Tko je žena o kojoj prorokuje Ivan u Otkrivenju? "Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda."
Uznesenje Marijino katolici diljem svijeta slave kao dogmu o Mariji koju je donijela katolička Crkva u 20. stoljeću. Iako mnogi protestanti i neke denominacije pokušavaju osporiti Mariju kao duhovnu majku sviju koja je dušom i tijelom uznesena na nebo, pozivajući se na neke Biblijske citate, Biblija ih ipak demantira kada se svi detalji pomno prostudiraju.
Negiranje dogmi, je negiranje Biblije. Jeste li ikad čuli od ljudi da kažu? "To je dogma!", uz negativan ton o tome? Zapitajte se o tome što je uopće toj osobi definicija dogme, i da li osoba razmišlja suvremenim medijskim relativiznom gdje se duhovni život i rast praktički uopće ne propagira, i sve Crkveno automatski negira.
To sasvim jasno govori da takva osoba nije niti razumjela što dogma zapravo stvarno je i na temelju čega je proglašena. Dogma je proglas; stav velikog broja ljudi, koncentriranih na jednu temu - i taj stav donešen čini konsenzus - o određenoj istini, na temelju proučavanja raznih detalja te istine. Postoje čak dogme i u prirodnim znanostima (da nebi ispalo da je ovo striktno vjersko područje). Tako kada netko kaže: "ja ne mislim da je Isus živio" oslanjajući se i na Bibliju, može se slobodno reći da je to osobna dogma te osobe.
Konsenzus, jedinstven stav više ljudi nakon ne jednomjesečnog, nego često višegodišnjeg, pa i višestoljetnog proučavanja neke problematike donosi katoličkoj Crkvi itekakav kredibilitet - kakav nema ni jedan ateist ili agnosik koji osobno proučava Bibliju, ili pak neka denominacija koja proučava neko pitanje tjedan dana i izuzme nekoliko citata izvan konteksta. Ovdje se dapače radi, o koljenima, generacijama duhovnika koji se bave teološkim istinama. Na čemu se temelje dogme katoličke Crkve? Na mišljenju jedne osobe, npr. pape? Ne, nego na jednoj knjizi - Bibliji, i isključivo je Biblija ono što razrađuje tu problematiku do sitnih detalja tako da ljudi steknu stav o tome - to je ono što svaki kritičar dogmatike zaboravlja, da je dogma na neki način opis ili stav pomno razrađene teme do najsitnijih detalja, ništa više, ništa manje.
Kod dogme o uznesenju Marijinom, pokazati ćemo jednostavnim citatom da su denominacije koje ističu da Marija nije uznesena i da se ne zna do Suda gdje je; jednostavno u krivu i ovaj indirektni citat koji govori o tome su jednostavno zanemarili.
Katolička Crkva se kod dogme o Marijinom uznesenju poziva na Marijinu bezgrešnost, čime Marija, neokaljana istočnim grijehom ne može snositi ni trulost tijela, budući da nadilazi smrt - tako Gospodin i Bog svoju majku uznosi na nebo, onu koja je njega devet mjeseci čuvala u utrobi i prva mu dala ljubav od ljudi. Smrt zavlada svijetom kad čovjek padne pod grijeh - no budući da imamo dogmu također i o neokaljanošću istočnim grijehom - imamo nove elemente koji jasnije rasvjetljavaju preko Biblije lik Marije.
Pogledajmo kako Bog časti jednu ženu u proročkoj knjizi Biblije koja govori o Sudnjem danu:
Otkrivenje 12 -
1 I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.
2 Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja.
3 I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna,
4 a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete.
5 I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.
6 A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana.
7 I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi,
8 ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu.
9 Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.
10 I začujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim.
11 Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti.
Pogledajmo navedene citate, kako Bog slavi ženu: odjevena suncem, mjesec pod nogama, okrunjena vijencem od dvanest zvijezda. Intrigantno - to su velike časti date običnoj smrtnici - ženi (direktno dakle stoji "žena"; a ne "anđeo").
Što dalje vidimo iz citata?
- Žena je trudna.
- Žena rađa muško dijete.
- Sin će vladati svim narodima.
- Sotona želi ubiti to dijete.
Sasvim je i više nego očigledno, da se radi o nikome drugome doli Isusu Kristu, budući da se jasno prikazuje dijete koje će vladati svim narodima. Kasnije rečenice, to samo potvrđuju - spominju se i spasenje, i Pomazanik (Krist). Tko mu je majka? Pa sasvim očito, prema istoj toj Bibliji - Marija (to znamo još iz evanđelja) - to ne piše dakle na ovom mjestu direktno, ali se indirektnim otkrivanjem Istine jasno otkriva i tko je ta žena koju je Bog okrunio. Katolička dogmatika stoga vidimo podrazumijeva itekakvo razumijevanje Biblije.
Tek dakle u zadnjoj knjizi Biblije, proročkom Otkrivenju Ivanovom, saznajemo kako je Bog zapravo okrunio Mariju. Veliku čast je Marija dobila kod Boga. Katolici diljem svijeta tako imaju u molitvi krunice upravo te riječi:
"Koji je tebe, Djevice, na nebu okrunio." i tako priznaju počast Mariji kao onoj objavljenoj u Otkrivenju.
bglavac
edin.kecanovic
