Rođena je 1905. pod imenom Helena. Bila je treće dijete u siromašnoj poljskoj obitelji s desetero djece. S dvadeset godina, stupila je u kongregaciju Naše Gospe od Milosrđa, nakon neuspješnih pokušaja s drugim samostanima. Redovničko ime joj je Marija Faustina. Tijekom 13 godina, koje je provela u kongregaciji, imala je brojne izvanredne milosti poput dara kontemplacije, skrivene stigme, bilokacija, proricanje, čitanje u ljudskim srcima, mistične zaruke, mistična ženidba, pri čemu je dosegla vrhunac sjedinjenja s Bogom na zemlji. Apostol je Božjeg milosrđa. Isus je naduhnuo sv. Faustinu da svijetu približi i navijesti Božju ljubav, da izmoli Božje milosrđe za cijeli svijet, između ostaloga po novim oblicima štovanja Božjeg milosrđa preporučenim od Isusa: slika milosrdnog Isusa s potpisom: Isuse, uzdam se u Tebe, svetkovina Božjeg milosrđa na prvu nedjelju nakon Uskrsa, krunica Božjeg milosrđa, molitva u sat milosrđa (15 h) i širenje štovanja Božjeg milosrđa. Isus joj se ukazivao više puta o čemu je pisala u knjizi: „Dnevnik Faustine Kowalske”, koja je postala raširena širom svijeta: „Neka najveći grešnici polažu svoju nadu u Moje milosrđe. Oni imaju pravo prije svih drugih pouzdati se u bezdan Mojeg milosrđa.“ Boravila je u brojnim samostanima svoje Kongregacije, najviše je bila u Krakowu, Plocku i Vilniusu. Obavljala je i poslove kuharice, vrtlarice i vratarice. Bila je vedra, tiha i dobronamjerna. Umrla je u samostanu Krakow Lagiewniki, 5. listopada 1938.

Papa Ivan Pavao II. proglasio je Faustinu, blaženom 18. travnja 1993., a svetom u Rimu 30. travnja 2000. riječima: „Krist te izabrao da cijelom svijetu naviještaš njegovo nedokučivo milosrđe.“

Zaštitnica je djece, siromašnih obitelji, kućnih pomoćnica, kuharica i kuhara, vrtlara, portira, djevojaka i mladića koji žele u samostan te poljskog grada Lodza. Spomendan joj je 5. listopada.

Izvadak iz Dnevnika sveta Faustyne Kowalske, u kojem govori o ukazanju Gospodinovu

Navečer, kad sam bila u ćeliji, ugledala sam Isusa, Gospodina, u bijeloj odjeći. Jedna ruka je podignuta za blagoslov, druga je dodirivala odjeću na grudima. Iz otvorenog dijela odjeće na prsima izlazile su dvije velike zrake: crvena i bijela. Šuteći promatrah Gospodina. Moja duša je bila prožeta strahom ali i velikom radošću. Nakon nekog vremena Isus mi reče:

"Naslikaj sliku prema onom što vidiš, s potpisom: Isuse, ja se uzdam u Tebe. Ja želim da se ta slika štuje, najprije u vašoj kapeli, a onda u cijelom svijetu. Ja obećavam da ona duša, koja štuje ovu sliku, neće biti izgubljena. Obećavam također, već ovdje na zemlji, pobjedu nad neprijateljima, posebno u trenutku smrti. Sam ću ih braniti kao svoju čast."

Kad sam o tom izvijestila ispovjednika, dobila sam odgovor: "To se odnosi na tvoju dušu". On mi reče: "Slikaj Božju sliku u svojoj duši". Kad sam se vratila iz ispovjedaonice opet sam čula slijedeće riječi:

"U tvojoj duši nalazi se Moja slika. Ja želim svetkovinu milosrđa. Želim da slika, koju ćeš ti kistom naslikati, bude svečano posvećena na prvu nedjelju poslije Uskrsa. Ta nedjelja treba biti svetkovina milosrđa. Ja želim da svećenici propovijedaju Moje veliko milosrđe prema grešnim dušama. Grešnik neka se ne boji približiti Mi se. Zrake milosrđa želim izliti na duše ljudi".

