Može li se odgovoriti na pitanja o tome što je bilo prije Boga i što je Bog radio prije nego što je stvorio svijet? Ne upućuju li upravo ta pitanja na zaključak o apsurdnosti ideje o postojanju Boga?
Ova pitanja je riješio još Aurelije Augustin u 4. stoljeću. Već je tada zaključio kako je besmisleno govoriti o tome što je bilo prije svijeta, budući da prije materije nije niti postojalo vrijeme, a ni prostor. Stoga je pisao: ''Prije nego što je Bog stvorio svijet, vremena nije bilo. Jer, tek kad je stvorio svijet, Bog je stvorio i vrijeme, tj. uključio tijek vremena.''
Zato je sama sintagma “prije stvaranja svijeta” besmislena. U moderno je doba taj stav fizikalno potvrdila Einsteinova teorija relativnosti, koja dokazuje da su materija, vrijeme i prostor međuovisni. Na postavljeno mu pitanje ''Što je bilo s vremenom prije postanka svijeta'', Einstein je odgovorio kako tada vrijeme nije ni teklo, te da o tome ne može reći ništa više od Augustina. Zanimljivo je kako je u ovom slučaju religiozna misao bila ispred znanstvene, budući da je od Newtona do Einsteina smatrano kako su vrijeme i prostor apsolutne kategorije.
U raspravi o Bogu često se spominje tzv. Epikurejski paradoks, iz kojeg se izvlači zaključak kako je postojanje zla neuskladivo s mogućnosti postojanja Boga. Taj Paradoks glasi ovako: "Ili Bog želi ukinuti zlo, pa ne može; ili može ali ne želi. Ako želi, a ne može, tada on nije svemoćan. Ako može, a ne želi, tada je zao. Ako Bog može ukinuti zlo, i želi to učiniti, zašto postoji zlo na svijetu?"
Izvjesni ateisti izražavaju nadu, ili čak uvjerenje, kako će znanost uskoro dokazati kako Bog ne postoji, što će biti kraj svake religije.
Moguću transcendentalnu apsolutno prvu i posljednju zbilju, koju nazivamo Bogom, nije moguće unutar prirodnih znanosti utvrditi, analizirati ili njome manipulirati. Stoga Bog unutar tih znanosti mora metodički ostati izvan razmatranja. "Kada bi znanost riješila sva pitanja, ostala bi još uvijek neodgovorena pitanja o čovjekovu životu", ustvrdio je i nereligiozni Ludwig Wittgenstein. Zato je jasno kako znanost neće nikada dokazati da Bog ne postoji. Bog nije poput nečeg što se može ili ne dogoditi ili postojati. S druge strane, Bog koji bi bio dokaziv, nužan, također bi u ontološkom smislu prestao biti Bog. Poznate su tako riječi Dietricha Bonhoeffera: "Bog kojeg 'ima', ne postoji."
Drugi poznati protestantski teolog Paul Tillich u tom pogledu piše: "Pitanje o postojanju Boga se ne može niti postaviti niti se može na njega odgovoriti. To je pitanje o onome što samom svojom prirodom postoji izvan postojanja, pa onda odgovor - bio negativan ili potvrdan - poriče prirodu Boga. Potvrditi ili poreći Boga je u jednakoj mjeri ateistički argument. Bog je bitak, a ne bit."
Bog je dakle temelj prirode, a ne njen dio. Belgijski nobelovac Christian de Duve će zato s pravom kazati: "Ako netko želi biti ateist, mora razloge za to tražiti izvan znanosti."
Bog je dakle temelj prirode, a ne njen dio. Belgijski nobelovac Christian de Duve će zato s pravom kazati: "Ako netko želi biti ateist, mora razloge za to tražiti izvan znanosti."