1. "Tko ide za mnom neće hoditi u tami", kaže Gospodin.
2. To su Kristove riječi. Potiču nas nasljedovati njegov život i djela, želimo li se zaista prosvijetliti i osloboditi sljepoće srca.
3. Nastojmo stoga prije sveta razmatrati život Isusov.
4. Njegov nauk nadilazi sve nauke svetaca i pronicavi duh naći će u njemu skrivenu manu.
5. A događa se, naprotiv, da mnogi, premda često slušaju evanđelje, manje žude za njim, jer nemaju Duha Kristova.
6. Tko želi Kristove riječi shvatiti posve i s užitkom, nastojati mu je da sav svoj život uskladi s njegovim.
7. Što ti koriste velike riječi o Presvetome Trojstvu ako nemaš poniznosti? Bez nje mu se ne sviđaš.
8. Doista, velike riječi niti posvećuju niti opravdavaju; samo je krepostan život drag Bogu.
9. Više volim skrušenost osjećati nego je znati tumačiti.
10. Kad bi naizust znao Bibliju i sve nauke filozofa, što bi ti sve to koristilo bez ljubavi i Božje milosti?
11. "Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost", osim Boga ljubiti i njemu jedinomu služiti.
12. Ovo je najuzvišenija mudrost: prezirući svijet, težiti za nebeskim kraljevstvom.
13. Ispraznost je: gomilati prolazno blago i računati na nj.
14. Ispraznost je i: hlepiti za častima i uspinjati se na visoke položaje.
15. Ispraznost je udovoljavati tjelesnim strastima i željama, nakon čega slijede to teže kazne.
16. Ispraznost je željeti dug, a malo se brinuti za čestiti život.
17. Ispraznost je paziti samo na sadašnji život, a ne obazirati se na ono što dolazi.
18. Ispraznost je ljubiti ono što začas prolazi, a ne hitjeti onamo gdje je trajna radost.
19. Sjeti se često poslovice:"Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale."
20. Budi stoga razborit pa odvraćaj svoje srce od ljubavi prema vidljivim stvarima, a navraćaj ga na nevidljive.
21. Oni koji popuštaju svojim osjetilima, kaljaju savjest i gube milost Božju.
_______________
1. Iv 8,12; 2. Usp. Mk 3,5; Ef 4,18; 4. Usp. Otk 2,17; 5. Usp. Rim 8,9; 11. Prop 1,2; usp. Pnz 6,13; 13. Usp. Prop 5,9; 15. Usp. Gal 5,16; 19. Prop 1,8.

. Svaki čovjek, po svojoj naravi, teži za znanjem.
2. Zaista, bolji je siromašan seljak koji Bogu služi od uznosita filozofa koji putove zvijezda proučava, a svoju dušu zaboravlja.
3. Tko sebe dobro poznaje, malo se cijeni i ne daje mnogo na ljudsku hvalu.
4. Kad bih znao sva znanja svijeta, a živio bez ljubavi ? što bi mi to koristilo pred Bogom, koji će me suditi prema djelima?
5. Stišaj preveliku želju za znanjem jer u njemu je mnogo nedoumica i zabluda.
6. Oni koji mnogo znaju, žele da ih smatraju učenima i zovu mudrima.
7. Toliko je toga nevrijedno znati, a duši jedva malo ili nimalo koristi.
8. I vrlo je nerazborit onaj koji se koječega laća, a ne onoga što koristi duši.
9. Obilje riječi ne siti dušu, već duh obnavlja čestit život, a čista savjest temelj je snažna pouzdanja u Boga.
10. Što je tvoje znanje obilnije i veće, to ćeš strože biti suđen nisi li i toliko svetije živio.
11. Ne uznosi se stoga zbog svojih umijeća i spoznaja, radije živi u brizi za primljeno znanje.
12. Ako smatraš da mnogo znaš i dobro shvaćaš, ipak se sjeti koliko je još toga što ne znaš.
13. "Ne uznosi se", radije razmišljaj o svojemu neznanju!
14. Zašto bi se nad bilo kim uzdizao kad ih je mnogo od tebe učenijih i vještijih Zakonu?
15. Želiš li znati i naučiti nešto korisno, neka ti bude drago ostati nepoznat i nepriznat.
16. Ovo je najuzvišeniji i najkorisniji odabir: istinski upoznati sama sebe i smatrati se neznatnim.
17. Do sebe ništa ne držati, a o drugima uvijek misliti dobro i plemenito, to je velika mudrost i savršenost.
18. Vidiš li koga da javno griješi ili nešto tako krši, ne smatraj sebe boljim. Ne znaš koliko ćeš dugo ostati dobar.
19. Svi smo slabi, ali nikoga ne smatraj slabijim od sebe.
______________
1. Usp. Aristotel, Metaph. I,1; Prop 1,13; 2. Usp. Sir 19,21; 4. Usp. 1 Kor 13,2; 6. Usp. Sir 7,5; 13. Rim 11,20; usp. 12,3.