Isus mi se potuži riječima:

„Nepovjerenje duša razdire moju nutrinu. Još više me boli nepovjerenje jedne izabrane duše. Usprkos Moje neiscrpne ljubavi ne vjeruju mi. Čak im nije dovoljna Moja smrt. Jao duši koja zloupotrebljava Moju ljubav“.

Kad sam kazala Majci predstojnici što Isus zahtjeva od mene, Majka uzvrati da to Isus treba jasnijim znakom dati da se razumije. Molila sam Isusa za jedan znak kao svjedočanstvo zato, - da si Ti zaista Bog i moj Gospodin i da od Tebe dolaze ove želje. Tada sam čula jedan nutarnji glas kako govori:

"Ja ću dati da me poglavari upoznaju kroz milosti koje ću podjeljivati preko slike".

Kad sam se htjela udaljiti od nutarnjih nadahnuća, reče mi Bog, On će od mene tražiti na Sudnjem danu mnogo duša.

Iscrpljena od nesigurnosti, pitala sam Isusa: "Isuse, jesi li Ti moj Bog ili neki duh? - Jer moji poglavari kažu da ima različitih zavaravanja i duhova. Ako si Ti moj Gospodin, tako molim, blagoslovi me." Isus napravi veliki križ nada mnom, ja se prekrižih. Kad sam Isusa molila za oproštenje radi ove stvari, On reče da Mu s tim pitanjem nisam učinila nikakvu neprijatnost. Gospodin reče da Mu se moje povjerenje jako sviđa.

O krvi i vodo, što potekoste iz Srca lsusova kao izvor Milosrđa za nas ja se uzdam u Te.

U petak nakon Sv. pričesti bila sam duhom uznesena pred prijestolje Božje. Vidjela sam pred prijestoljem Božjim nebeske sile koje bez prestanka slave Gospodina. Osim nebeskog prijestolja vidjela sam svjetlost koja je stvorenjima nepristupačna. Samo Tijelom postala Riječ ulazi tamo kao posrednik. Kad je Isus ušao u tu svjetlost, čula sam riječi:

"Odmah piši što čuješ: Ja sam Gospodar u svojoj biti i ne poznajem ni zapovijedi niti potrebe. Kad pozivam stvorenja u život to se onda događa po mom bezgraničnom milosrđu".

U tom trenutku vidjeh se u našoj kapeli, u svojoj klupi, kao prije. Sv. misa bila je završena. Riječi sam upravo napisala.

Kad sam ugledala svog ispovjednika i vidjela koliko mora trpjeti zbog Djela, kojeg Bog ostvaruje po njemu, uplašila sam se za trenutak i rekla Gospodinu: "Isuse, to je ipak Tvoja nakana. Zašto se ophodiš s njim tako kao da mu želiš otežavati i tražiš da on to čini?"

"Piši: Dan i noć počiva moj pogled na njemu. Poteškoće pripuštam stoga da umnožim njegove zasluge. Ja ne nagrađujem dobar ishod, nego strpljenje i trud koji se za Me poduzimaju.“

Jednom kad sam bila u kuhinji sa sestrom N., bila se na mene nešto malo naljutila i zapovjedila mi za kaznu sjediti za stolom dok je sama teško radila, pospremala i ribala a ja sjedila za stolom. Sestre su ulazile i čudile se da sjedim za stolom i svaka je govorila što je htjela reći. Jedna - da sam lijenčina, druga - kakav osobenjak. Tada sam bila postulantica. Druge rekoše: "Kakva će to biti sestra?" Ne mogoh pak od stola jer sestra mi je zapovjedila pod poslušnost da trebam sjediti sve dok mi ona ne kaže. Koliko djela samozatajnosti sam tada učinila, zna sam Bog. Mislila sam izgorjeti od stida. Bog sam je ponekad tako nešto pripustio da bi oblikovao moju nutrinu. Ipak Gospodin mi je nagradio ovo poniženje velikom utjehom. Za vrijeme večernjeg blagoslova ugledala sam Ga u velikoj ljepoti. Isus pogleda milostivo na mene i reče:

"Moja kćeri, ne boj se patnji, Ja sam s tobom".

