Poštovani gospodine Blaževiću, 
cijenjeno uredništvo, po malo se sam sebi čudim zašto sam sjeo napisati ovo pismo, kad u svemu tome ne nalazim neki smisao, ali čovjek neki put valjda mora nešto napraviti i bez neke očigledne koristi.

Rođen sam i odgojen u ateističkoj obitelji, ali više poštujem Božje zakone od većine ljudi koji redovno obavljaju sve crkvene obrede. Učili su me poštivanju prirodnih i ljudskih zakona, a nadasve poštivanju čovječjeg prava da bude ono što jest, da bude različit od ostalih, dok god drugima ne nanosi zlo. Nisam pripadnik niti jedne vjere, sekte ili grupe, makar ćete mi to vjerojatno odmah htjeti pripisati. Vegetarijanac sam, ali po uvjerenju, i ne tvrdim da oni koji to nisu, nisu u pravu. To ostavljam svakome na izbor. Ponekad mi je doduše neshvatljivo, kako ljudi mogu uz golemu dozu patetike maziti malo janje i diviti se njegovoj ljepoti i nevinosti, da bi ga sutra imali na tanjuru, ali ne osuđujem ih zbog toga, jer je to stečena navika i uvriježeno ponašanje u našem društvu.

Na religiju i duhovnost gledam kao laik, uzmem od svega po malo, ono što ja smatram za ispravno. Čitam knjige o duhovnosti sa svih strana, od onih istočnjačkih do raznih kršćanskih i osnovno pravilo koje mi pomaže prilikom razlučivanja ispravnog od neispravnog je to koliko neko djelo propagira ljubav i mir, a koliko vlastitu promociju. Sa žaljenjem mogu primijetiti da se Vaš list baš ne bi mogao podičiti nekom tolerancijom. Mada ne dijelite moje stajalište, ali u svim knjigama prosvijetljenih majstora Joge poput Yoganande, Vivekanande, Mahesvaranande (o kojem ste nedavno pisali na sebi svojstven način) i inih, koje sam pročitao, ne bi se mogla naći niti jedna trunka mržnje ili isključivosti. Oni nude svoj način spoznaje i svoja pravila koja bi trebalo poštivati, ali nikome ne kažu kao velečasni Sudac, kojeg sam imao čast upoznati u njegovim studentskim danima i o kome imam izrazito pozitivno mišljenje, da nije svaka vjera put do Boga i da bi se trebali preobratiti baš na njihovu vjeru. Poštujem mišljenje kako svaki put ljubavi i mira vodi ka Bogu, na ovaj ili onaj način, brže ili sporije, ali mišljenja sam da je Bog toliko velik da ga nije moguće promašiti. Iskreno cijenim sve ljude koji teže dobroti i toleranciji, bili oni budisti ili pravoslavni, a opravdavam i one koji žive protivno Božjim načelima, jer nisu u stanju shvatiti što je za njih bolje. Ne u smislu toga da će otići u pakao, u koji ne vjerujem, nego zato što si na taj način od života stvaraju pakao, jer ne postoji na svijetu čovjek koji drugima nanosi zlo, a da se od toga dobro osjeća. To mu je dovoljna kazna i nitko ne može nikoga povrijediti, ako se povreda prihvati na taj način.

Iskreno Vas pozdravljam i nadam se da ćete razmisliti o ovom pismu, bez obzira koliko minorno ono moglo utjecati na Vaš budući rad.