. Blažen onaj koga sama Istina poučava, ne prolaznim slikama i riječima, nego onakva kava je u svojoj biti.
2. Naše mišljenje i naš osjećaj često nas varaju i ne dopiru daleko.
3. Što koristi veliko mudrovanje o skrivenim i nejasnim stvarima za koje nećemo odgovarati na sudu ako ih nismo znali?
4. Velika je ludost što se, zanemarivši korisne i potrebne, bavimo još i neobičnima i štetnima!
5. Oči imamo, a ne gledamo.
6. I čemu briga za "rodove" i "vrste"?
7. Komu Vječna Riječ govori, biva oslobođen od mnogih nagađanja.
8. Od jedne je Riječi sve i o toj Jednoj sve govori: i ona je "Početak" koji i nama zbori.
9. Bez nje nitko ne spoznaje, niti itko pravo sudi.
10. Komu je sve Jedno, i sve privodi tome Jednom i sve vidi u Jednom, taj može biti postojana srca i u Bogu spokojan.
11. O Bože, Istino, sjedini me sa sobom u vječnoj ljubavi!
12. Često mi se toliko toga gadi čitati i slušati; u tebi je sve što hoću i želim.
13. Zašutite svi vi, učeni! Zamuknite pred Bogom vi, stvorovi! Ti sam mi zbori!
14. Koliko je netko s tobom povezaniji i u sebi jednostavniji, bolje i lakše shvaća uzvišene stvari jer svjetlo spoznaje prima odozgo.
15. Čist, priprost i postojan duh neće rastresti mnogi poslovi, jer sve čini na Božju čast i u sebi se smireno opire svakoj sebičnosti.
16. Što ti više smeta i dosađuje negoli tvoja neumrtvljena požuda srca?
17. Dobar i pobožan čovjek svoja djela koja treba naizvan učiniti najprije razvrsta u nutrini.
18. I ne vuku ga djela k željama grešne sklonosti, već on njima upravlja po sudu zdrava razuma.
19. Komu se više boriti nego onomu koji se upinje pobijediti sama sebe?
20. I to treba biti naš posao: pobjeđivati, naime, sama sebe, dnevice stjecati više vlasti nad sobom i bar malo napredovati u dobru.
21. Svako savršenstvo u ovome životu uključuje u sebi i neku nesavršenost, i svako naše umovanje zastire i neko pomračenje.
22. Ponizno upoznavanje sama sebe sigurniji je put Bogu od dubokih prekopavanja po znanosti.
23. Ne treba kriviti ni znanost ni bilo koje poznavanje stvari. To je u sebi dobro i od Boga određeno. Ali uvijek nam je više cijeniti dobru savjest i krepostan život.
24. A budući da se mnogi više trude oko znanja nego oko dobra života, često se prevare i donose malo ili nikakva roda.
25. O, kad bi ljudi tolikim marom istrebljivali mane, a sadili kreposti kao što se upuštaju u rasprave, ne bi u narodu bilo tolikih zala i sablazni ni toliko nehaja po samostanima.
26. Jamačno, na sudnjem danu neće nas pitati što smo čitali, nego što smo činili; niti što smo učili, nego jesmo li pobožno živjeli.
27. Reci mi gdje su svi oni uglednici i učitelji koje si dobro poznavao dok su još živjeli i odlikovali se učenošću?
28. Na njihovim položajima već sjede drugi, i ne znam da li ih se još spominju.
29. Dok su živjeli, činilo se da nešto jesu, sad su zaboravljeni.
30. O, kako slava svijeta brzo prolazi!
31. Dao Bog da im je život bio u skladu s njihovim znanjem! Tada bi to bilo dobro učenje i poučavanje.
32. Kako mnoge u ovom svijetu upropašćuje isprazno znanje jer malo mare da služe Bogu!
33. I budući da više vole biti veliki nego ponizni, "ishlaplješe u mozganjima svojim".
34. Istinski je velik onaj koji je u sebi malen i koji nimalo ne cijeni ni jednu ponudu časti.
35. Istinski je razborit koji sve zemaljsko smatra otpadom: da bi Krista stekao.
36. I pravi je učenjak koji provodi Božju, a napušta svoju volju.
_____________
1. Usp. Br 12,8; 5. Usp. Jer 5,21; 8. Usp. Iv 1,3; 8,25; 11. Usp. Iv 14,6; Jer 31,3; 19. Usp. Mudr 10,12; 30. Usp. 1 Iv 2,17; 33. Rim 1,21; 35. Usp. Fil 3,8.