Jednog dana ugledah dva puta: jedan posut pijeskom i cvijećem, pun veselja i glazbe i drugih razonoda. Ljudi su išli ovim putem plešući i zadovoljavajući se - dođoše do kraja i ne opaziše da se put tu prekida. Dalje je zijevala strašna provalija, naime pakleni ponor. Duše su padale slijepo u provaliju, tako kako su dolazile upadale su u nju. Njihov broj bio je tako velik da se nije mogao izbrojiti. Vidjela sam i drugi put, štoviše puteljak. Bio je uzak i pokriven trnjem i kamenjem, a ljudi idoše njime sa suzama u očima i različite patnje bile su njihov udio. Neke padoše po kamenju, ipak odmah se digoše i nastaviše dalje. Na kraju puteljka nalazio se predivan vrt koji je bio ispunjen svakom vrstom sreće. I sve duše ulažahu u nj. Odmah zaboraviše svoje patnje u tom trenutku.

Kad mi je ispovjednik zapovjedio pitati Isusa za značenje dviju zraka na slici, obećah pitati Gospodina o tom. Za vrijeme moje molitve čula sam nutarnje riječi:

"Obje zrake znače krv i vodu. Blijeda zraka označuje vodu koja opravdava duše. Crvena zraka označuje krv koja je život duša... Ove dvije zrake izvirale su nekoć iz dubina Mog milosrđa, kad je koplje otvorilo moje umiruće srce na križu. Ove zrake štite duše pred srdžbom Mog Oca. Blago onom tko će živjeti u njihovoj sjeni jer ga neće stići pravedna ruka Božja. Ja želim da prva nedjelja poslije Uskrsa postane svetkovinom milosrđa. Zamoli mog vjernog slugu, da toga dana objavi cijelom svijetu o Mom velikom milosrđu. Tko toga dana dođe na Vrelo života primit će potpuno oprost svojih krivica i kazni. Čovječanstvo neće naći mira dokle god se ne okrene s povjerenjem Mom milosrđu. Oh kako Me vrijeđa nepovjerenje jedne duše. Takva duša priznaje da sam svet i pravedan a ipak ne vjeruje da sam Ja milosrđe. Ne vjeruje mojoj dobroti. Same sotone veličaju Moju pravednost, a ipak ne vjeruju u Moju dobrotu. Moje srce raduje se nazivu milosrđe. Objavljuj da je milosrđe najveće Božje svojstvo. Sva djela Mojih ruku okrunjena su milosrđem.

Slijedećeg dana, petak 13. 9. 1935.

Navečer ugledah anđela u mojoj ćeliji, izvršitelja Božje srdžbe. Nosio je svijetlu odjeću. Njegovo lice je svijetlilo. Ispod njegovih nogu je bio oblak, iz kojeg su izlazili gromovi i munje u njegove ruke i tek iz njegovih ruku dodirivali su zemlju. Kad sam vidjela znak Božje srdžbe, koja je trebala pogoditi zemlju, ali posebno jedno određeno mjesto koje iz važnog razloga ne mogu navesti, zamolila sam anđela da stane jedno određeno vrijeme i svijet će činiti pokoru. Ali moja molba nije bila ništa s obzirom na Božju srdžbu. Tada ugledah Presveto Trojstvo. Veličina Njegove slave prože me do srži i ne usudih se ponoviti svoju molbu. U istom sam trenutku osjetila u svojoj duši snagu Božje milosti koja stanuje u mojoj duši. Kad sam bila postala svjesna te milosti trenutačno sam uznesena pred Božje prijestolje. O kako je velik naš Gospodin i Bog i kako je nepojmljiva Njegova svetost! Ne želim se zavarati opisujući Njegovu veličinu, jer uskoro ćemo Ga svi vidjeti kakav On jest. Započela sam moliti Boga za svijet, nutrinom razabranim riječima. Kad sam tako molila, vidjela sam nemoć anđela, koji više nije mogao izvršiti pravednu kaznu nad grešnicima. Još nikada kao tada nisam bila molila takvom nutarnjom snagom. Slijedeće su riječi kojima sam vapila Bogu: "Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvog ljubljenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijelog svijeta. Po gorkoj Muci Isusovoj smiluj se nama". Slijedećeg jutra kad sam došla u kapelu, čula sam nutrinom riječi:

