Upisao:

Safiris

4. veljače 2009.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

1004

PUTA

OD 14.01.2018.

Srce - jedna anomalija

Za običnu evoluciju dovoljan je zakon reinkarnacije i uzroka i posljedice da veći dio životnog vala dovede do savršenstva, ali za one koji u raznim rasama zaostanu to nije dovoljno. U stadiju individualizma koji je žrtva iluzije o odvojenosti, potrebna je čovječanstvu posebna pomoć, ali za one koji zaostanu traži se još dodatna pomoć osim ove.

Srce - jedna anomalija

Nikakva nauka, bila njena istina površno i priznata, nema kao djelotvorni životni princip stvarne vrijednosti prije nego što ju je naučilo srce u žudnji i gorčini, a pouka koju čovjek mora na taj način naučiti jest, da sve ono što nije korisno za sve, nikada ne može biti korisno ni za bilo kojeg pojedinca. Skoro kroz 2.000 godina mi smo olako našim ustima prihvatili da zlo treba dobrim naplaćivati. Srce traži milosrđe i ljubav ali razum traži ratnička pravila odmazde, pa iako ne kao osvetu, u najmanju ruku kao sredstvo da se spriječi ponovljeno neprijateljstvo. Ovaj sukob između srca i glave sprječava rast istinskog osjećaja općeg bratstva i prihvaćanja nauke Krista, gospodara ljubavi.

Intelekt je žarište kroz koje ego postaje svjestan materijalnoga svijeta. Kao neki instrument za stjecanje spoznaje u drugim kraljevstvima intelekt je neprocjenjiv, ali kada si on prisvoji ulogu diktatora te hoće uređivati odnose čovjeka prema čovjeku, to je onda kao kada bi leća rekla astronomu koji se sprema fotografirati Sunce: "Vi ste me loše postavili. Nije pravilno da gledate na Sunce. Ja uopće ne vjerujem da je dobro Sunce fotografirati, nego ja želim da vi mene okrenete prema Jupiteru. Sunčeve zrake me previše ugriju pa mi mogu lako naškoditi".

Ako astronom ustraje na svojoj volji i teleskop tako postavi kako je želio i njemu naloži da vrši svoju dužnost i prenosi Sunčeve zrake koje ga pogađaju i uspjeh njemu prepusti, onda će posao napredovati. Ali ako leća ima jaču volju i mehanizam teleskopa se s njom poveže, astronom će biti ozbiljno zadržavan, on će se morati boriti s jednim tvrdokornim instrumentom i primit će slike slabe ili nikakve vrijednosti.

Tako je i s egom. On radi s trostrukim tijelom kojim vlada preko intelekta, ili bi bar trebao vladati. Ali žalosno je reći, to tijelo ima vlastitu volju i ono često prima od intelekta pomoć i potporu uslijed čega se namjere ega poništavaju.

Ova protivnička "niža volja" izraz je onog višeg dijela osjećajnog tijela. Kada je na početku lemurijske epohe uslijedila dioba Mjeseca i Zemlje od Sunca, napredniji dio nastajućeg čovječanstva doživio je dijeljenje osjećajnog tijela u jedan viši dio i jedan niži dio. Ostali dio čovječanstva to je doživio u rano doba atlantske epohe.

Taj viši dio osjećajnog tijela postao je neka vrsta životinjske duše. On je izgradio cerebro-spinalni živčani sustav i voljne mišiće, pa je putem tih sredstava ovladao nižim dijelovima trostrukog tijela, dok se nije razvio povezujući član - intelekt. Tada se je intelekt povezao sa životinjskom dušom i postao suvladarom.

Tako je intelekt vezan na požudu. On je upleten u sebičnu i nižu prirodu koja otežava duhu da vlada tijelom. Sakupljajući intelekt, koji bi trebao biti saveznik više prirode, postaje joj otuđen kroz nižu prirodu, s kojom je povezan, pa je rob požude.

Zakon rasne religije bio je dan da bi se intelekt oslobodio požude. "Strah Božji" bio je upravljen protiv "zamki mesa". Ali to još uvijek nije bilo dovoljno da bi se postalo gospodarom tijela i osigurala njegova dobrovoljna suradnja. Duhu je bilo potrebno da nađe u tijelu jednu drugu točku za napad, koja ne stoji pod vladanjem požudne prirode. Svi su mišići očitovanje požudne prirode i oni su ravan put do mjesta na kojem je izdajnički intelekt vjenčan s požudom pa nadmoćno vlada.

Kada bi S.A.D. vodile rat protiv Francuske, ne bi vojsku iskrcale u Engleskoj pa se nadale da će na taj način Francusku pokoriti, nego bi trupe dovele u Francusku i tamo se borile.

