Bogu.
37. O kad ne bismo imali raditi ništa drugo, doli svim srcem hvaliti Gospodina Boga našega!
38. O kad nikad ne bi trebalo ni jesti ni piti ni spavati! Kad bi uvijek mogao hvaliti Boga i baviti se samo duhovnim radom!
39. Tada bi bio mnogo sretniji nego sada, dok robuješ kojekakvim tjelesnim potrebama.
40. O kad ne bi bilo takvih potreba, nego samo duhovnih užitaka, koje, na žalost, tako rijetko kušamo!
41. Kad čovjek stigne dotle da ni u kojeg stvora više ne traži utjehe, tada mu tek Bog počinje savršeno goditi.
42. Tada će biti zadovoljan što god se dogodilo. Zbog obilja se neće radovati niti zbog oskudice žalostiti. Na Boga će se osloniti posvemašnjim pouzdanjem. On mu je sve u svemu. U njega ništa ne propada niti umire, već sve živi i na njegov mig bez oklijevanja služi.
43. Sjeti se uvijek svršetka i da se izgubljeno vrijeme ne vraća.
44. Bez žara i mara ne stječu se kreposti!
45. Čim počneš popuštati, eto zla.
46. A predaš li se revnosti, naći ćeš velik mir i trud će ti biti lakši od Božje milosti i ljubavi do kreposti!
47. Revan i marlji čovjek na sve je spreman.
48. Veći je napor opirati se manama i strastima nego se znojiti u tjelesnim poslovima.
49. Tko ne izbjegava male pogreške, pomalo upada u veće.
50. Provedeš li dan korisno, navečer ćeš se uvijek veseliti.
51. Bdij nad sobom i , dakako, nad drugima, ali ne tako da zenemariš sebe.
52. Toliko ćeš napredovati koliko sobom zagospodariš. Amen.