"Kad god dođeš u kapelu odmah moli molitvu koju sam te jučer naučio".

Kad sam obavila tu molitvu, čula sam u duši riječi:

"Ta molitva je za ublaženje Moje srdžbe. Molit ćeš je devet dana kao uobičajenu krunicu, i to: Najprije Oče naš i Zdravo Marijo i Vjerovanje, dodajući na zrnce Očenaša riječi: Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvog ljubljenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijelog svijeta. Na zrnca Zdravomarije molit ćeš slijedeće: Po gorkoj Muci Isusovoj, smiluj se nama i cijelom svijetu. Na koncu ćeš ponoviti triput riječi: Sveti Bože, Sveti Jaki Bože, Sveti Besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelom svijetu.“

Jednom sam vidjela Isusa u svijetloj odjeći. To je bilo u stakleniku:

"Piši, što ti Ja kažem: Moje je zadovoljstvo sjediniti Me s tobom. S velikom čežnjom čekam žuđeni trenutak u kojem ću Se sakramentalno nastaniti u tvojem samostanu. Moj duh će počivati u tom samostanu. Okolici samostana podijelit ću poseban blagoslov. Iz ljubavi prema vama uklonit ću sve kazne, koje pravedno nalaže pravednost Mog Oca. Moja kćeri, Ja sam sagnuo Svoje Srce tvojim molbama. Tvoja zadaća i dužnost ovdje na zemlji je: izmoliti milosrđe cijelom svijetu. Nijedna duša neće naći opravdanja prije nego što se s povjerenjem obrati Mojem milosrđu. Stoga na prvu nedjelju poslije Uskrsa treba biti svetkovina milosrđa, a svećenici trebaju propovijedati toga dana dušama Moje veliko i neiscrpivo milosrđe. Imenujem te upraviteljicom Mojeg milosrđa. Reci ispovjedniku, da slika treba biti izložena u crkvi a ne u klauzuri samostana. Po slici dijelit ću dušama mnoge milosti, stoga joj svaka duša treba imati pristup".

Jednom sam čula riječi:

"Moja kćeri, objavljuj cijelom svijetu Moje neshvatljivo milosrđe. Ja želim, da Svetkovina milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima. Toga dana otvorena je nutrina Mojeg milosrđa. Ja izlijevam cijelo more milosti na one duše koje se približuju izvoru Mojeg milosrđa. Ona duša, koja se ispovijedi i primi Sv. pričest dobiva savršeni oprost od krivnja i kazni. Toga dana otvorene su sve Božje ustave kroz koje teku milosti. Neka se nijedna duša ne boji približiti se Meni, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skrlet. Moje milosrđe tako je veliko, da ga u cijeloj vječnosti ne može proniknuti nijedan razum, ni ljudski niti anđeoski. Sve, što postoji, dolazi iz nutrine Moga milosrđa. Svaka duša razmišljati će cijelu vječnost Mojoj ljubavi i o Mojem milosrđu. Svetkovina milosrđa proizašla je iz Moje nutrine. Ja želim da se ona svečano proslavi na prvu nedjelju po Uskrsu. Čovječanstvo neće naći nikako mira dokle god se ne obrati izvoru Mojeg milosrđa