 Ne treba vjerovati svakoj riječi ni svakom nagovoru, nego stvar valja pomnjivo i smireno odvagnuti pred Bogom.
2. Na žalost, često o drugome lakše povjerujemo i kažemo zlo, nego dobro; tako smo slabi.
3. Ali savršeni ljudi ne vjeruju tako lako svkom govorkanju jer poznaju ljudsku slabost, dapače, sklonost zlu i nepostojanost u riječi.
4. Velika je mudrost ne biti nagao u djelima ni tvrdokorno krut u mišljenjima.
5. I ovo: ne valja povjerovati svakoj ljudskoj riječi, a niti ono što čujemo ili povjerujemo odmah prenositi drugima.
6. Posavjetuj se s razumnim i promišljenim i radije potraži savjet od boljega nego da se povodiš za svojom ćudljivošću.
7. Čestit život učini čovjeka mudrim po Božjem srcu i iskusnim u mnogim stvarima.
8. Koliko je tko ponizniji i Bogu podložniji, toliko je u svemu mudriji i smireniji.
______________
1. Usp. Sir 19,16; I Iv 4,1; 3. Usp. Post 8,21; Sir 14,1; 19,16; 5. Usp. Sir 19,10; 6. Usp. Sir 9,21; Tob 4,18; 7. Usp. Sir 34,9.

1. U Svetome pismu treba tražiti istinu, a ne rječitost.
2. Cijelo Sveto pismo treba čitati u onome Duhu Svetom po kojemu je nastalo.
3. U Svetome pismu moramo tražiti više duhovnu korist nego duhovitost.
4. Pobožne i jednostavne knjige moramo čitati jednako rado kao i uzvišene i duboke.
5. Neka te ne smeta ugled pisca, ubrajao se on među velike ili male; nego neka ta na čitanje potiče ljubav k pravoj istini.
6. Ne traži tko je to rekao, nego pazi što kaže.
7. Ljudi prolaze, a "vjernost Gospodnja ostaje dovijeka".
8. Ne birajući osobe, Bog nam govori na različite načine.
9. U čitanju Svetoga pisma često nas ometa naša radoznalost. Htjeli bismo razumijeti i raspravljati ondje gdje treba jednostavno nastaviti.
10. Želiš li napredovati, čitaj ponizno, jednostavno i vjerno, bez častohleplja da ikada stekneš ime učenjaka.
11. Rado upitaj svece i pažljivo slušaj njihove riječi; ne odbijaj savjetâ starijih: ne daju ih oni bez razloga.
__________________
2. Usp. 1 Pt 1,21; 3. Usp. 1 Tim 3,16; 7. Ps 117,2; 8. Usp. Kol 3,25; Heb 1,1; 11. Usp. Sir 32, 9; 8,9.

. Kad god čovjek za nečim neuredno teži, smjesta u sebi postaje nemiran.
2. Oholica i lakomac nikada ne miruju; siromašan i ponizan u duhu žive u potpunu miru.
3. Čovjek koji se još nije sasvim upokorio brzo pada u napast i svladaju ga sitne i beznačajne stvari.
4. Slab duhom i na neki način još puten, sklon sjetilnostima, teško se može potpuno otresti zemaljskih želja.
5. I često je žalostan ako se nečega mora odreći. Lako se također naljuti ako mu se tko opire.
6. Čim udovolji svojoj žudnji, tišti ga savjest jer je popustio svojoj strasti, koja ne vodi traženom miru.
7. Pravi je mir stoga u opiranju, a ne u služenju strastima.
8. Nema, dakle, mira u srcu putena čovjeka, niti u čovjeka odana izvanjskih stvarima; ima ga čovjek gorljiva duha.
__________________
2. Usp. Mt 5,3; Ps 36,11; 6. Usp. Lk 19,42.

