Što je Tantrizam jednako je teško odgovoriti kao i što je Hinduizam. Obije su riječi nešto što su izvanjski promatrači definirali koliko i Indijci, nekada i više.

Sve se stvari kroz povijest mijenjaju, ali specifičnost indijskog potkontinenta je ogromna vjerska šarolikost i pluralizam, ogroman broj različitih utjecaja koji se neprestano prepliću i redefiniraju bez vjerske dogmatske homogenizacije kakva se dogodila na zapadu.

Tomovi knjiga su napisani o toj temi i mnogi autori su na stotinama stranica pokušavali definirati tantru, no nitko nije došao do definitivnog zaključka i odmakao se od pretpostavki i spekulacija, pa to svakako ne možemo niti mi ovdje. Ne možemo čak niti dati neki općeniti pregled tih teorija ili svih različitih značenja koje navedeni pojam kroz povijest poprima. No možemo iznijeti neke važnije stavke barem u grubim crtama, da bi ilustrirali kako je to nešto prilično neuhvatljivo, a kako je i upotreba termina na zapadu još jedna u nizu izmjena koje ne treba olako povezivati sa nečim tipično indijskim

S druge strane imamo kontinuitet ... možda bolje reći kontinuitet promjena, ali ipak kontinuitet gdje se određeni spisi i jezici koriste kroz tisućljeća, prvo aktivno, a onda kao jezik svetih tekstova. Pri tome riječi, termini i filozofske ideje mijenjaju značenja i tumačenja. Tantra u tome nije izuzetak.

Prva spominjanja srodnih termina imamo još u starijim vedama. Različito se tumači korijen riječi, ali najčešće se povezuje sa onime što označava tkanje, raspredanje, širenje, razvijanje (tumačenja).

Dakle prvo značenje koje možemo izdvojiti jest to da se radi o bilo čemu što nešto obrazlaže i podučava stvarajući određeno "tkanje" (ideja).

Neki autori (npr Eliade) povezuju tantrizam sa predarievskom i predvedskom civlizacijom, koja je preživjela pod plaštem Hinduizma i kasnije se u obliku tantre u njega infiltrirala. U prilog tome idu određeni spisi koji klasificiraju svete spise u dvije kategorije - vedsku i tantričku, sugerirajući da tantra obuhvaća sve što nije vedsko. Međutim to su usputne primjedbe, u početku prilično rijetke, a indijski spisi vole klasificirati svoj duhovni korpus na međusobno vrlo različite načine. S druge strane neki autori poput Woodroffa smatraju da je tantra u stvari sama srž Veda i čista vedska tradicija.

Iako se ovdje u ranijim tekstovima o jogi tantra spominjala u kontekstu "Eliadine" definicije to je samo jednostavnosti radi, jer to nije ništa više od hipoteze i pokušaja pravljenja reda u kaosu koji je uvijek više projekcija naših ideja na taj kaos nego doslovna slika stvari "na terenu".

Vremenom je jedna specifična kategorija spisa dobila naziv tantri. Niti to nije strogo razgraničeno i postoje različite kalsifikacije, jednostavno se vremenom jedna nametnula nad drugima. Tu međutim još uvijek nemamo tantrizam kao neku definiranu pojavu, kao što nemamo niti u drugim kategorijama spisa. Npr postoje purane, ali ne postoji "puranizam". Tako su i tantre široka kategorija različitih spisa koje ne definiraju neki specifičan duhovni pokret. Time smo došli do druge definicije - određene kategorije spisa.

Prvi pokušaj klasificiranja tantre kao duhovnog usmjerenja nalazimo u Kashmirskom (Trika) Shaivizmu u Abhinavaguptinom korpusu koji tipično apologetski sistematizira duhovne tradicije pokušavajući dokazati superiornost vlastite. Međutim i tu je tantra slabo i dvosmisleno definirana i sudeći po komentarima ne poisitovjecuje se sa onim transgresivnim elementima u duhovnoj praksi sa kojima se to često danas radi. Čak se pravi distinkcija između tantre kao ortodoksnije i puritanskije prakse i kula tradicija kao nečeg drugačijeg, dok ih danas smatramo najtipicnije tantričkim. No kako bilo prvi se put u koherentni sustav, iako apologetski i subjektivni, stavljaju različite tradicije koje danas u dobroj mjeri poistovjecujemo sa tantrizmom kao duhovnim pokretom, a također se tantra stavlja u kontekst duhovnih praksi, postignuća i tradicija, sto je naša treća definicija, iako kao i uvijek kada je u pitanju tantra kao duhovni pokret dosta neodređena i čini se poistovjecena više sa onim što danas nazivamo dakshina (desnim, puritanskim) nego vama (lijevim, transgresivnim) pristupom. Istovremeno se javljaju kritike u spisima "konkurencije" opisujući tantru kao učenje koje je pušteno u svijet da bi zavodilo na krivi put ili barem primirilo one nedostojne viših.

