Zajednica "čiste ljubavi" Damira Rožmana, možemo reći, još je u povojima, Hrvatskoj javnosti predstavila se, s ne baš spomena vrijednim uspjehom, u petak, 16. studenoga 2001. u Šubićevoj ulici, u Zagrebu. Njezin osnivač je, gore spomenuti Damir Rožman, nezaposleni električar i bivši član Hare Krišna pokreta, rođen 20. kolovoza 1967. u Zagrebu, koji je uspio, mahom studentsku mladež iz materijalno bolje stojećih obitelji, uvjeriti da je upravo on sâm živo božanstvo u ljudskom obličju. U potrazi za pravim duhovnim vrijednostima i vlastitim identitetom, zavedena mladež napušta Sveučilišta, obiteljski dom, staro društvo, oblači indijske sarije, brije glave, i kreće ulicama proseći i misionareći za svog gurua uz kojega se osjećaju kao u "socijalnom uterusu", izolirani od onih "profanih", "prljavih", i "neprosvijetljenih", te potpuno spokojni za svoju budućnost. U brošurici sa Statutom Zajednice, koju su prigodom svog predstavljanja prodavali sami članovi Zajednice stoji da njihov guru, "Njegova Božanska Milost", kako ga sami oslovljavaju, "Gopal Prema Svami je osoba koja ima direktan kontakt sa Gospodinom 24 sata dnevno i time je kvalificiran da bude duhovni učitelj. To dokazuje savršeno vodeći ljude u duhovnom životu otkrivajući im Duhovni Svijet i povezujući ih u direktan kontakt s Kristom i Krišnom. To također pokazuje manifestirajući prekrasne duhovne oblike stanovnika Duhovnog Svijeta te neprestanim blaženstvom koje iz njega sja kao tisuće sunaca. Silazak takve izuzetne osobe u ovaj smrtni svijet je vrlo rijedak i svatko bi trebao iskoristiti prisustvo ovog Mesije raspitujući se o Duhovnom svijetu, Gospodinu Kristu, Gospodinu Krišni i načinu na koji se može vratiti u svoj prvobitni dom, na Goloka Vrindavan."

Puno je i drugih slatkorječivih superlativa koji žele sugerirati kako se u Damiru Rožmanu samo nebo spustilo nad Hrvatsku. Njegov rođendan je za sljedbenike toliko "svet" da mu toga dana peru noge u kravljem mlijeku, koje potom piju. Kao poklonici hinduske tradicije, kravu smatraju svetom životinjom, nazivajući je majkom dok se, s druge strane, odriču vlastite majke, jer nije pristupila sljedbi. "Osobi koja ubije svoju majku i još ju pojede," piše Govinda M. Dasa, "određena je strašna paklena kazna koja je namijenjena da se takvoj zloj osobi ispravi karakter. Tako smo mi vegetarijanci i u drugima potičemo svijest o grijehu koji dolazi od konzumiranja mesa."

Prema Statutu, Zajednica je osnovana 2001. godine (sa sjedištem u Kranjčevićevoj 25, u Zagrebu) od strane "Njegove Božanske Milosti" (nepregledno dugog sanskrtskog imena) Damira Rožmana koji je, kako dalje piše "prvi u liniji primio nauk direktno od Gospodina Krišne i Saraswati Premi, na taj način započevši novu sampradayu tj. učeničko nasljeđe vaišnavskog učenja; Gopâl Sampradayu."

Zanimljivo je uočiti, bar s fenomenološkog gledišta, iako noviju ali sve rasprostranjeniju činjenicu umnažanja samozvanih gurua koji se, uslijed pomanjkanja inicijacije od strane nekog "opunomoćenog gurua" (koja pretpostavlja, kakvo-takvo, podvrgavanje kušnji), prizivaju na "direktnu inicijaciju" od strane viših bića, božanstava, ili Uzašlih Majstora, kako bi si priskrbili nepostojeći autoritet. Channeling (moderni vid spiritizma u kojemu se razgovara s, navodnim, anđelima, Isusom, Majkom Božjom, Krišnom ili s božanstvima) nadomješta inicijaciju i pojedinca opunomoćuje za "unutarnje poslove" s onostranim svijetom. Među ovakve prakse spadaju, Reiki, Excalibur, i, da ne nabrajamo.

