U Bibliji se sveti duh uspoređuje s vodom. Kad je Bog svom narodu govorio o budućim blagoslovima koje će im dati, rekao im je: "Izlit ću vodu na žednoga i potoke na suho mjesto. Izlit ću duh svoj na sjeme tvoje i blagoslov svoj na potomke tvoje! (Izaija 44:3)

Kad Bog izlije svoj duh na svoje sluge, oni se "ispune svetim duhom" odnosno budu "puni svetog duha". Za Isusa, Ivana Krstitelja, Petra, Pavla, Barnabu te za kršćane koji su se bili okupili u Jeruzalemu na Pedesetnicu 33. godine Biblija kaže da su bili puni svetog duha, odnosno da su se ispunili njime (Luka 1:15; 4:1; Djela apostolska 4:8; 9:17; 11:22, 24; 13:9).

Razmislite o slijedećem: može li neka osoba biti "izlivena" na više ljudi? Biste li ikada rekli da je cijela grupa ljudi bila "puna" neke osobe? To ne bi imalo puno smisla. Istina, Biblija kaže da ljudi mogu biti puni mudrosti, radosti ili dobrote, te da se mogu "ispuniti dobrim poznavanjem" Božje volje, ali nikada ne kaže da je netko "pun" neke druge osobe (2. Mojsijeva 28:3; Djela apostolska 6:8; 13:52; Kološanima 1:9).

Grčka riječ koja je u Bibliji prevedena s "duh" glasi PNEUMA, a između ostalog prenosi misao o nevidljivoj sili. Prema Vineovom Rječniku s tumačenjima novozavjetnih riječi, riječ PNEUMA "u prvom redu znači vjetar (...); zatim dah; a naročito se odnosi na duh koji je, poput vjetra, nevidljiv, nematerijalan i moćan". Dakle, jasno je da Sveti duh nije osoba.

-----------

Više informacija o tome možete pronaći u knjizi Što Biblija doista uči? u dodatku "Istina o Ocu, Sinu i svetom duhu", na str. 201-204, koju su objavili Jehovini svjedoci.