Kao mudar general ego je imao isti operacioni plan. On nije počeo svoj pohod protiv žlijezda, jer ove su izraz životnog tijela. Niti je mogao zavladati voljnim mišićima, jer ovi su po neprijatelju dobro organizirani. A ni onaj dio nevoljnog mišićnog sustava kojim upravlja ukupni simpatički živčani sustav nije mu koristio za njegove svrhe. On je morao doći u neposredni doticaj s cerebro-spinalnim živčanim sustavom. A da to postigne i u neprijateljskoj zemlji osigura operativno područje, morao je zavladati jednim mišićem koji nije voljni a ipak je u vezi s voljnim živčanim sustavom. Takav mišić je srce.

Već smo prije govorili o dvije vrste mišića, hotimičnim i nehotičnim. Potonji su dugoprugasti i stoje u svezi s radom koji nije pod vlašću volje, kao što su probava, disanje, izlučivanje itd. Hotimični su oni kojima vlada volja preko živčanog sustava, kao što su mišići ruku i ramena. Oni su i dugoprugasti i poprečno prugasti.

Ovo gore rečeno vrijedi za sve mišiće tijela s iznimkom srca, koji je hotimični mišić. Obično nemamo vlast nad cirkulacijom krvi. Udaranje srca ima obično određeni broj, a ipak na veliko čudo fiziologa, srce je poprečno prugasti mišić. On je jedini organ tijela koji pokazuje ovu osobinu, ali materijalistima je uskraćen odgovor na tu zagonetku.

Okultist pak lako nalazi odgovor na to u pamćenju prirode. Odatle on saznaje da je ego prvo tražio uporište u srcu i da je ovo onda bilo dugoprugasto kao svi nehotimični mišići. Ali kako je ego sve više i više dobivao srce pod svoju vlast, razvijale su se poprečne pruge sve dalje i dalje. One nisu tako mnogobrojne i tako dobro razvijene kao mišići pod punom vlašću osjećajnog tijela, ali kada altruistički osjećaj ljubavi i bratstva ojača i postepeno dođe do nadmoći nad razumom koji je utemeljen u požudi, ove će poprečne pruge biti mnogobrojnije i jasnije izražene.

Kako smo prije ustanovili, atom-klica gustoga tijela nalazi se u srcu i tamo ostaje za trajanja života. Tek kod smrti se izvlači. Aktivni rad ega je u krvi. Srce je, ako izuzmemo pluća, jedini organ tijela kroz koje prolazi čitav optok krvi.

Krv je najviši izraz životnog tijela, jer ona hrani čitav fizički organizam. Ona je u stanovitom smislu također nosač podsvjesnog pamćenja i u doticaju je s pamćenjem prirode koje leži u najvišoj eterskoj zoni. Krv prenosi životne slike od predaka na potomke kroz čitave generacije u kojima je krv zajednička.

U glavi postoje tri točke od kojih je svaka sjedište jednog od triju aspekata duha. Drugi i treći aspekt ima osim toga još sekundarna mjesta navale.

Požudno tijelo obratan je odraz ega. Ono okreće "samostalnost" duha u "sebičnost". Samostalnost ne traži sebe na račun drugih. Sjedište ljudskog duha u prvom je redu u epifizi, u drugom redu u mozgu i cerebralno-spinalnom sustavu koji vlada nehotičnim mišićima.

Ljubav i jedinstvo u svijetu životnog duha nalaze svoje iluzorne dvojnike u eterskoj regiji, s kojom stoje u vezi preko životnog tijela pospješitelja spolne ljubavi i spolne veze. Životni duh ima svoje sjedište prvo u sluznom tijelu i onda u srcu koje predstavlja ulazna vrata za krv, hranitelja mišića. Neaktivni božanski duh - tihi promatrač - nalazi svoj materijalni izraz u pasivnom, tromom i nesposobnom za reakciju kosturu gustog tijela, koje je poslušni sluga drugog tijela, ali nema snage da iz sebe samog djeluje. Božanski duh ima svoju točku navale na neprobojnom mjestu u korijenu nosa.

Uistinu postoji samo jedan duh, ego, ali kada se na to gleda kroz fizički svijet, on se rastavlja u 3 aspekta koji rade kako smo rekli. Kako krv ide u jednom pa drugom optoku kroz srce, ona upija sve slike i nosi ih u atom-klicu dok su svježe, i tako daje vjerni izvještaj o životu, koji ostaje neizbrisivo utisnut u duši u stanju poslije smrti. Uvijek je u najužem doticaju sa životnim duhom, duhom ljubavi i jedinstva i srce je zato domovina altruističke ljubavi.