 Isprazan je tko polaže nadu u ljude ili u stvorenja.
2. Ne stidi se služiti drugima u Kristovoj ljubavi i u ovome svijetu izgledati kao siromah.
3. Ne oslanjaj se na sama sebe, nego svoju nadu stavi u Boga.
4. Učini koliko je do tebe, a Bog će potpomoći tvojoj dobroj volji.
5. Ne pouzdaj se u svoje znanje ni u domišljatost bilo kojeg stvora, nego više u Božju milost, koja poniznima pomaže, a preuzetne ponižava.
6. Ne hvali se imanjem, ako si bogat, ni prijateljima, ako su moćni, nego Bogom, koji sve daje, a povrh svega želi dati sama sebe.
7. Ne zanosi se snagom i ljepotom tijela, i neznatna ga bolest kvari i rastače.
8. Ne laskaj samom sebi zbog svoje sposobnosti ili oštroumnosti da ne bi omrznuo Bogu, čije je sve dobro što imamo od prirode.
9. Ne smatraj se boljim od drugih da se ne bi možda kod Boga, koji zna što je u čovjeku, našao gorim.
10. Ne hvastaj se svojim dobrim djelima, jer Bog sudi drukčije od ljudi. Njemu se često ne mili, što je ljudima milo.
11. Ako je što dobra u tebi, o drugima misli još bolje, da sačuvaš poniznost.
12. Ne škodi podložiš li se svima, a vrlo škodi ako se i jednome nametneš.
13. Trajni mir je u poniznome, a zavist i zlovolja u oholome.
__________________
1. Usp. Jer 17,5; 2. Usp. 2 Kor 4,5; 1 Kor 1,2; 3. Usp. Izr 3,5; 5. Usp. Jak 4,6; 6. Usp. Jer 9,22; 8. Usp. 1 Kor 4,7; 9. Usp. Iv 2,25; 13. Izr 13,10.

1. "Ne otkrivaj svojega srca svakom čovjeku", nego se o svojoj stvari posavjetuj s razboritim i bogobojaznim čovjekom.
2. Malokad budi s mladim i stranim ljudima.
3. Bogatima se ne ulaguj, nerado se pojavljuj pred moćnicima.
4. Druži se s poniznima i priprostima, s pobožnima i čestitima i razgovaraj o onome što uzdiže.
5. Ne budi povjerljiv ni s jednom ženom, već općenito sve dobre preporuči Bogu.
6. Nastoj biti prisan samo s Bogom i njegovim anđelima, a kloni se poznanstva s ljudima.
7. Sve treba ljubiti, ali prisnost ne koristi.
8. Katkad se dogodi da nepoznata osoba zasvijetli dobrim glasom, pa ipak viđena očima, razočara.
9. Kadšto smatramo da smo u našem druženju s drugima omiljeni, a počinjemo im se nedopadati zbog loših navika koje uočavaju kod nas.
__________________
1. Sir 8,22; 9,21; Izr 25,9; 3. Usp. Izr 25,6; 4. Usp. Sir 37,15; Rim 14,19.

