Sve u svijetu podliježe zakonima pa se i naša evolucija po njima ravna. Duhovni i tjelesni razvoj idu ruku pod ruku. Sunce je fizički izvor svjetla i ono se prividno kreće od istoka prema zapadu da donese svjetlo i toplinu, najprije jednom dijelu svijeta pa zatim drugom. Ali vidljivo Sunce je samo dio Sunca, kao što je vidljivo tijelo samo mali dio sastavljenog čovjeka. Postoji nevidljivo duhovno Sunce kojega zrake podupiru rast duše na jednom pa na drugom dijelu Zemlje, tako kao što Sunce podupire rast forme i duhovni se impulsi kreću u istom smjeru kao fizičko Sunce od istoka prema zapadu.

Šest ili sedam stoljeća prije Krista stavljen je blizu istočnih obala Tihog oceana u kretanje novi val duhovnosti da donese Kinezima prosvjetljenje, pa je milijun ljudi nebeskog kraljevstva zadržalo Konfucijevu religiju do dana današnjeg. Kasnije nalazimo taj val u religiji Bude, učenju koje je bilo određeno da probudi duhovni život Hindusa i zapadnih Kineza. U svom širenju na zapad on se pojavljuje među inteligentnijim Grcima u obliku uzvišenih filozofija jednog Pitagore i Platona i na kraju se širi na zapadni svijet među pionire ljudske rase gdje prima visoki oblik kršćanstva.

Kao što se dan i noć, ljeto i zima, plima i oseka neprekidno međusobno izmjenjuju prema zakonu promjene, tako slijedi i na periodu duhovne plime, u svakom dijelu svijeta, perioda materijalne reakcije (obrata), da razvoj ne bi bio jednostran.

Religija, umjetnost i znanost tri su najvažnija sredstva ljudskog odgoja, oni su jedinstvo trojstva koje se ne može rastaviti a da se ne smanji vidokrug u svakom području istraživanja. Prava religija obuhvaća kako umjetnost tako i znanost, jer ona uči lijepo živjeti u skladu sa zakonima prirode.

Prava znanost je umjetnička i religiozna u najvišem smislu, jer ona nas uči poštovati zakone i njima se pokoravati i tumači zašto religiozni život pogoduje zdraviju i ljepoti.

Prava umjetnost je tako odgojna i svojim uplivom tako uzdižuća kao i religija. U arhitekturi nalazimo krajnje uzvišeni prikaz kozmičkih linija Svemira. Ona ispunjava duhovnog promatrača velikim poštovanjem i pobožnošću koji proizlaze iz strahopoštovanja pred nadmoćnim veličanstvom Božanstva. Slikarstvo, kiparstvo, glazba i književnost prožimaju nas smislom za ljupkost Boga, nepromjenljivog izvora i cilja ovog lijepog svijeta. Za grčke epohe su jedno vrijeme religija, umjetnost i znanost u hramovima misterija zajedno podučavani. Ali radi boljeg razvoja svake pojedine bilo je potrebno da ih se privremeno odijeli.

U takozvano "mračno doba" vladala je religija sama. U to je vrijeme ona umjetnosti i znanosti svezala ruke i noge. Onda je došla perioda renesanse pa je umjetnost dobila prednost nad svim granama. Ali religija je još bila jaka pa je umjetnost prečesto bila u njenoj službi. Na koncu je došao val moderne znanosti koja je željeznom rukom podčinila religiju.

Sputavanje znanosti religijom značilo je nazadovanje za svijet. Neznanje i praznovjerje donijeli su neizrecivu patnju makar je tada čovječanstvo njegovalo uzvišenu ideju. Postojala je nada u viši i bolji život. Neizrecivo je mnogo gore kada znanost ubija religiju jer onda može i nada, jedini dar Bogova iz Pandorine kutije, izblijediti pred materijalizmom i agnosticizmom.