U Statutu Rožmanove Zajednice ne susrećemo se s ni po čemu originalnim i spomena vrijednim idejama jer se, poput nepreglednog mnoštva njemu sličnih, priznaje "novom" prizivajući se zapravo na "staro", dugo duhovno naslijeđe (kad o fizičkom naslijeđu, naravno, ne može biti ni govora), čiji su upravo oni "izvorni" nasljednici, kako stoji u čl. 1. Statuta: "Ova misija se osniva zbog održavanja izvorne misije Sri Krsne Caitanye Mahaprabhua i Gospodina Isusa Krista, te stupanja u direktan odnos sa Sri Krišnom, izvornom Božanskom Osobom, i stanovnicima duhovnog svijeta". Nadalje (čl. 5.): "Misija će podizati duhovnu svjesnost ovog univerzuma učenjima Isusa Krista i Sri Krišne te ga pripremati za dolazak Zlatnog Doba kakvo je bilo prisutno prije 5.000 godina"; Zatim (čl. 8.): "Svima koji to žele, duhovni učitelji - gurui - misije, omogućit će razvijanje siddhadehe, duhovnog tijela i povratak kući, natrag Krišni"; U čl. 11. stoji: "Mi želimo pozvati Sri Vraj-Kisora, malenog dječaka pastira u hram našeg srca i zamoliti Ga da nas očisti od svih demona koji tamo prebivaju, omogućujući na taj način razvijanje našeg duhovnog tijela i naš povratak kući, natrag voljenom Sri Krsni i stanovnicima duhovnog svijeta." Izlišno je isticati superiornost kojom Damir Rožman samog sebe postavlja iznad autoriteta Crkve, jednako kao i hinduizma, čija učenja selektivno odabire, proizvoljno kombinira, i subjektivno interpretira. Samo u tom kontekstu Rožman je postao nenadmašivi autoritet, sam svoj bog, svoj papa, i "Crkva" onih koji misle srcem, a ne mozgom jer su, pristupom sekti, "profanu" odjeću zamijenili "posvećenom", a vlastiti mozak guruovim, kako sugerira i već citirani G. M. Dasa: "Probajte ove tvrdnje, koje proizlaze iz čiste ljubavi, prihvatiti u srce, a nemojte ih stavljati u um. Zabolit će vas glava."

No, glava bi nekoga mogla boljeti još i više ali - nakon "otrežnjenja"!

Osobitost Rožmanove "misije" je njihova izričita tvrdnja, što je istaknuo i u Statutu Zajednice (čl. 1.), da je njihova "misija" osnovana zbog "stupanja u direktan kontakt sa Sri Krišnom, izvornom Božanskom Osobom, i stanovnicima duhovnog svijeta".

Damir Rožman, kao izravna "veza" s onostranim bićima, dakle kao onaj koji, navodno, razgovara s Krišnom i s Kristom, ali s njima igra i košarku, tenis, i druge sportske igre, on 24 sata, njegovi sljedbenici, manje-više, nazivajući nenormalnima one koji s njima ne razgovaraju, ili ih ne vide, na spomenutom predstavljanju u studenome 2001., sam Rožman se, dakle, ponudio biti nekom vrstom medija između "duhovnoga svijeta" i prisutnih gostiju na njegovom predstavljanju. Ponudio se nazočnim gostima kao njihov posrednik s bićima koja su s njim u kontaktu što je, kasnije, bilo povodom vrlo žučljive rasprave i verbalnog sukoba s njime.

Čarobnu privlačnost ove Zajednice ne predstavlja nikakva njezina, ni teologija, ni filozofija, nego, kao i u drugim Zajednicama sličnog kalupa, "karizmatički" lider koji je uspio stvoriti neki vid "društvenog uterusa" u kojemu se sljedbenici ropski i slijepo pokoravaju svom guruu kojega su zaogrnuli božanskom aureolom, kojemu su predali svu svoju slobodu i u čijem su okrilju našli utočište pred, često, i slabo perspektivnom budućnošću: "Odajem svoje ponizno poštovanje Njegovoj Božanskoj Milosti Gopal Prema Svamiju, koji je vrlo drag Gospodinu Krišni jer je uzeo utočište Njegovih lotosovih stopala. Iznova i iznova odajem Ti svoje ponizno poštovanje jer posjeduješ sva obilja Sri Guru-Tattve i jer si dobio slatku bezuzročnu milost Sri Govinde te pružaš utočište svim živim bićima, o supruže upraviteljice devocionalnog znanja s kojom zajedno vječno s ljubavlju Služiš lotosova stopala Sri Sri Radha-Govinede i sva živa bića duhovnog i materijalnog svijeta."

