Poštovani gospodine Roberte!

Najprije Vam, od srca, zahvaljujemo na Vašem iskrenom razmišljanju iznesenom u Vašem pismu. Svjesni smo da postoji ne malen broj ljudi koji razmišljaju slično Vama. Unatoč njegovom polemičnom tonu, koji ste izrijekom u pismu željeli izbjeći, vjerujemo u Vašu dobronamjernost ali uočavamo i, ne malu, dezorijentiranost, bar onu u pojmovima. Za vrijeme razmišljanja o njegovom sadržaju, pri pisanju ovog odgovora, učinilo nam se korisnim, radi preglednosti, podijeliti ga u dva dijela. U prvom su sabrane bilješke o Vašoj cijenjenoj osobi, a u drugom je sadržano Vaše pitanje, s mnoštvom osobnih primjedbi, ili refleksija. No, pođimo redom.

1) Osobni podaci. Na temelju Vašeg pisma, vrlo skromno, Vi se predstavljate "sitnom jedinkom" i "predstavnikom srednjeg staleža sa srednjoškolskom naobrazbom" bez polemičkih namjera. Rođeni ste i odrasli u ateističkoj obitelji, te se nikada niste priklonili ni jednoj vjerskoj zajednici ili sekti. Prakticirate vegetarijanstvo, uvjereni ste da je svaka vjera jednaki put do Boga, i mišljenja ste "da je Bog toliko velik da ga nije moguće promašiti". Navodite da opslužujete prirodne i ljudske zakone, a da Božje zakone više poštujete "od većine ljudi koji redovito obavljaju sve crkvene obrede". Ne vjerujete u pakao, a duhovnost pabirčite od svih religija, gurua, i sljedbi. Pri svemu tome, jedini kriterij istine jest Vaša osoba koja luči što je ispravno od onoga što nije, i to po modelu - koliko tko propagira ljubav i mir. Ipak! Ne čini li Vam se kako je Vaš kriterij istine odveć subjektivan; istina je, proizlazi iz Vašeg pisma, samo ono što Vi spoznate istinom. Dopuštate li mogućnost da postoje i neke istine koje još nismo spoznali, ili pak i neke druge koje nadilaze sposobnost naše spoznaje?! Jesu li one manje istine, ako ih mi još nismo spoznali?! Ako ima toliko naravnih stvari koje nas nadilaze, što je tek onda s onim nadnaravnima! Kršćani vjeruju i u postojanje istine koja je izvan bilo kakve mogućnosti naravne ljudske spoznaje kao što je, nadasve, tajna koju nazivamo Bog. Ljudski razum, kako stoji u poslanici Rimljanima, svojim od Boga darovanim sposobnostima, može zaključiti da Bog postoji kao nužno biće (usp. Rim 1, 20), ali zaviriti u tajnu Božjega bića, u njegovu narav, nadasve u misterij Presvetog Trojstva, nije rezultat nikakvih tehnika naprednih učitelja i gurua, nego je plod Božjeg samopriopćenja, samootkrivenja, kako stoji u Ivanovom evanđelju: "Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani" (Iv 1,18). Otuda je, za kršćanstvo, zadnji kriterij istine, ne samo čisti razum koji je kontaminiran grijehom i sklon obmanama, nego i Božja objava koja razumu predstavlja "zvijezdu vodilju", pa možemo reći kako, "vjera i razum izgledaju poput dvaju krila kojima se ljudski duh uzdiže k promatranju istine" (Fides et ratio).

2) Vaše pitanje. U Vašem pitanju nazire se ogorčenost u odnosu na Katoličku crkvu, u daleko većoj mjeri nego što ju je mogla prouzročiti naša rubrika, ili ju Vi možete opravdati iznesenim argumentima. Ne poznajemo tome uzrok ali suosjećamo s Vama, jer Vi zbog toga vjerojatno trpite. Analizirajmo zajedno Vaše retke, iako Vam zbog skučenosti prostora ne možemo odgovoriti na sva pitanja i primjedbe iznesene u pismu, stoga ćemo se ograničiti samo na neke.