Dolazeći događaji bacaju sjene ispred sebe pa kada su veliki vođe čovječanstva opazili sklonost prema ultramaterijalizmu, koji sada guši zapadni svijet, poduzeli su stanovite korake da ga u opasno doba suzbijaju i preoblikuju. Oni nisu željeli cvatuću znanost ubiti kao što je ona ugušila religiju, jer su vidjeli konačno dobro koje mora izrasti kada napredna znanost postane suradnikom religije.

Ali duhovna religija se ne može stopiti s materijalnom znanosti, tako kao što se ne može ni ulje s vodom povezati. Zato su se poduzeli koraci da se znanost produhovi, a religija učini znanstvenom.

U 13. stoljeću se pojavio jedan visoki duhovni učitelj, koji je nosio simbolično ime Christian Rosenkreuz, da započne taj posao. Osnovao je tajni Red Rosenkreuzera s ciljem da baci okultno svjetlo na nesporazume kršćanske religije i da sa znanstvenog stanovišta dovede tajne života i postojanja u sklad s religijom.

Prošla su mnoga stoljeća od njegovog rođenja i mnogi ga smatraju samo mitskom ličnosti. Ali njegovo rođenje označuje početak nove epohe u duhovnom životu zapadnog svijeta. On je surađivao s alkemičarima stoljećima prije pojave moderne znanosti. On je potakao putem posrednika djela Bakonova, Jakoba Boemea i drugih. Njegov upliv nalazimo i kod Goethea i Wagnera. Svi neustrašivi duhovi, koji se nisu dali obuzdati ni od ortodoksne znanosti ni od ortodoksne religije, koji su odbacili omot i tražili jezgru, bez obzira na zlobe i laskanja, primili su svoje prosvjetljenje iz istog izvora kao i veliki duh Christian Rosenkreuz.

Općenito se pod inicijacijom (posvećenjem) misli na to, da je to ceremonija putem koje se postaje članom nekog tajnog društva. To je točno ako se radi o kakvom pseudo-ezoterijskom redu, ali je potpuno krivo kada se radi o inicijaciji u razne stupnjeve pravog ezoterijskog bratstva.

U prvom redu ne postoji nikakav zlatni ključ za hram. Broje se zasluge a ne novac. A zasluge se ne stiču u par dana nego su ukupni zbroj prošlih dobrih djela. Pregalac obično i nije svjestan toga da se radi o inicijaciji - on živi svoj život u zajednici i služi svojim bližnjima djelima tokom godine a da o tome i ne misli, dok se jednoga dana u njegovom životu ne pojavi učitelj, jedan hijerofant manjih misterija odgovarajući zemlji u kojoj on boravi. U to je vrijeme pregalac u sebi razvio stanovite sposobnosti, sabrao stanovite snage za služenje i pomaganje, čega obično sam i nije svjestan ili za koje ne zna kako se upotrebljavaju. Tada je rad posvetitelju lagan, on pokaže pregaocu drijemajuće sposobnosti i spavajuće snage i pokaže kako se one upotrebljavaju. Rastumači mu ili za prvi put pokaže kako može svoje energije koje se nalaze u ravnoteži pretvoriti u pokretačke snage.

Inicijacija se može obaviti putem ceremonije ali i ne mora. Treba naročito primijetiti da inicijacija koja je neizostavni vrhunac duhovnih nastojanja, bila ona poduzeta svjesno ili nesvjesno za pregaoca, nikada ne može stvarno uslijediti dok se nije nagomilao nutarnji razvoj uravnoteženih snaga. Ove pokrenuti i upotrijebiti uči se inicijacijom. Odapeti kokot na puški ne izazove eksploziju ako puška nije nabijena.

Isto tako ne postoji opasnost da bi učitelj bilo koga mogao previdjeti ako je taj postigao potrebni razvoj. Svako dobro i nesebično djelo povećava snagu svjetla i titraje aure pregaoca, pa baš onako kako magnet uvijek privuče iglu, tako će i svjetlo aure uvijek dovesti učitelja.