1. Velika je stvar biti poslušan, živjeti pod paskom poglavara i ne biti sam svoj gospodar.
2. Mnogo je sigurnije biti podložnik nego pretpostavljeni.
3. Mnogi su poslušni više iz prisile nego iz ljubavi. Takvima je muka i rado mrmljaju; neće steći slobodu duha ne podvrgnu li se svim srcem, radi Boga.
4. Trči tamo ili onamo: nećeš naći mira, osim u poniznoj podložnosti pod upravom poglavara.
5. Mnoge je prevarilo umišljanje, da će im drugdje biti bolje.
6. Istina je, svatko rado postupa po svojem mišljenju i sklon je onima koji osjećaju s njim.
7. No, ako je Krist među nama, potrebno je, radi mira, katkada napustiti svoje mišljenje.
8. Tko je tako mudar da bi sve moga znati?
9. Nemoj se stoga suviše pouzdavati u svoje mišljenje, rado poslušaj i tuđa.
10. Ako je tvoje mišljenje dobro, a ipak ga radi Boga napustiš i prihvatiš drugo, na taj ćeš način više napredovati.
11. Često sam, naime, čuo: sigurnije je savjet poslušati i prihvatiti negoli davati.
12. Može se također dogoditi da je mišljenje svih dobro, ali ne htjeti pristati uz druge, kad je to razborito ili razložno, znak je oholosti ili tvrdoglavosti.
__________________
1. Usp. 1 Pt 2,13; 7. Usp. Rim 8,10; Mt 18,20; 9. Usp. Izr 12,15.

. Čuvaj se ljudske buke koliko god možeš. Mnogo, naime, smeta, bavljenje svjetovnim poslovima, makar se to činilo u dobroj nakani.
2. Jer ubrzo nas onečisti i zarobi taština.
3. Mnogo bih puta volio da sam šutio i da nisam bio među ljudima.
4. A zašto tako rado govorimo i zajedno ćaskamo, kad se malokad bez pozlijeđene svjesti vraćamo šutnji.
5. Činimo to zato što dugim razgovorima pokušavamo jedan drugoga tješiti i olakšati srce, izmučeno kojekakvim razmišljanjima.
6. I najmilije je razgovarati i razmišljati o onome što volimo ili želimo ili što se protivi našim osjećajima.
7. Na žalost, prečesto je to isprazno i uzalud.
8. Ta, naime, izvanjska utjeha na štetu je onoj nutarnjoj i božanskoj utjehi.
9. Zato treba bdjeti i moliti da nam vrijeme ne bi prošlo uzalud.
10. Ako je govoriti i ako je korisno, govori blagotvorno.
11. Zla navika i nehaj za naš napredak mnogo pridonosi tome da ne pazimo na svoje riječi.
12. A od velike je koristi za duhovni napredak pobožni razgovor o duhovnim stvarima, osobito onih koji su dušom i duhom povezani u Bogu.
__________________
4. Usp. Izr 10,19; Sir 20,8; 9. Usp. Mt 26,41; Sir 4,23; 10. Usp. Ef 4,29.

tiče.
2. Kako netko može dugo ostati u miru ako se miješa u tuđe poslove, unaokolo traži zadjevice, te malo ili malokad sabire?
3. Blaženi jednostavni, imat će mnogo mira.
4. Zašto su neki sveci bili tako savršeni i produhovljeni?
5. Zato što su se trudili odvojiti se od svih zemaljskih želja. Tako su se, potpuno slobodni, mogli svim srcem predati Bogu.
6. Nas suviše zaokupljaju vlastite strasti i brige za prolazne stvari.
7. Malokad posve svladamo i jednu manu, i nije nam do svagdanjega napretka; zato i ostajemo hladni i mlitavi.
8. Kad bismo u samima sebi uspostavili sklad i kad ne bismo bili toliko sputani izvanjskim stvarima, tada bismo mogli kušati božanske i uživati u promatranju nebeskih.
9. Odlučujuća i najveća je zapreka što, zarobljeni strastima i požudama, i ne pokušavamo krenuti putem svetačke savršenosti.
10. Čim iskrsne i najmanja poteškoća, gubimo nadu i tražimo ljudske utjehe.
11. Kad bismo se junački dali u borbu, zasigurno bismo nad sobom osjetili Božju pomoć s neba.
12. On je, naime, pripravan poduprijeti one koji se bore i pouzdaju u njegovu milost. Ona nam i pruža priliku za borbu, da pobijedimo.
13. Smatramo li da ćemo u pobožnosti napredovati tek po nekim vanjskim vježbama, našoj će pobožnosti brzo doći kraj.
14. Sjekiru treba usmjeriti na korijen pa da, očišćeni od strasti, rađamo smirenost duha.
15. Kad bismo godišnje iskorijenili samo jednu manu, ubrzo bismo postali savršeni.
16. Naprotiv, često osjećamo da smo bili bolji i čistiji na početku obraćenja nego nakon mnogih godina redovničkog života.
17. Naša revnost i napredak morali bi svednevice rasti; a, evo, velikim smatramo onoga koji je uspio sačuvati djelić svoje prvotne revnosti.
18. Kad bismo se s početka tek malo prisilili, poslije bismo mogli sve činiti s lakoćom i radošću.
19. Teško se ostaviti navike, još teže krenuti protiv vlastite volje.
20. Ali, ako ne pobijediš u sitnicama, kako ćeš nadvladati teškoće?
21. Na početku se opiti svojoj sklonosti i odlučno se odupri lošoj navici, inače će te pomalo dovesti u veće nevolje.
22. O, kad bi znao koliko ćeš dobrim vladanjem priskrbiti mira sebi, a drugima radosti, siguran sam, više bi se brinuo za svoj duhovni napredak.
__________________
9. Usp. Heb 9,8; 14. Usp. Mt 3,10; 21. Usp. Sir 19,1.