Ja, sestra Faustina, bila sam po Božjoj zapovijedi u bezdanima pakla da bih izvijestila dušama i posvjedočila da postoji pakao. Sad o tom ne mogu govoriti, jer imam Božju zapovijed to pismeno ostaviti. Đavoli me jako mrze, ali po Božjoj zapovijedi moraju me slušati. Što sam napisala oskudna je slika onog što sam vidjela. Jedno sam mogla zamijetiti, tamo su većinom duše koje nisu vjerovale u postojanje pakla. Kad sam došla k sebi nisam se mogla odmoriti od užasa, kako duše tamo jako trpe. Stoga još srdačnije molim za obraćenje grešnika. Bez prestanka vapim Božjem milosrđu za njih. O moj Isuse, radije bih trpjela muke do konca svijeta, nego Tebe uvrijediti i najmanjim grijehom.

"Moja kćeri, kad preko tebe tražim od ljudi štovanje Mojeg milosrđa, ti se moraš kao prva odlikovati povjerenjem u Moje milosrđe. Od tebe tražim djela milosrđa, koja trebaju izlaziti iz tvoje ljubavi prema Meni. Milosrđe trebaš pokazivati uvijek i posvuda svojim bližnjima. Pred tim se ne možeš izvlačiti, ni izgovarati, ni ispričavati se. Dajem ti tri mogućnosti za iskazivanje milosrđa bližnjem: prvo - djelo; drugo - riječ; treće - molitva. U ta tri stupnja sadržana je punina milosrđa. Ona je neoboriv dokaz ljubavi prema meni. Tako veliča i štuje duša Moje milosrđe, ali uz to mora doći i djelo. A Ja zahtijevam štovanje Mojeg milosrđa svečanim svetkovanjem te svetkovine i štovanjem slike, koja je bila naslikana. Po slici podijelit ću dušama mnoge milosti. Ona će podsjećati na zahtjeve Mojeg milosrđa, jer i najjača vjera ništa ne pomaže bez djela."

Božje milosrđe veličaju svete duše u nebu, jer su same iskusile beskrajno milosrđe. Što čine te duše u nebu, ja započinjem već ovdje na zemlji. Slavit ću Boga za Njegovu beskrajnu dobrotu. Potrudit ću se da druge duše upoznaju ovo neizrecivo i nepojmljivo milosrđe Božje i da ga štuju. Gospodinovo obećanje:

"Duše koje mole ovu krunicu obuzet će Moje milosrđe, a posebno u času smrti".

Sljedećeg dana, kad sam ušla u dvoranu, ugledala sam jednu umiruću osobu i saznala da je agonija bila započela još noću. Kako sam mogla utvrditi, bilo je to u vrijeme, kad me se usrdno molilo za molitvu. Iznenada sam čula glas u svojoj duši:

"Moli krunicu koju sam te Ja naučio".

Požurih po svoju krunicu, klekoh pored umiruće i započeh moliti sa svim žarom svoje duše. Iznenada umiruća otvori oči i pogleda me. Još nisam bila završila molitvu, ona tada umrije u neobičnom miru. Žarko molih Gospodina ispuniti obećanje koje mi je dao za tu krunicu. Gospodin mi je dao saznati da je ta duša primila milost, koju mi je obećao Gospodin. To je bila prva duša koja je mogla iskusiti Gospodinovo obećanje. Osjećala sam kako je snaga milosrđa obuzela tu dušu. Kad sam ušla u svoju usamljenost, čula sam riječi:

"Svaku dušu, koja moli tu krunicu, branit ću u času smrti kao svoju čast. I kad drugi tako mole kod umirućeg, primit će obećani oprost. Kad se ova molitva moli kod umirućeg ublažuje se Božja srdžba i neiscrpivo milosrđe obuzima dušu. Dubine Mojeg milosrđa pokreću se bolnim mukama Mojeg Sina."