Ipak, još uvijek nemamo neki jasno definirani pravac. U stvari sve do modernih vremena i pokušaja konceptualizacije i uređivanja Indijskih tradicija tantra se ne izdvaja kao nešto zasebno. Mnoge ličnosti koje ćemo kasnije uvrštavati u tantričku tradiciju iz tog vremena se tada još ne opisuju u tim terminima, dakle radi se o idejama i kategorijama nastalima u puno kasnijem vremenu. Iako razne tradicionalne sljedbe koje danas nazivamo tantričkim postoje i iako u nekim ortodoxnim spisima sve vedsko definiraju tantričkim još nema jasnog poistovjecivanja tih tradicija sa tantrom kao nekakvim krovnim duhovnim pristupom. Vjerojatno je do toga došlo miješanjem tih različitih interpretacija kao i kroz nezanemarivi utjecaj ranih zapadnih indologa u procesu. Prvenstveno se to novo definiranje razvilo u kolonialnom periodu na razmeđi tumačenja orjentalista viktorianskog razdoblja (zanimljivo je kako oni najraniji, čak i kad se zgražaju nad takvim praksama, ne povezuju iste sa terminom tantre) i želje indijske duhovnosti da sama sebe redefinira i valorizira, vrlo često u tom razdoblju kroz naglašavanje povrata vedskoj čistoći nasuprot lascivnim srednjovjekovnim "tantričkim" korumpiranim praksama. Međutim iako kasnije ona obuhvaća široki raspon duhovnih pravaca i pretvara se u jednu naizgled definiranu tradiciju gdje razlikujemo dva smjera - lijevi (vamachara) i desni (dakshinachara) i dalje nema jasnih granica i često će pojedinci sa gotovo istim duhovnim praksama sebe smatrati dijelom tantričke tradicije ili ne prilično proizvoljno i prema vlastitim afinitetima, definicijama i osjećajima. To se posebno odnosi na "čistu" desnu stranu dok se lijeva uglavnom jednoglasno smatra tantričkim što je zanimljiva promjena u odnosu na upravo suprotnu situaciju kod Abhinavagupte.

Međutim na današnje značenje pojma ne utječu samo elitne filozofske i duhovne tradicije, već i svjetovni, laički imaginariji u zatvorenom krugu samoostvarujucih proročanstava gdje se možda i iskrivljuje slika, ali onda ta slika i projicira na tradicije te na njih utječe. Tu je tantra vremenom poprimila značenje koje bi kod nas bilo najbliže crnoj magiji. Ako se prosječnom indijcu spomene tantra reakcija će biti slična spominjanju uroka, sotonizma i slično. Dakle nemoralnih, opskurnih i često nelegalnih radnji raznih mračnjaka u svrhu stjecanja moči. Od bluda i opijanja do ljudskih žrtvi i magijskih negativnih utjecaja na druge. Tu se već zamjećuje jasno povezivanje termina tantre i lijevih transgresivnih sekti koje zaista ponekad prakticiraju "ritualni nemoral", kanibalizam isl i zaista znaju u to ulaziti u potrazi za moči i osvetom, no istovremeno nije niti baš tako mračno niti isključivo niti rašireno kakva je predstava u kolektivnom indijskom imaginariju, niti se naravno tantra može poistovjetiti sa takvim praksama iako ih u današnjim definicijama svrstavamo u širi korpus tantre, a na njenim lijevim ekstremima. Stoga je naše četvrto značenje crna magija.

Gdje je onda seks u svemu tome? U širokom rasponu tekstova i sljedbi koje stavljamo pod tantričku kapu ima i onih koji koriste seks kao duhovnu i ritualnu praksu. Međutim to je još uvijek vrlo daleko od modernog značenja tantričkog seksa.  Prvo ti su opisi manji dio korpusa. Zatim postoje vječne debate između onih koji smatraju da je značenje simboličko i onih koji im pridaju doslovna značenja. U samim tekstovima nema koncenzusa oko toga kako se što izvodi i što predstavlja. No ima jedna stvar koju treba zamjetiti - opisi su uglavnom kratki, sirovi ili ritualni. Tu nema pretjerane elaboracije, romantike i razvijanja partnerskog odnosa seksualno i emotivno, što moderna američka tantra naglašava. To su ili svrsishodni rituali ili svrsishodne vježbe, a u mnogima od njih (iako ne svima) partner je samo sredstvo te nije po sebi nužno previše bitan. Dakle to je nerjetko sirovija situacija sa ponekad dosta manipulacije i iskorištavanja, sasvim različito od romantično-welness-psihoterapijsko-seksološke mješavine kakvu danas poznajemo, a koja je u dobroj mjeri zapadni proizvod bez obzira na korištenje istog termina. To je čak i tamo gdje se upražnjava samo jedna od metoda, opisi kojih su u spisima obično zakopani pod "tonama" ostalih ritualnih i jogičkih radnji. Ipak nema zapad ekskluzivu na pretvaranje prakse u čisti hedonizam obgrljen spiritualnom terminologijom, to se konstantno dešavalo i u Indiji. No za razliku od "ozbiljnijih" tradicija koje opstaju stoljećima takve su bliže sektama i obično brže ugasnu. Kako bilo zbog zapadne fascinacije tim djelom prakse i i njegova izjednačavanja sa tantrom u cjelini možemo reći da je peta definicija - ritualna seksualnost.

