Vrlo je interesantno, što svatko od nas zamišlja kada čuje za riječ guru. Netko može uobičajeno da zamišlja lik starca pomalo bizarnog izgleda s dugom, lepršavom bradom i lepršavom odjećom, koji meditira na daleke, ezoterične istine. Ili, netko može da zamišlja nekog varalicu koji iskorištava duhovnu lakovjernost ljudi u potrazi za istinom. Ali šo je uistinu guru? Što on zna, a mi ne znamo? Kako nas on prosvjećuje ili prosvjetljava?

     Vjerodostojni guru će jednostavno predstaviti ono što vrhovni guru Bog, kaže  u vjerodostojnim spisima. Guru ne može mijenjati poruku učeničkog naslijeđa.

     U svim svetim spisima je objašnjeno da je guru jednako dobar kao i Svevišnji Gospodin, ali vjerodostojan guru nikada ne kaže „Ja sam Bog“, čak ni „Ja sam jednako dobar kao Bog“. Učenik je dužan odati poštovanje guruu, kao što odaje poštovanje Svevišnjem, ali guru nikada ne misli „Moji mi učenici ukazuju jednako poštovanje kao Bogu, zato sam postao Bog“. Guruu se ukazuje jednako poštovanje kao Bogu jer je najpovjerljiviji sluga Boga. Bog je uvijek Bog, a guru je uvijek guru. Po pravilima oslovljavanja, Bog je obožavani Bog, a guru je Bog-obožavatelj (sevaka bhagavan). Zato se guru oslovljava kao 'prabhupada'. Riječ 'prabhu' znači 'gospodin', a 'pada' znaci 'položaj'. Tako 'prabhupada' znači 'onaj koji je prihvatio položaj Gospodina'.

     Guru nam je potreban samo u slučaju ako želimo ozbiljno shvatiti nauku o Bogu. Ne bismo trebali željeti da imamo gurua samo iz mode. Duhovnom učitelju trebamo odati poštovanje ali trebamo i znati i zapamtiti kako izvršiti njegove instrukcije. Tako nas Bhagavad-gita (4.34) savjetuje: „Samo pokušaj saznati istinu prilazeći duhovnom učitelju. Ponizno mu postavljaj pitanja i služi ga. Samospoznata duša ti može predati znanje, jer je vidjela istinu.“ Dakle, prvi proces ili korak u duhovnom zivotu je predavanje. Trebamo pronaći uzvišenu osobu i predati joj se. Sveti spisi nam savjetuju da pažljivo proučimo gurua prije nego što ga prihvatimo. Ne bismo ga trebali prihvatiti ishitreno iz fanatizma ili sentimentalizma. To je vrlo opasno. Guru također treba proučiti osobu koja žli postati njegov učenik, kako bi utvrdio da li je spremna za to. Na taj način se uspostavlja odnos između gurua i učenika.

    Sve je tu, ali moramo ozbiljno prihvatiti proces, u ovom slučaju, proces bhakti yoge i predanog služenja. Onda se možemo podvrći treningu kako bi postali vjerodostojan učenik. Znači, prvo moramo pronaći vjedostojnog gurua, uspostaviti odnos s njim, i djelovati u skladu s tim. Onda možemo očekivati da ćemo postići uspjeh u životu, jer guru može prosvijetliti iskrenog učenika koji je u tami neznanja.....

     Moramo primiti znanje kako bi usavršili svoje živote. Ako ne usavršimo svoj život, bivamo poraženi. Što je taj poraz? Borba za opstanak. Pokušavamo postići bolji standard života, viši položaj, i zbog toga se vrlo teško borimo. Ali često ne znamo što je doista viši položaj ...

*Koga zanima više ovo o 24 vrste gurua, ima to detaljno opisano u Srimad Bhagavatamu, 11 pjevanje, priča o Avadhuta Brahmani. Ima moj link sa strane 'veda – base', pa tko zna engleski može naći svu moguću literaturu koju spominjem.

22.10.2008.

www.guru.blogger.ba