Karma (pali: kamma) jeste jedan od najvažnijih budističkih pojmova.

 

Karma je refleks ili "trag" u našem umu. Kada učinimo dobro djelo vođeni dobrim namjerama, te dobre namjere izviru iz našeg uma. Učinivši to dobro djelo, razvijamo sklonost našeg uma ka dobrim djelima, u njemu ostaje takav "trag" ili refleks. I to se naziva "dobrom karmom".

 

Isto važi za loše postupke, govor ili misli (Buda ih naziva "nevješti" ili "štetni" postupci) počinjene iz pohlepe, mržnje itd.

 

Naša karma utiče na naš um na dva načina.

 

Prvi su njegove sklonosti.

 

Ako čovjek lako plane, često postupa ispunjen ljutnjom, njegov um bit će pun doživljaja ljutnje i namjera da tako i dalje postupa. Zbog ovih refleksa, u svakoj sličnoj situaciji ubuduće on će biti skloniji da osjeća ljutnju, nego recimo blagonaklonost.

 

Zapravo, svaka navika stvara i osnažuje čovjekove sklonosti da se tako i ubuduće ponaša. I to je nalik začaranom krugu.

 

Sve smo skloniji da se ponašamo onako kako smo se i dosad ponašali, a ako tako i postupimo time još više osnažujemo tu vrstu refleksnih reakcija u našem umu.

 

Naravno, isto važi i za pozitivne sklonosti i u tome je zapravo i tajna vježbanja. Na nama je da se odlučimo kojim putem vježbanja ćemo krenuti.

 

Drugi način na koji naša karma utiče na nas jeste da utiče na naš doživljaj stvarnosti i naša iskustva.

 

Ono što doživljavamo, naše osjećanje radosti ili neprijatnosti dolazi uglavnom na osnovu reakcije na naše čulne podražaje.

 

Ako uzmemo nekog ratobornog momka, kao primjer, u mnogim situacijama on će se osjećati uvrijeđen, bijesan i to će vrlo ozbiljno uticati na stanje njegovog uma. Često osjeća bol srdžbe, teško se smiruje.

 

Ali ako takva osoba prakticira meditaciju, tada razvija svoj um u pravcu jačanja mira i ljubavi u sebi. Može nastaviti da živi istim životom, ali sada u istim situacijama neće doživjeti ljutnju ili bol ljutnje.

 

Na izvjestan način, njegova karma je jedan od glavnih faktora koji određuju njegova iskustva. U tom smislu možemo reći i da naša patnja izvire iz naše karme i stanja našeg uma.

 

Baš kao što se često, ali više mehanički kaže: "Svako je kovač svoje sreće". Kada tu poslovicu gledamo iz ove perspektive, vidimo da zaista naša namjera da učinimo ovo ili ono ima svoje plodove odmah, u vidu navike uma koju time razvijamo, ali i kasnije u vidu naših rekacija koje će u istim situacijama iz tih navika proizaći.

 

Ključni faktor u formiranju karme je namjera. Ono što se urezuje u naš um je najviše određeno našim namjerama.

 

Ako slučajno zgazim pauka, na primjer, a da recimo to nisam ni primijetio, tada nije bilo namjere i kako se to može odraziti na moj um?

 

Ali ako ga zgazim "iz zabave", želja da ubijem ostavlja trag u mome umu. Kasnije, možda ću postati manje osjetljiv za život kao vrijednost, možda će mi takav stav donijeti mnoga neprijatna iskustva, vjerovatno ću zbog toga u sebi osijećati više mržnje itd. A takva će mi onda biti i karma.

 

Na sličan način, recimo da sam izgubio neki novac a da to nisam ni primijetio. Netko siromašan ga je našao i nahranio sebe i svoju porodicu. Bez obzira na taj dobar ishod, pošto nisam uložio svoju volju u to, nema nikakvog ni traga u mom umu, a onda ni bilo kakve karme.

 

Dakle, makoliko možda paradoksalno zvučalo, mi odlučujemo hoćemo li biti sretni i spokojni ili nesretn i uznemireni.

 

Potrebno je samo da, imajući na umu ono što je ovdje rečeno, promijenimo perspektivu iz koje promatramo svoj život i ono što nam se događa i naravno -- da vježbamo.

http://www.znanje.org