To nas dovodi do posljednje transformacije termina. Svi imamo potrebu za "nepoznatim i mističnim", a u vremenima kada još selo nije bilo tako globalno jedno od područja projiciranja te mističnosti bilo je na daleke zemlje, a Indija je često u zapadnom imaginariju bila takvo mjesto. Ono nešto suprotno nama, ono nešto arhaično nasuprot našem modernom, nešto iracionalno nasuprot našem razumnom, nešto duhovno nasuprot znanstvenom, ženstveno nasuprot muževnom itd. Stoga ne čudi da se na tu zemlju "tajni i misterija" projiciralo i ponešto seksualne fantazije.  Čak i danas vrlo se često na raznim stranicama i tekstovima spominje istok i posebice Indija kao mjesto bez seksualnih frustracija, mjesto gdje se prihvaća vlastita seksualnost i gdje ne postoji ta oprečnost tijela i duha koju su nama silom tisućljećima nametali.

Naravno, to je potpuna glupost. U Indiji nije ništa drugačije nego drugdje, jednako ima konzervativnih i liberalnijih stremljenja, dominantne puritanske duhovnosti i skrivene "orgijastčke" koja joj kontrira. Ako išta puritanizma je više, a ne manje. Kao i većina naših umišljaja povezanih sa egzotičnim i nedovoljno poznatim krajevima i to je u stvari u nekoj mjeri prikaz vlastitih fiksacija na bijelom platnu daleke kulture.

S druge strane ne samo oni elementi koji su tome težili, već i oni viktorianski elementi koji su se nad time zgražavali našli su zgodno platno u Indiji, posebno u ekstremnim praksama - bilo stvarnim bilo proizašlima iz kolektivne mašte.

Stoga je kada je došlo vrijeme seksualnog oslobađanja zapada scena bila spremna. Mi koji smo silama društva pritisnuti i sputani poželjeli odbaciti okove našli smo inspiraciju u takvoj slici istočne duhovne erotike. S druge strane indija je našla u zapadu otvoreno tržište i za iskrene lovce na duše i za one kojima je to bila maska u lovu na njihove novčanike i tjelesne otvore i koji se ponekad nisu libili podržavati takvu zapadnu fantaziju. U svemu tome je međutim ponešto tantričkih praksi zaista i prešlo, iako gotovo nikad u izvornom obliku. Također su tekstovi postajali sve prevođeniji i dostupniji, pa time i podložni korištenju i interpretiranju mimo tradicionalnih skupina i (u Indiji obaveznih) linija inicijacijskog nasljeđa. U širim se društvenim okvirima sve više i otvorenije bavilo seksom, seksologija je postala prava profesionalna disciplina i mnoga "otkrića" su uvrštena u korpus zapadnog koncepta tantre.  Određene ideje nastale u okvirima psihoterapijskih pravaca također su ponekad našle svoj put kao i društvene i političke promjene poput emancipacije isl. Dodajmo tome širi kontekst new age duhovnosti (i same vrlo raznolike), njihovog međusobnog utjecaja te materijalno blagostanje i višak vremena koji uvijek dovode do veće razrade hedonistčkih interesa pa iz kombinacije svega toga, a u čemu je bilo što u vezi sa Indijskom tantrom vrlo često najmanje zastupljeno, dobili smo i našu posljednju, šestu definiciju američke seksualne neo-tantre.

Iz svega vidimo da ne postoji nešto previše jasno i jednoznačno što bi mogli nazvati tantrom. Ne postoji neki jasan, neprekinuti slijed, neka os oko koje se vrte razni kasniji utjecaji. Kao i kod hinduizma općenito, a koji je i sam kasna definicija kao i tantra, radi se o miješanju raznih i često vrlo različitih elemenata stvarajući kompleksnu sliku punu različitosti i kontradiktornosti. Ukoliko želimo biti precizniji moramo koristiti uže termine bilo da se radi o kategoriji spisa, pojedinim sljedbama te raznim kolokvijalnim indijskim ili zapadnim značenjima koja se toj riječi pridaju.