Zahvaljujemo na Vašim čestitkama izraženima na početku ovoga pisma, glede naše informiranosti o temi koju izlažemo, u čemu ćemo nastojati i dalje biti dosljedni. Želimo dvaput podcrtati da Vi za nas ne predstavljate tek "sitnu jedinku", nego besmrtno dijete Božje, za koje je Isus Krist prolio svoju krv, sa svim svojim pravima i dostojanstvom što Vam, po Kristovim zaslugama i njegovim posredovanjem, pripadaju. Ako za polazište uzmemo Vašu izjavu kako religije trebaju služiti čovjeku, onda je dužnost religija, prije svega, da čovjeku kažu istinu o Bogu, o čovjeku samome, o njegovom porijeklu i svrsi života na zemlji, o tajni zla i patnje, o životu poslije smrti, itd. Kad je riječ o Katoličkoj crkvi, ona je u božanskoj objavi koja joj je povjerena, i vođena Duhom Svetim kojeg joj je Isus ostavio u baštinu, spoznala da je "dubina istine o Bogu i o čovjekovu spasenju u punom svjetlu zasjala u Kristu koji je ujedno i posrednik i punina sve objave" (DV, 2).

Reći da je svaka religija jednako istinita, s katoličkog kuta gledišta, isto je što i reći da su sve religije lažne. Kad bi sve religije bile "jednake", onda ni Vi ne biste imali potrebu iz svake religije uzimati samo one elemente koji se Vama čine istinitijima od drugih, već biste bili potpuno zadovoljni s ponudama i samo jedne religije. No već i to da Vi tražite Boga, pa i pabirčeći o njemu sadržaje iz različitih religija, jasno ukazuje da, unatoč Vašem ateističkom odgoju koji mora da Vas je izranio, Vi niste ateista, nego "Bogotražitelj". Službeni Crkveni nauk, ponovljen i na II. Vat. Koncilu, jest onaj pohranjen u Bibliji, u kojoj stoji kako je u svakom narodu Bogu mio onaj koji se njega boji i koji čini pravdu (usp. Dj 10, 35). Ovo nisu riječi isključivosti, nego uključivosti i onih koji misle drugačije.

Isti Koncil naučava i brani slobodu vjeroispovijesti svakog čovjeka, a nikoga ne sili da pređe ni na jednu vjeroispovijest, kako stoji: "Jedno je od osobitih poglavlja katoličke nauke (…) da čovjek mora Bogu dragovoljno odgovoriti vjerom; stoga se nikoga ne smije siliti da prihvati vjeru protiv volje. Jer čin je vjere po samoj svojoj naravi dragovoljan" (DH, 10). S druge strane Crkva dobro zna da je spasenje jedino u imenu Isusovom: "I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti" (Dj 4, 12). Ovo ne znači da se ne mogu spasiti i pripadnici drugih religija. Ne! Crkva naučava da se i oni mogu spasiti, unutar vlastitih religija, ako ljube Boga onako kako su ga upoznali, njeguju vrline i žive po glasu svoje savjesti. Ali Crkva naučava da je i njihovo spasenje moguće, jedino, i samo, po Isusu Kristu kojega oni, dakako, bez svoje krivnje, nisu upoznali. To znači da Isus Krist, kojeg Crkva propovijeda, jest jedini spasitelj svijeta, kako kršćana tako i nekršćana. Zato Crkva prihvaća sve što ima dobro u svim religijama kao od Boga dano, kao pripravu za evanđelje, ali i dalje ističe da religije, same po sebi, nisu putovi spasenja iako u sebi sadrže neke spasiteljske elemente. Nadalje, Crkva je svjesna da su ljudi često "prevareni od Zloga bili zaluđeni u svojim mislima i zamijenili Božju istinu lažju, služeći više stvoru nego Stvoritelju" (LG 16). Susret sotonista u Zagrebu, nije li tek posljednji izraz ove "mislene zaluđenosti"?