Pošto je primio pouke o periodi Zemlje i kruženjima Saturnovom, Sunčevom, Mjesečevom i mirovanjima između tih kruženja, te četvrtog kruženja Zemljine periode, pregaoc je o tom predmetu stekao spoznaju iz prve ruke i došao u neposredan doticaj sa stvaralačkim hijerarhijama u njihovom radu koji oni čine na čovjeku i uz njega.

Zato je moguće cijeniti njihovo blagoslovljeno djelovanje u svijetu i u stanovitoj se mjeri staviti s njima u red i na taj način postati njihovim suradnikom.

Kada je za njega došlo vrijeme da primi drugi stupanj onda se na isti način njegova pažnja upravi na drugo Zemljino kruženje kojega se slika nalazi u pamćenju prirode. Ovdje on promatra kod pune svijesti napredak koji su pradusi učinili. U trećem stupnju on prati Mjesečevo kruženje a u četvrtom stupnju on gleda napredak koji smo upravo učinili u pređenoj polovici četvrtog ili Zemljinog kruženja.

Ali na svakom se stupnju učini još jedan daljnji korak. Za vrijeme prvog stupnja on prati rad Saturnovog kruženja i njegovog usavršavanja u polarnoj epohi. U drugom stupnju prati rad Sunčevog kruženja i njegovog ponavljanja: hiperborejsku epohu. U trećem stupnju promatra rad izveden u Mjesečevom kruženju i vidi kakav je bio osnov života u lemurijskoj epohi. Za vrijeme četvrtog stupnja on gleda razvoj posljednje polovice kruženja s odgovarajućim vremenskim periodama našeg sadašnjeg zadržavanja na Zemlji. Prva polovica atlantske periode završila je kada se razišla gusta oblačna atmosfera i Sunce po prvi put zasjalo nad Zemljom i morem. Tada je noć nesvijesti prošla, potpuno su se otvorile oči ega i on je bio sposoban upraviti svjetlo razuma na problem osvajanja svijeta. To je bilo vrijeme kada se čovjek, takav kakvog ga mi danas poznajemo, prvi put rodio.

Kada čujemo kod starih sustava inicijacija da je kandidat kroz vrijeme od 3 i 1/2 dana bio u zanosu, to se onda odnosi na vrijeme posvećenja koje je upravo opisano, a 3 i 1/2 dana znače stadij koji je prošao a ne dane od 24 sata. Stvarno vrijeme je različito kod svakog kandidata ali u svim slučajevima mu se pokaže nesvjestan razvoj čovječanstva za vrijeme prošlih kruženja, pa kada se za njega kaže da se je probudio izlaskom Sunca četvrtog dana, time je mistično izraženo da je njegovo posvećenje u nehotično putovanje čovječanstva prestalo u vrijeme kada je izašlo Sunce nad čistom atmosferom Atlantide. Tada se kandidat pozdravlja kao "prvorođeni".

Kada je učenik upoznao put koji smo u prošlosti prešli, vodi ga 5. stupanj do kraja Zemljine periode kada će slavno čovječanstvo skupiti plodove te periode i ponijeti ih sa sobom na prvo od pet tamnih svjetskih tijela koja su naše prebivalište za vrijeme kozmičke noći. Najgušće tijelo leži u području apstraktnih misli i u stvari je "Kaos".

Nakon što je pokazan kraj 5. stupnja upoznaje se kandidata sa sredstvima kojima se može postići taj cilj u ostala 3 i 1/2 kruženja Zemljine periode. Preostala 4 stupnja su posvećena objašnjavanju u tom pravcu.

Uvidom koji je kandidat tako stekao osposobljen je inteligentno surađivati sa snagama koje rade za dobro i time će pomoći da se ubrza dan našeg oslobođenja.