Dobro je za nas što nas kadšto snađu protivštine, poteškoće i neugodnosti. One pomažu da se čovjek vrati k sebi, do oktrije kako je zapravo ovdje prognanik i kako je bezizgledno polagati svoje nade u bilo kakva stvorenja ovoga svijeta.
2. Dobro je katkad pretrpjeti protuslovlja, zle i naopake prosudbe o sebi, pa i kad smo radili čestito i dobronamjerno.
3. To često koristi poniznosti i brani od isprazna slavohleplja.
4. Kad ljudi zaziru od nas i nemaju spremnosti da nam vjeruju, tada s više volje tražimo nutarnje Božje svjedočanstvo.
5. U Bogu bi se čovjek morao posve ukorijeniti i neće mu trebati mnogo ljudske ujehe.
6. Kad čovjeka dobre volje pritisne žalost ili spopadne napast ili pak salete zle misli, bolje shvaća da mu je Bog potreban i da bez njega ne može učiniti ništa dobro.
7. Uzdiše i moli zbog nevolja koje su ga pritisnule.
8. Sit je života i poželi smrt, da bi se oslobodio i pridružio Kristu.
9. I tada jasno uoči da u svijetu ne može biti sigurnosti i potpuna mira.
__________________
6. Usp. Iv 15,5; Rim 7,18; 1 Kor 12,3; 8. Usp. 2 Kor 1,8; Fil 1,23.