* * *

Srce svake religije jest nauk o spasenju. Temeljno je stoga pitanje, mogu li religije čovjeka spasiti. Od onih primitivnih (od kojih su neke uključivale i ljudske žrtve) pa do onih kojima je Bog potpuno sporedna stvarnost (poput buddhizma) - može li se, štoviše, smije li se, govoriti o njihovim jednakostima?! Ne postoje li, unatoč svim njihovim međusobnim sličnostima, i neke međusobno bitne, pa čak i nepremostive, razlike? Jesu li jednake religije koje vjeruju u jednog, s onima koje vjeruju u više bogova, one koje se klanjaju kravi, s onima koje štuju kozmičke energije ili su čak kontaminirane i magijskim praksama?! I na koncu, odakle, od koga i po kome dolazi spasenje?! Je li ista neka religija koja naučava da je čovjek Bog, kao i ona druga koja kaže da čovjek nije Bog, nego da je grešnik?

I s obzirom na putove spasenja koje nude religije postoji također nepremostiva razlika. Je li jednako mrtviti tijelo, prakticirati yogu i druge tehnike kojima je cilj dovesti do "prosvjetljenja", u kojemu praktikant spoznaje svoje vlastito "božanstvo", u usporedbi sa sadržajem druge religije u kojoj je čovjek grešnik, a njegovo spasenje Božji dar?!

Katolička Crkva ne osporava Božje djelovanje niti u jednoj religiji. U nekoj religiji ima više istine u drugoj manje. Ali Crkva naučava, kako smo ranije rekli, da nam je punina istine zasjala u Isusu Kristu. On je nenadmašiva i konačna Božja objava svijetu. Uopće nije svejedno da li se čovjek spašava vlastitim dobrim djelima, npr. yogom i reinkarnacijom do "prosvjetljenja", ili, kako kaže Isus Krist, da su svi ljudi robovi grijeha (ključna riječ!) koji se iz njega, vlastitim snagama, ne mogu izvući.

Uočimo još nešto. Nikada, ni jedan osnivač, ni jedne religije, nije za sebe tvrdio da je Bog, izuzev Isusa Krista. Propovijed o Isusu Kristu bila je Židovima sablazan, a poganima ludost (1Kor 1, 23). Židovi su se sablažnjavali nad Isusom, iz tri osobita razloga. On je propovijedao kako je živio ("Ja jesam") i prije nego je postojao Abraham (usp. Iv 8, 58) koji je bio praotac Židovima; drugo, Isus si je prisvajao božansku vlast otpuštati grijehe ljudima (usp. Mt 9, 6) što prije njega nitko nikada nije činio; treće, Isus im nije ostavio znak (Lk 11, 29) poput Abrahama, Mojsija i drugih proroka, a Boga je nazivao "Abba" ("Tatice"), što je za Židove bilo nepojmljivo, jer je ukazivalo na blisku jednakost s Bogom.

Propovijed o Kristu bila je ludost i poganima koji su se do tada klanjali "počelima svijeta", mitovima, ili bili orijentirani politeistički. Najkontroverznija je bila i ostala istina vjere, o koju su se pokoljenja spoticala, a s kojom kršćanstvo stoji ili pada, najradosnija vijest koju je ljudsko uho ikada čulo jest vijest o Isusovom uskrsnuću. Pogani, okupljeni na Areopagu (usp. Dj 17, 22-32) slušali su Pavla sve dok im nije počeo propovijedati o uskrsnuću mrtvih, a tada su ga počeli izrugivati. Isus je bio i ostao "kamen spoticanja" (usp. Mt 21, 42), nekada i danas. Ali snaga Božja toliko je velika da i one, koji se spotiču o njega, kao o kamen, na paradoksalan način može prihvatiti i spasiti upravo u padu. No, nakon Kristovog silaska s nebesa, njegove muke, smrti i uskrsnuća "radi našega spasenja", bilo bi previše optimistično zaključiti kako je, prema Vašim riječima, "Bog tako velik da ga se ne može promašiti" jer, nakon što se Bog objavio u Isusu Kristu, svaki je čovjek pozvan da se slobodno opredijeli. Isus kaže: "Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje ne ostane u tami " i nastavlja: "Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan" (Iv 12, 46-48). Ove Isusove riječi korjenito se razlikuju od riječi svih "prosvijetljenih mudraca", prema kojima se svaki put čini jednako dobrim. A za istinu je najpogubnije kad sve može biti istina. Isus nastupa s Božanskim autoritetom, kao onaj koji jedini zna tajnu Boga, i predstavlja se jedinim putom k Ocu.

