Čuveni film The Exorcist iz 1973. godine nedavno je proglašen najboljim hororom svih vremena.
Budući da su pri snimanju toga djela kao savjetnici sudjelovali svećenici, mnogi ne znaju da je redatelj William Friedkin taj obred prikazao vjerodostojno. Naravno, izuzmemo li činjenicu da je malo pretjerao s filmskim efektima.
Što bi dakle bio egzorcizam i trebamo li se plašiti opsjednuća?
Ogolimo li priču do svog bitka, egzorcizam je u suštini obred oslobađanja čovjeka od demona koji je obuzeo njegovo tijelo.
Zloduh se može tjerati uz pomoć molitvi otklanjanja (deprikativan način), te mu se može naređivati da ode (imperativni način).
Što se imperativne metode tiče, za to je potrebno imati titulu egzorcista, drugim riječima, svećenik mora imati izričitu dozvolu Ordinarija da se vrši obred u ime Crkve.
Također treba naglasiti da će se malo koji egzorcist olako dati u tjeranje vraga, te da pojedina psihička oboljenja itekako mogu zavarati. Zato svećenici ipak najprije čekaju da liječnici donesu svoj sud.
Zašto dolazi do opsjednuća Crkva objašnjava ovako. Sotoni se ne smije dati povod ili pristanak. Doticaj s okultnim ili rad s nepoznatim energijama najčešći su povod izazivanju vraga.
Crnih misa ili zazivanja duhova zato bi se svakako u prvom redu trebalo kloniti, kao i svega ostaloga što bi u čovjeku moglo otvoriti vrata onima koji se silno protive Bogu.
Slučajnih žrtava uglavnom ne bi smjelo biti, jer kako je to objasnio pater Ivan Vinkov u svom magisteriju "Opsjednutost i egzorcizam", kasnije preobličenom u knjigu, Bog ne dopušta nečastivom da nas razara.
Naravno, vama na ostavljamo na sud i razmišljanje postoje li pali anđeli ili ipak i za ovaj fenomen ima racionalno objašnjenje.
09.11.2008.
irida
bglavac