 Dokle god ovdje živimo, ne možemo biti bez tjeskobe i kušnje.
2. Zato u Knjizi o Jobu piše:"Nije l` borba život čovjekov na zemlji?"
3. Stoga bi svatko morao pripaziti na svoje kušnje i bdjeti u molitvama, e da đavao ne bi našao priliku i zaveo ga. On, naime, nikad ne spava, nego "obilazi kao ričući lav tražeći koga da proždre".
4. Nitko nije tako svet ni savršen a da ne bi pokatkad imao kušnji. Ne možemo sasvim bez njih.
5. Ipak kušnje, iako mučne i pogubne, često su vrlo korisne. Po njima čovjek stječe poniznost, pročišćenje i iskustvo.
6. Svi su sveci prolazili mnoge jade i kušnje i ? napredovali.
7. A oni koji ih nisu bili kadri podnositi, bili su odbačeni i propali su.
8. Nema tako svetog reda ni tako sigurna mjesta gdje ne bi bilo kušnji i neprilika.
9. Dokle god čovjek živi, nije siguran od kušnji jer izvor je kušnji u nama.
10. Budući da smo u požudama rođeni, čim jedna nevolja ili kušnja prođe, druga dođe, pa uvijek nešto imamo trpjeti. Jer ? izgubili smo milost sreće.
11. Mnogi pokušavaju umaknuti kušnjama, a upadaju u još veće.
12. Od samog bijega nema pobjede. Tek strpljivošću i istinskom poniznošću bivamo jači od svih neprijatelja.
13. Tko se samo naizvan sklanja, a ne čupa korijenje, malo će napredovati; što više, kušnje će se vraćati još brže i biti goropadnije.
14. Malo-pomalo, strpljivom ustrajnošću i Božjom pomoću više ćeš pobjeđivati nego svojom žestinom i silovitošću.
15. U kušnji često potraži savjet, a s onim koji je u kušnji ne postupaj strogo, nego ga nastoj utješiti, kao što bi to i sebi želio.
16. Uzrok je svim kušnjama nestalnost duha i nepouzdanje u Boga;
17. jer kao što lađu bez kormila valovi bacaju amo-tamo, tako i čovjeka, nemarna i popustljiva u odlukama, zanose različite napasti.
18. U vatri se ispituje željezo, a u kušnjama pravedan čovjek.
19. Često ne znamo što možemo, kušnja nam otkriva što jesmo.
20. A napose je na početku kušnje potrebna budnost: lakše se, naime, neprijatelj pobjeđuje, ako mu ne dopustimo ući na vrata svoje duše, već mu se odmah, čim pokuca, ispred praga, suprostavimo.
21. Zato je pjesnik rekao: "U pravi se čas odupri, za lijekom je prekasno sezat kad je zlo s duga otezanja već uzelo mah."
22. Naime, naprije padne na pamet obična misao, zatim dođe živahna mašta, onda užitak pa zlo nagnuće i pristanak.
23. I tako jedno za drugim zlokobni neprijatelj zahvati sve, kad mu se nismo spočetka oprli.
24. I što mu se tko dulje oklijeva oprijeti, to u sebi dnevice biva slabiji, a njegov neprijatelj snažniji.
25. Neki trpe teže kušnje na početku svojega obraćenja, neki na kraju.
26. Neki opet pate gotovo cijeli život.
27. Poneki su samo lako kušani, primjereno božanskoj mudrosti i pravdi, koja odvaguje ljudske mogućnosti i zasluge i sve upravlja na spasenje svojih odabranika.
28. Zato u kušnjama ne smijemo očajavati, nego to žarće zazivati Boga, da nas udostoji pomoći u svakoj nevolji, jer on će, kako reče sveti Pavao "kušnjama dati i ishod", da bismo mogli izdržati.
29. Priklonimo, dakle, svoju dušu u svakoj kušnji i nevolji pod Božju ruku jer on "klonule duše spasava" i uzdiže.
30. U kušnjama i nevoljama provjerava se čovjekov napredak; tu njegova zasluga postaje veća, a krepost očitija.
31. Nije veliko ako je čovjek pobožan i revan kad ne osjeća teškoću. No, ako u vrijeme neprilika ostaje strpljiv, mogu se od njega očekivati velike stvari.
32. Ima ih koji se održe u velikim kušnjama, a u malim, svakodnevnim često dožive poraz, da se, tako poniženi, nikad ne uzdaju u sebe u velikim, kad su tako slabi u malim.
__________________
2. Job 7,1; 3. Usp. 1 Pt 4,7; 5,8; 6. Dj 14,2; 10. Usp. Jak 1,14; 4,1; 14. Usp. Kol 1,11; 15. Usp. Gal 6,1; 18. Usp. Sir 31,31; 27,6; 20. Usp. Ef 4, 27; 21 Ovidije, Remedia amoris, L. II, 91; 22. Usp Grgur Vel. Homilia XVI in Evangelia; 28. 1 Kor 10,13; 29. Usp. 1 Pt 5,6; Ps 34,19; Lk 1,52.

. Upri oči u sebe i zaziri od prosuđivanja tuđih djela.
2. Beskorisno je čovjeku druge suditi; često se prevari i lako pogriješi. A sebe suditi i protresati, uvijek je koristan posao.
3. Koliko nam je neka stvar prirasla srcu, tako o njoj i sudimo. Sebeljublje lako pokvari istinski sud.
4. Kad bi Bog uvijek bio svrha naših nakana, tada nas ne bi lako uznemirilo protivljenje naših osjetila.
5. Ali uvijek su u nama krije ili nas izvana salijeće nešto, što nas na isti način također privlači.
6. Mnogi potajice u svojim djelima traže samo sebe a da to i ne zamijećuju.
7. Izgledaju sasvim smireni dok se sve događa po njihovoj volji.
8. A bude li što drukčije no što žele, začas se uznemire i snužde.
9. Zbog različitih osjećaja i mišljenja vrlo često nastaju nesuglasice među prijateljima i sugrađanima, redovnicima i pobožnicima.
10. Stara se navika teško napušta i nitko se rado ne priklanja tuđem mišljenju.
11. Budeš li se više oslanjao na svoju pamet ili radišnost nego na krepost podložnu Isusu Kristu, jedva ćeš, i to pokasno, postati prosvijetljen; jer Bog želi našu posvemašnju podložnost, da bi žarkom ljubavlju nadmašio sve naše umovanje.
__________________
2. Usp. Rim 14,4,10; 3. Usp. Arist. Ethica Nie III, 5; 10. Usp. Mudr 14,16; 11. Usp. Fil 3,21; 1 Kor 15,27.