Da se poslužimo jednom ilustracijom. Ljudi koji se nalaze na brodu koji tone, mogu biti i dobri i zli. Ali ako ne povjeruju da brod tone, i odbiju pomoć spasilačke ekipe, bit će potopljeni. Isus upozorava da je svaki čovjek kontaminiran grijehom i sigurno je osuđen na smrt. Naviješta također, da jedino on ima vlast opraštati grijehe, i dati život vječni, jer je on umro namjesto nas. Crkva samo naviješta "svjetlo evanđelja" koje je primila, a ne neku "svoju istinu", kako joj Vi spočitavate, nego Isusa Krista koji se objavio kao jedini: "Put i Istina i Život" (Iv 14, 6).

* * *

Da sažmemo. Katolička Crkva naučava da je jedini spasitelj svijeta samo Isus Krist. On je spasitelj i kršćana i nekršćana.

Dijalog. S drugim religijama, s njihovim predstavnicima i teolozima Crkva vodi dijalog. Jedan od najdojmljivijih plodova takvog dijaloga bio je susret u Asizu kada su se, na poziv Pape Ivana Pavla II, u molitvi za mir sabrali predstavnici svih religija svijeta. U tom smislu dijalog pretpostavlja obostranu otvorenost i jednakost, u čemu Crkva ni po čemu ne zaostaje za drugim religijama o čemu se možete podrobnije informirati u dokumentu Nostra Aetate Drugoga vat koncila. Međutim, ta jednakost "odnosi se na jednako dostojanstvo strana u dijalogu, a ne na sadržaj, niti još manje na Isusa - koji je sam Bog postao čovjekom - u usporedbi s osnivačima ostalih religija" (Dominus Iesus, 22). Od religija u Hrvatskoj postoje samo Islam i Židovi, s kojima Crkva ima solidne odnose. Ako se Vaš prigovor odnosio na netolerantnost Crkve u dijalogu, onda nam se on čini neutemeljen. Ako ste pod dijalogom mislili na vlastiti sinkretističko-eklektički svjetonazor, onda je on neprihvatljiv ne samo Katoličkoj Crkvi, nego i drugim svjetskim religijama.

Ekumenizam. Ekumenizam se ne smije miješati s religijskim dijalogom, jer su ekumenski odnosi mogući samo među kršćanskim Crkvama, a dijalog među religijama. Ekumenizam uključuje zajednički napor među svim kršćanskim Crkvama radi obnove međusobnog jedinstva čija su, katolička načela, izložena u Dekretu o ekumenizmu Drugoga vatikanskog koncila. U tu svrhu, sve kršćanske Crkve, uključujući dakako i Katoličku, sudjeluju na osmodnevnoj molitvi za jedinstvo kršćana, koja se svake godine, u siječnju, odvija u raznim kršćanskim Crkvama. Od kršćanskih Crkava u Hrvatskoj postoje pravoslavna, evangelička, reformirana, i druge. Optuživati Katoličku crkvu da se u ekumenizam upušta s "rogovima u džepu", s obzirom na težinu optužbe, za ozbiljan odgovor, trebalo bi navesti i ozbiljne dokaze.