Ponavljanje ove i sličnih mantri, uz druge meditativne i asketsko-disciplinarne prakse, (poput, kod nekih, nesanice i posta), slamaju duh sljedbenika i znatno sužavaju njegovu sposobnost zdravog rasuđivanja, što je i više nego očigledno na članovima Rožmanove Zajednice, čiji su osmjesi usiljeni, stereotipno insinuirani i potpuno neprirodni, a odgovori nekih članova o pitanju vlastite budućnosti čak infantilni i megalomanski. Pravu čaroliju predstavlja tek okupljanje oko gurua koji prilikom svojih, stilski i sadržajno, slabo sročenih nastupa, izgleda, uspijeva ostaviti hipnotički sugestivan dojam, čije nedostatke pokrivaju skromni egzotični instrumenti i milozvučni glasovi razdragane mladeži predvođene čudnim guruom. Nije li indikativno već i to što kulminaciju njihovog javnog nastupa nije predstavljala mantra "Hare Krišna…" nego kršćanska pjesma "Krist na žalu".

Na našem europskom tlu, očigledno je, sve odiše kršćanskim duhom, i novi religiozni pokreti, kao i bezboštvo koje se na njemu dobro osjeća. "Svi mi, veli veliki Englez Mallock, živimo još pod utjecajem kršćanskih ideja. Skriveni kršćanski utjecaj djeluje još u svemu našem čuvstvovanju, mišljenju i životu, u našim institucijama. Kršćanski utjecaj daje još svemu boju, sve osvjetljuje… Bezboštvo još nije pokazalo što će biti život bez vjere. U današnjem svijetu što se Kristu otuđio nema više kršćanskih ćudorednih načela i moći, no sklonost, impuls stvoren od njih još živi."

Ovo vrijedi i za sve tzv. Nove religiozne pokrete, uključujući i ovaj Rožmanov o kojemu upravo govorimo, jer je u njemu premalo autentičnog hinduizma, a još manje "Rožmanizma". On je sastavljen od mladih, mahom katolika, koji su od djetinjih nogu pa do susreta s Rožmanom, disali Kristovim Duhom, Njegovim Duhom bili opečaćeni, primili kršćanske moralne zasade, i sigurni smo, da ih snaga Kristovoga Duha, neće ostaviti u zabludi i neznanju, da se klanjaju čovjeku umjesto Bogu, samo ako budu iskreno vapili za Istinom (Istina će ih osloboditi!) i ako budu imali iole poniznosti koja je preduvjet Božjeg djelovanja.

"Guru je Brahma, Stvoritelj, Guru je Vishnu, Očuvatelj,
Guru je Maheshwara,
Gospodin Shiva, Razoritelj (našeg neznanja),
Pozdravljamo Gurua koji nas oslobađa dvojnosti.
Pozdravljamo Gurua koji nas oslobađa dvojnosti.
Pozdravljamo Gurua koji nas oslobađa dvojnosti. (…)
Ja predajem se Yogi,
Ja predajem se Satsangu,
Ja predajem se Istini,
Ja predajem se Vedama,
Ja predajem se Guruu.

Ja ništa ne mogu učiniti na ovome svijetu,
Jedino Guru može učiniti sve,
Jedino Guru može učiniti baš sve.
Duši Mir, Mir, Mir.

Klanjamo se i štujemo Gurua koji je čista Svijest,
On je vječan, On je prebivalište Mira, On je čist i nadilazi prostor,
On je iznad Nade (Zvuka), Bindu (Središnje točke), Kale (Svjetla),
On je savršeni mir i blaženstvo koji pokloniku donose radost."

Obraćam Vam se povodom donošenja novog Zakona o vjerskim zajednicama, a u ime dvanaest unesrećenih obitelji koje su tragično pogođene upravo nepostojanjem zakona koji ima jasne kriterije po kojima se nedvojbeno može prepoznati tko čini vjersku zajednicu, a tko ne. Svojim primjerom želimo posvjedočiti koje su razorne posljedice djelatnosti zlonamjernih i nemoralnih pojedinaca, a koji, nažalost, djeluju pod okriljem zakona.

Naša su djeca, mladići i djevojke u dobi od 18 do 23 godine, vrbovani i indoktrinirani od strane destruktivne sekte koja sebe naziva "Međunarodna Gudiya Vaišnava zajednica za razvoj Sri Sri Radha-Krišnine čiste ljubavi". U ime takozvane "čiste ljubavi" vođe sekte pretvaraju našu djecu u poslušnike bez vlastite volje, razuma osjećaja i kreativnosti, a time i bez vlastitog života i u budućnosti. Svi su, na traženje svojih vođa, napustili studij, školu ili redovan posao kako bi se u potpunosti podredili interesima zajednice", a to znači po cijele dane prosjačili i "propovijedali" po ulici ili po kućama idući od vrata do vrata, nudeći za uzvrat mirisne štapiće ili "svete" sličice. Kako im novac koji isprosjače očito nije dovoljan, oni po naputku svojih vođa, vrše neizdrživ pritisak na svoje roditelje da im prepišu imetak ili druge vrijednosti i novac služeći se ucjenama. Želimo napomenuti da su naša djeca do ulaska u sektu bila zdrava, bez psihičkih ili ovisničkih problema, iz normalnih obitelji, a da se promjena dogodila brzo, iznenada i drastično.

