TAKO JE GOVORIO ISUS

Kad Isus dovrši svoj govor, veliko je mnoštvo naroda bilo zaneseno njegovom naukom, jer ih je učio kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi književnici. — Matej 7,28.29.

PREDGOVOR

Svi koji su imali prednost osobno slušati Isusa, pa čak i njegovi neprijatelji često su izjavljivali: »Nikada čovjek nije  govorio kao ovaj čovjek!« (Jovan 7:46).Prvi kršćani i svi oni koji nisu imali prednost da ga osobno slušaju saznali su za ove divne' Isusove rijcči preko apostola. A kada se ova radosna vijest proširila i na Grke i Rimljane učenici su osjetili potrebu da zapišu te riječi. Na taj način su stvorene zbirke Isusovih misli i izreka. Tim prvim spisima evanđelisti su, jedan za  drugim, priključili riječi svog Učitelja. Izvještaji o Isusovim djelima, o njemu kao čovjeku i o događajima iz njegovog života postali su izvanredne dragocjenosti, a u njih su kao skupocjeni biseri umetnute i same Isusove riječi. Bez obzira što su neke pojedinosti različite u izvještajima ovih evanđelista, zavisno od cilja opisivanja kojem je težio svaki od pisaca, ipak riječ Učitelja ostaje sama sebi vjerna. Nalik na blagu ali prodornu svjetlost ona iz cjelokupnog teksta zrači božanskom silom koja se odmah lako prepoznaje. Da li su u našim Evanđeljima zaipisane sve Hristove riječi? Svakako da nisu. Ono što je Jovan zapisao o Isusovim djelima može se reći i za njegove riječi: »Kad bi se sve popisalo redom, mislim da ne bi ni u cijeli svijet stale knjige koje bi se napisale.« (Jovan 21:25). Dokaz je za to i misao koju citira apostol Pavao, koja se doduše ne nalazi u

Evanđeljima,  ali  je  zapisana  u  Djelima apostolskim, a sam apostol kaže da ju je Učitelj  izgovorio  rekavši:  »Blaženije  je davati nego primati « (Djela 20:35). Isusove riječi dobivaju jedinstvenu Ijepotu ako se izvade iz konteksta kada se zato ukaže prilika. One tada u punini otkrivaju svoju nadmoć nad svim standardima našeg svijeta, dižući se iznad vremena i prostora i otkrivajući suštinu vječnog i apsolutnog, što je i isključivo svojstvo Božje riječi. Oslobođenje   svih   Ijudskih   ograničenja, Isusove  riječi  na  taj  način  dopiru  još snažnije  do  nas  donoseći  nam  božanski odjek onih istih riječi koje su ispunjavale divljenjem svakog koji je imao tu prednost da ih čuje iz usta samog Učitelja.

Zato neka nam se ne zamjeri što se usuđujemo da po primjeru apostola Pavla i svih drugih koji su objavIjivali Evanđelje, vadimo te bisere, često sakrivene i rasute po izvještajima Evandelja. Mi želimo da na taj način Ijepotu učinimo još dopadljivijom i istinu uvjerljivijom. Jer time što se na ovaj način ističu te vječne istine Isusa Krista — čije su riječi duh i život — one će mnogo lakše uspjeti zaokupiti našu površnu pažnju i postati uočljivije našem letimičnom zapažanju.

»Tko ima uši, neka čuje!» Možda će onaj, koji      čuje        Učitelja  koga       Bog        šalje, uzviknuti zajedno sa apostolom:  "Gospode, komu ćemo otići? Ti imas riječi vječnoga života!"

AUTOR