Istina. Spočitavate Katoličkoj crkvi kako je "svoju istinu" nebrojeno puta kroz povijest mijenjala. Ne znamo na što konkretno mislite. No, želimo samo Vas i nas podsjetiti na divan lik anglikanskog svećenika John Henry Newmana (1801-1890) čija dvjestota godišnjica od rođenja pada upravo ove godine. Djelovao je kao anglikanski svećenik u St. Mary the Virgin u Oxfordu, sa zapanjujućim duhovnim uspjehom. Od 1833. godine postao je predstojnik duhovne obnove poznate kao Oxfordski pokret. Nakon temeljitog studija Crkvenih Otaca došao je do uvjerenja kako je Katolička crkva "jedino Kristovo stado". Poslije duge borbe sa samim sobom, kao posljedice njegovog novog uvjerenja, zatražio je i godine 1845. bio je i primljen u Katoličku crkvu. Neumorno je, na svim područjima, djelovao do zadnjeg dana svoga života, u kojem je i mnogo pretrpio. Godine 1979. Papa Leon XIII. imenovao ga je kardinalom. Njegove posmrtne ostatke je došlo ispratiti oko 20.000 osoba, a u tijeku je i postupak za njegovu kanonizaciju. Optuživati Crkvu da "mijenja istinu" nije isto što i dokazati spomenutu optužbu. Primjer kardinala Newmana, kao i drugih protivnika Katoličke crkve, koji su joj, nakon iscrpnog proučavanja, kasnije pristupili, naš je zaključak, obeskrepljuju Vašu tvrdnju.

Članci u "Veritasu". Konačno smo došli i do žarišne teme. Da otklonimo svaki nesporazum odmah ističemo kako treba biti jasno da u ovoj našoj rubrici nikada ranije nismo obrađivali niti temu dijaloga s religijama, niti temu ekumenizma. Članci u "Veritasu", u našoj rubrici, predstavljaju mali doprinos boljem upoznavanju postmoderne duhovnosti, New agea i sekti na koje se ne odnosi ni jedan od gornjih pojmova. Crkva je i o našoj temi dala provizorni izvještaj u dokumentu Fenomen sekti ili Novih religioznih pokreta, pa se, radi temeljitije prosudbe, u njemu možete informirati. Vaše glavno pitanje na koje "odgovor pretpostavljate", ali ne očekujete i "naše priznanje", glasi: "Zašto Vam toliko smetaju sve te više ili manje religiozne grupe ili sekte?"

Ako smo ispravno shvatili, Vaša pretpostavka je da se Katolička Crkva "osjeća ugroženom" i boji ostati "bez posla", pa zato "netolerantno" "diskreditira" manje religiozne grupe i sekte. Poštivajući Vaše mišljenje podastiremo Vam naše stvarne motive koje smo sročili u sedam točaka.

1. Tko kome smeta? Poslužit ćemo se jednom ilustracijom. Ako bi netko imao brata kojega voli, s kojim puno razgovara i sve dijeli, i čije je riječi brižno zapisivao, i ako bi on u nekom ratu za njega velikodušno dao svoj život, uvjereni smo da bi preživjelog brata uvijek prožimao osjećaj pijeteta pri sjećanju na nj. Sada zamislimo da se pojavi netko tko našeg brata nikada nije upoznao, i da počne osporavati njegovu herojsku smrt, tvrdeći da je čuo, od onih koji su nešto čuli, da je on dezertirao, i da je poslije viđen u Indiji. Ili da počne osporavati autentičnost riječi koje čuvamo brižno zapisane, ili počne krivotvoriti njegovu časnu oporuku kojom smo i mi postali dionicima nasljedstva njegove baštine. Ma, koji bi to čovjek, ako u sebi ima imalo ljubavi prema svome bratu koji je njegova krv, njegov rod, ostao ravnodušan na to?! Za nas je sve to Isus Krist, naš brat.