Tražeći pomoć i savjet da spasimo svoju djecu, očajnički smo obilazili razne institucije i centre za pružanje pomoći i pri tome došli do poražavajućih rezultata. U našoj zemlji doslovno se svatko može registrirati kao vjerska zajednica i za to ne mora ispunjavati nikakve kriterije, ali zato može uživati sve privilegije, s kojima ste vjerujem upoznati. Nikome ne moraju polagati račune o svojim novčanim transakcijama, stanju računa, načinu prikupljanja materijalnih dobara, ne plaćaju porez, PDV niti carinu. Pravi "raj" za prevarante i manipulatore. O tome je iscrpno, u dva navrata, pisao D. Pavičić, novinar "Jutarnjeg lista" koji je, zajedno s kolegama, također osnovao i registrirao vjersku zajednicu "Crkvu neopisivog blagostanja". (…).

U potrazi za pomoću i objašnjenjima što nas je zapravo snašlo, došli smo do saznanja o pojavama koje u nekim drugim zemljama odavno više nisu novost, a naročito ne u SAD-u, zemlji koja je proizvela brojne destruktivne "vjerske" sekte. Proučavajući literaturu koja obrađuje te teme, a u nas je gotovo i nema, prepoznali smo, do u detalje, metode kojima su naša djeca privučena u sektu te kako je zatim tekao proces "ispiranja mozga", odnosno kako to stručnjaci nazivaju "kontrola misli" ili "prisilno uvjeravanje". Uvjerili smo se da se svi sljedbenici, naša djeca, ponašaju isto, imaju iste reakcije, izgovaraju iste rečenice, čak imaju isti neprirodni smijeh i izgled lica. O svemu navedenom konzultirali smo se s našim priznatim stručnjacima na području psihijatrije, psihologije i duhovnosti, koji su potvrdili sve naše sumnje i opažanja.

Smatramo da su naša djeca, zajedno s nama, žrtve zlonamjernih manipulatora koji su svoju rabotu zaogrnuli plaštom "vjerske zajednice" te probranim dijelovima raznih religioznih učenja, istrgnutim iz konteksta i protumačenim kako to njima odgovara. Primjera radi, jedan od izvora na koji se prizivaju su i tzv. "Apokrifni spisi" prema kojima onaj sljedbenik koji nije u stanju mrziti svoje roditelje ne može ući u Kraljevstvo nebesko. (…).

Svjesni smo da se ovi problemi neće u potpunosti riješiti putem zakonskih normi, ali bi bolja i cjelovitija zakonska regulativa, jasnim definiranjem kriterija za rad i osnivanje vjerskih zajednica bila od neprocjenjive pomoći za suzbijanje zloporabe koja je sada i te kako moguća upravo djelovanjem kroz formu vjerskih zajednica. Podržavamo, stoga, svaki napor Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskoga Sabora kojim bi se zaštitilo i reguliralo i to područje humanog življenja, a Zakon o vjerskim zajednicama upravo je, po našem mišljenju, temeljni korak za to.

Preko medija smo se upoznali s nekim dijelovima toga Zakona, a posebno nas zanima dio o postupku registracije. Zalažemo se i podržavamo onaj dio novog Zakona koji predviđa postupak revizije registra vjerskih zajednica, prema kojem će sve zajednice, osim onih koje su povijesno prisutne i utemeljene na našem području ili drugdje u svijetu, morati proći kontrolu i priložiti dokumente o svom osnivanju. Bez revizije i dalje će ostati registrirane i sve one zajednice koje nikako ne zaslužuju naziv vjerska, a da bi ih se naknadno brisalo iz registra trebat će proći kroz, vrlo vjerojatno, dugi i skupi sudski proces.

Nadamo se da ćete razumjeti i uvažiti našu ljudsku i roditeljsku potrebu da vam se obratimo u trenutku kada vjerujemo da možemo zajednički djelovati za opće dobro. Nismo, naime, jedini koji se bojimo da smo, kao i druge zemlje u tranziciji, postali meta ove društveno zloćudne rabote koja se, nažalost, sve više širi.