1. Ni za što na svijetu ni bilo kome za ljubav ne smiješ činiti zlo. Ali za korist nevoljnika treba katkad propustiti dobro djelo ili ga zamijeniti boljim,.
2. Na taj način dobro djelo ne propada, već se promeće u bolje.
3. Bez ljubavi izvanjsko djelo ništa ne koristi.
4. A što god je učinjeno iz ljubavi, pa koliko god bilo malo i neznatno, sve je plodonosno.
5. Bog više cijeni kako tko radi nego koliko uradi.
6. Mnogo čini onaj tko mnogo ljubi.
7. Mnogo čini onaj tko dobro čini.
8. Dobro čini onaj tko više služi zajednici nego vlastitoj volji.
9. Često nešto izgleda kao ljubav, a zapravo je više putenost, jer tjelesni nagon, vlastita volja, težnja za uzvratom, želja za lagodnošću traže svoje.
10. Tko ljubi istinski i savršeno, ni u čemu ne traži sebe, već samo da sve bude na Božju slavu.
11. Nikome ne zavidi jer nikakvu radost ne traži za sebe.
12. Niti želi uživati u sebi; već je njegova želja blaženstvo u Bogu, što je uzvišenije od svih drugih dobara.
13. Nitko za njega nije izvor dobra doli Bog, od kojega sve proizilazi i u kojemu konačno uživaju mir svi sveci.
14. O, tko bi imao samo iskru istiniske ljubavi, zaista bi shvatio: sve je na zemlji samo ispraznost.
__________________
3. Usp. 1 Kor 13,3; 5. Usp. Grgur Vel. Homilia V in Evangelia; 10. Usp. 1 Kor 13,5; 11. Usp. 1 Kor 13,4; 14. Usp. Prop 3,19.

. Što čovjek ne može popraviti na sebi ili drugome, neka strpljivo podnosi, dok Bog drukčije ne odredi.
2. Razmisli: bit će da je to bolje za tvoju prokušanost i strpljivost; bez njih naša djela ne vrijede mnogo.
3. Ipak, kod takvih teškoća moraš smjerno moliti da ti se Bog udostoji pomoći da sve podneseš.
4. Ako netko nakon dvije ili tri opomene ne popusti, ne spori se s njim, nego sve prepusti Bogu. Neka njegova volja i čast budu u svim njegovim slugama. On i zlo zna okrenuti na dobro.
5. Nastoj strpljivo podnositi tuđe pogreške i kojekakve slabosti; i ti imaš mnogo toga što drugi moraju podnositi.
6. Ako sebe sama ne možeš odgojiti kako bi htio, kako ćeš moći drugoga oblikovati po svojoj volji?
7. Volimo da drugi budu savršeni, a svoje mane ne ispravljamo.
8. Tražimo da se drugi do u tančine poprave, a sebe nismo voljni popravljati.
9. Drugima spočitavamo preveliku slobodu, a sebi ništa ne uskraćujemo.
10. Druge hoćemo vezati pravilima, a za sebe ne trpimo nikakva ograničenja.
11. I tako postaje očito: rijetko do bližnjih držimo toliko koliko do samih sebe.
12. Kad bi svi bili savršeni, što bismo tada podnosili iz ljubavi prema Bogu?
13. A Bog je sada tako uredio da učimo noseći breme drugih. Ta nitko nije bez mane, nitko bez bremena; nitko nije sebi dostatan, nikomu ne doseže njegova mudrost; nego nam je nositi jedan drugoga, tješiti jedan drugoga, a tako i pomagati i opominjati.
14. Koliko je tko krepostan, najbolje se vidi u času nevolje.
15. Naime, neprilike ne čine čovjeka slabim, one pokazuju kakav je.
__________________
4. Sv. Benedikt, Regula; 13. Usp. Gal 6,2; Izr 3,7; Kol 3,13; 1 Tim 5, 11.