Spočitavate nam "nama svojstveno" pisanje o nekim "prosvijetljenim učiteljima" Istoka, i pitate zašto nam oni smetaju?! Odgovaramo protupitanjem, zašto mi njima smetamo?! Mi ne diramo u njihovu duhovnu baštinu i ne izopačujemo njihovih svetih spisa! Oni su izmasakrirali našu Bibliju, iščupali joj samu srž (povijesni događaj o Isusovom uskrsnuću) i podredili je svom mitološkom poimanju vremena koje se bazira na nauku o reinkarnaciji - i sve to pod motom "mira i dijaloga". Za vrijeme Maheshwaranandinog boravka u Zagrebu, bili smo nazočni na njegovom skupu pred više od tisuću mladih praktikanata yoge, mahom kršćana. Maheshwarananda, u ime "mira i dijaloga" (pred kršćanskom većinom), nije zaobišao temu reinkarnacije, nego je uzviknuo: Vjerujte u što hoćete, ali reinkarnacija je znanstveno potvrđena činjenica! Drugim riječima, Uskrsnuće je laž. Gdje su ti "neoborivi znanstveni dokazi" u prilog reinkarnaciji?! Onda nas se uvjerava kako su istočnjačke tehnike u skladu s vjerom u Krista, i ako Crkva izrazi svoj stav - onda je ona protiv "mira i dijaloga"! O kakvom je ovdje "miru i dijalogu" riječ? Tko ovdje kome smeta?! Odakle tolika mržnja na Katoličku crkvu, za što Vam možemo navesti mnoštvo literature koja njome vrvi, a Vi vidite samo mirotvorstvo i toleranciju?! Štoviše, s obzirom da je ovo rijetka rubrika koja se bavi ovom tematikom, i mi Vama možemo postaviti isto pitanje: zašto Vam ona toliko smeta?

2. Pravo na informiranost. Nadalje, "Veritas" je jedna od rijetkih katoličkih revija koje obrađuju ovu tematiku. U Hrvatskoj, poput drugih zemalja, još uvijek ne postoji niti jedan specijalizirani list, a kamoli Centar za istraživanje "manjih religioznih grupa i sekti", koji bi sustavno informirao i vjernicima davao smjernice, lučio bezopasne od onih opasnih. Mišljenja smo da smo, kao Crkva i društvo, još uvijek vrlo daleko od ozbiljnog odgovora na izazove koje ovi pokreti predstavljaju. Naš prvi motiv je, dakle, pravo na informiranost (kršćanske) javnosti, nadasve roditelja i rodbine čija su djeca, ili uži članovi obitelji, zalutali u neke od ovih pokreta.

3. Ljubav prema zalutalima (ili "o tendencioznom pisanju"). "Veritas" je katolička revija i namijenjena je, prije svega, katolicima, ne samo za njihovu informaciju, nego i za formaciju. Ono što Vi nazivate "tolerancijom" nama se čini sličnije "relativizmu" i "sinkretizmu". Naša rubrika ne promiče nikakvu netrpeljivost, niti mržnju pa niti netolerancije, nego želi ukazati na labirinte u kojima su mnoštva zalutala, ali želi i čuti njihov "krik" za istinom i za Svjetlom koje je Crkva dužna otkrivati i naviještati svima. Ako ste pozorno čitali naše dosadašnje priloge, mogli ste uočiti i neke ispovijesti bivših pripadnika ovih pokreta koji svjedoče, ne da su izašli iz sotonizma (negativno), nego da su svoj konačni mir pronašli tek u Isusu Kristu - kroz Crkvu (pozitivno). Dakle, drugi naš motiv jest sućutna ljubav prema svim tim lutajućima i ispaćenima. Jer, među njima su i oni koji istinu stvarno traže i žele je čuti.

4. Dobro društva. Osim religija, u svijetu ove iste "grupe i sekte" prate i civilne vlasti svih država. Zašto?! Nisu sve ove grupe jednako ni bezazlene ni bezopasne. Počevši od onih sofisticiranih pokreta u kojima se ljudima otuđuje njihova imovina, preko onih koje prate razna kriminalna djela, šverc droge i oružja, prostitucija i pedofilija, pa sve do onih suicidalnih koje su započele s histeričnim apokaliptičkim iščekivanjima konačnog "smaka svijeta", a okončale masovnim ubojstvima i samoubojstvima. Već i na temelju iznesenoga, tko želi služiti istini i dobru čovjeka, dužan je upozoriti na ono što je kod njih u suprotnosti s moralom, s objavom, ili je samo obično traćenje vremena i novaca, kao što ga danas, na primjer, kradu razni New age terapeuti koji su razvili pravi biznis, a nerijetko iniciraju u magiju i spiritizam. Sjetimo se samo nedavnog ekscesa s projektom "naselja svjetskog mira" lidera Saveza za transcendentalnu meditaciju, koji već duže vremena manipuliraju javnošću kako je transcendentalna meditacija u skladu s kršćanstvom, te da je i od Vatikana potvrđena, što je notorna laž. Lideri su Katoličku crkvu optužili za kampanju protiv njihovog projekta, a istakli su kako su oduševljeno primljeni u Gradskom poglavarstvu i Vijeću grada Cresa. I ova notorna neistina je izašla na vidjelo, kad su ih predstavnici istih institucija javno demantirali na Konferenciji za tisak 3. ožujka 2001. u Cresu. Osim toga, u kojem dućanu se roba naplaćuje jednu trećinu plaće?! A to je cijena tečaja transcendentalne meditacije. Je li njihovim liderima, pitamo se, stalo do čovjekovog dobra, ili do vlastitog profita?! Zašto kršćanski vjernici ne bi trebali znati da Vatikan nikada nije eksplicitno potvrdio tehniku transcendentalne meditacije, nasuprot neistinama kojima sljedbenici manipuliraju u javnosti?! I na koncu, nemaju li katolički vjernici svoje vrste meditacija i zar im trebaju ove istočnjačke?! Naši vjernici žele, i imaju pravo, znati istinu. Ako im mi u tome nećemo pomoći, a tko će onda?!

5. Tko ugrožava Crkvu? Crkvu nitko ne može toliko "ugroziti" koliko nedosljednost njezinih vlastitih članova, inače se ni Vi ne biste mogli pohvaliti kako poštujete Božje zakone. Crkva se ne boji da će ostati "bez posla", nego se zalaže za učinkovito naviještanje istine i današnjem čovjeku, napose vjerniku - katoliku. U tu svrhu služi i naša revija. Pitanje samog pristupa temi, dakako da je promjenjivo, i subjektivno. Naš pristup u ovom listu tek je jedan od mogućih pristupa ovoj problematici, vjerojatno nije ni najprimjereniji, ali nipošto nije i jedini. S te strane, Vaša primjedba o ovoj stvari ima svoj stvarni temelj, i na njoj Vam zahvaljujemo.

6. Osobno ste istaknuli da opslužujete prirodne, ljudske i Božje zakone, prema Vašim riječima, čak i više "od većine ljudi koji redovno obavljaju sve crkvene obrede". Ovu smo izjavu čuli već nebrojeno puta iz usta velikog mnoštva ljudi - ali onoga distanciranog od Crkve. Ostaje otvoreno pitanje otkriva li ona (ili pokriva) vlastiti komoditet, samohvalu, ili osudu onih koji "obavljaju crkvene obrede"?! Divno ste razlučili tri zakona: prirodni, ljudski i Božji. Prirodnim zakonima su podložna sva bića, ljudskim su podložni svi ljudi, a Božanskima?! Njima mogu biti podložni samo vjernici koji priznaju Boga kao vrhovni autoritet, njegovu objavu i zakone koje je on izričito objavio. Ako netko ne priznaje ni jednoj religiji da sadrži sigurnu i cjelovitu istinu, što on onda podrazumijeva pod poštivanjem "Božjih zakona"? Je li Bog igdje izričito zapovjedio da se njegov zakon nalazi samo u onom najboljem skupljenom iz svih religija?! Kršćani, naprotiv, imaju zapovijed od Isusa: "Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati" (Iv 14, 15), a njegova je zapovijed izložena u deset odredaba, koje Isus nije došao dokinuti, nego dopuniti, i koje ne ukidaju obavezu "redovitog obavljanja crkvenih obreda" - kako ste Vi to formulirali. I zbog samih kršćana koji "obrede" shvaćaju pogrešno, još ćemo jednom ponoviti, "redovito obavljanje crkvenih obreda" jest treća, od deset Božjih zapovijedi! Ritual je duša svake religije; ritual je religija na djelu! Nema religije koja ne poznaje rituale. Ritual u svakoj religiji, posredstvom simbola, odnosno sakramenata u Katoličkoj crkvi, čovjeka stavlja u odnos sa Svetim, s Bogom koji jedini spašava. Netko doista može biti zlatan čovjek, tolerantan, veliki dobrotvor, ali ne može tvrditi da vrši i eksplicitne Božje zakone ako ne prihvaća javnu Božju objavu. Ako je Bog i u jednoj religiji izričito objavio svoje zakone kojima ga treba štovati, onda smo ih svi dužni obdržavati, a ne izmišljati neke vlastite na štetu Božjih. Slično je i s drugim religijama koje poznaju Božje zapovijedi u kojima obred ima središnju ulogu. Prizivanje na "prosvijetljene gurue" koji se klate po Zapadu, ne treba uvijek identificirati i s njihovim religijama. Mase su danas podlegle utjecaju New agea koji iskrivljuje sadržaj svih religija, prilagođujući ih vlastitom ukusu, i od njihovih elemenata kroji vlastitu duhovnost bez identiteta, neovisnu o bilo kojoj religiji. To je doista "pučka pobožnost", koja se trenutno razmahala, ali u njezinom središtu nije Bog, kojemu se služi, nego čovjek koji se Bogom služi, u svrhu zadovoljenja vlastitih potreba. Isto tako, i proizvoljno nijekanje pakla, toliko rašireno u modernoj literaturi, ne znači i njegovo stvarno nepostojanje. I Milošević je nijekao postojanje koncentracijskih logora, a usta su mu bila puna divnih obećanja, no to nije odgovaralo istini, pa se kasnije pokazalo da su logori pakla ipak postojali. Problem je što se istina često spozna tek na kraju, kada je za bilo kakvu promjenu već prekasno. I, na koncu, sam zdrav razum nas nuka da vjerujemo, jer istine koje prenosi Katolička crkva, objavio je Isus koji je Bog, a oni koji ih osporavaju, i sami su tek obični smrtni ljudi.

7. Paradoks. Ispričavamo se unaprijed ako bi se naš čitatelj mogao osjetiti uvrijeđenim uslijed stila našeg pisanja, ali to nam nije bila namjera. Samo želimo ukazati na paradokse koji su s kršćanstvom nespojivi, poput sljedećeg. Budući da ovog mjeseca mi kršćani slavimo najradosniji kršćanski blagdan, blagdan Uskrsnuća Isusovog, blagdan pobjede života nad smrću, u stvarnoj smo nedoumici, Vama koji ste, na sajmu religija, "od svega uzeli po malo", smijemo li Vam čestitati Uskrs - ili ste njega propustili uzeti u svom izboru?! Zato, našim čitateljima, čestitamo Uskrs, a ako ga i Vi slavite, onda Vas uključujemo među naše čitatelje sa željom da nas i dalje pozorno pratite, pa i svojim primjedbama. Isus je uskrsnuo i za Vas!

JOSIP BLAŽEVIĆ

NOVA KNJIGA

dopunjeno i prošireno izdanje

Josip Blažević: PROROCI NOVOGA DOBA

- Paulo Coelho
- James Redfield
- Joanne K. Rowling
- Neale D. Walsch
- Gerda Johst
- Lyssa Royal

Autor iznosi drugačije mišljenje o djelima najčitanijih svjetskih pisaca, međusobno ih uspoređuje i ukazuje na njihove zajedničke izvore - New age. Knjiga je, s kršćanskog stajališta, ključ razumijevanja literature Novoga doba.

Nakladnik: "Teovizija", Kaptol 13, 10000 Zagreb.

Pozivamo sve čitatelje da svoja (ne)iskustva, informacije, zapažanja, materijale… vezane uz duhovnosti Novog doba (sekte, alternativce…) dostave na adresu našeg Uredništva, s naznakom: Za rubriku "Vodenjaku ususret...", ili da nam pišu na našu e-mail adresu: veritas@ver.hr. Unaprijed zahvaljujemo za suradnju!