Kako ove slike ulaze u svijet životnog duha u kojem je pravo pamćenje prirode, one ne dolaze kroz polagana fizička osjetila nego izravno u četvrti eter, koji je sadržan u zraku koji udišemo. U svijetu životnog duha vidi životni duh mnogo jasnije nego li to može u gušćim svjetovima. U svojoj visokoj domovini on je u doticaju s kozmičkom istinom, zna u svakom slučaju što treba činiti, pa šalje poruku vodstva i ispravnog načina djelovanja natrag srcu, koje ju isto tako brzo prenosi uz pomoć pneumo-gastričkih živaca na mozak kao "prvi utisak", kao intuitivni impuls koji je uvijek dobar, jer dolazi izravno s izvora kozmičke mudrosti i ljubavi.

To se sve događa tako brzo radi toga da bi srce steklo vlast prije nego polagani razum ima vremena "shvatiti situaciju". Istina je da je čovjek takav kakva je misao u njegovom srcu. Čovjek je po prirodi jedan praduh, dobar, plemenit i istinit u svakom pogledu. Sve što ne valja dolazi iz niže prirode, onog iluzornog zrcaljenja ega. Praduh daje uvijek mudar savjet. Kada bismo mi mogli slijediti samo impuls srca - prvu misao, onda bi bilo ostvareno opće bratstvo ovdje i sada.

Ali upravo to je točka kod koje počinje zbrka. Nakon što je dan dobar savjet prve misli počinje mozak razmišljati i u većini slučajeva s uspjehom, tako da on nadvlada srce. Teleskop si sam namjesti žarište, koje sluša usprkos astronomu. Intelekt i osjećajno tijelo poništavaju planove duha kada preuzmu vlast, i kako kod njih nema duhovne mudrosti, to trpe kako duh tako i tijelo.

Fiziolozi su ustanovili da su razna područja mozga posvećena posebnim misaonim djelatnostima, a frenolozi su tu granu znanosti još dalje usavršili. Dakle, poznato je da misli trgaju i razaraju živčano tkivo. Ove i sve ostale otpatke tijela nadoknađuje krv. Kada će se srce razviti u jedan hotimični mišić, optok krvi će preći pod apsolutnu vlast ujedinjujućeg životnog duha - duha ljubavi, i tada će duh moći odvratiti krv s područja intelekta koje služi sebičnim svrhama. Posljedica toga će biti da će određeni centri mišljenja sve više zakržljavati.

S druge strane, duh će moći nadoknađivati dotok krvi kada su duhovna djelovanja altruistička i tako izgrađivati područja koja su altruizmu sklona. Time će s vremenom biti pobijeđena priroda požude i intelekt oslobođen svog robovanja požudi. Samo potpuno oslobođenje putem ljubavi može čovjeka spasiti od Zakona i njega napraviti svojim vlastitim Zakonom. Kada će on pobijediti samoga sebe, pobijediti će čitav svijet.

Poprečne pruge srca mogu se izgraditi putem određenih okultnih vježbi. Ali kako su neke od tih vježbi opasne, smije ih se poduzeti samo pod nadzorom ovlaštenih učitelja. Da ne bi koji čitatelj bio zaveden od prevaranata, koji onima koji su željni takva znanja nude poduku, treba upozoriti na to da se nijedan pravi okultist nikada ne hvali svojim okultnim moćima, ne plakatira ih, niti ih prodaje. On čini svoj posao na nenametljiv način i jedino sa svrhom da drugima pomogne.

Kao što je bilo na početku članka rečeno - svi ljudi koji ozbiljno traže viša saznanja mogu biti sigurni da će im put biti otvoren. Krist sam je taj put priredio "za sve koji su dobre volje". On će svima koji to istinski traže pomoći - da djeluju na općem bratstvu.

Misterij Golgote

Zadnjih 2.000 godina mnogo se govorilo o "krvi koja pročišćuje". Krv Kristova se oglašava preko propovjedaonica kao spasonosno sredstvo za sve grijehe. Ali ako zakon o uzroku i posljedici djeluje na bića koja se razvijaju tako da žanju ono što su posijala, i ako nesvjesni impuls diže čovječanstvo naviše da bi konačno dostiglo savršenstvo - gdje tu ima mjesta za otkupljenje od grijeha? Pa i onda kada bi to bilo potrebno, kako bi mogla smrt jedne jedine individue pomoći ostalima? Zar ne bi bilo plemenitije snositi posljedice svojih djela nego se skrivati iza nekog drugog. To je samo jedna od primjedbi na nauk o oprostenju grijeha po krvi Kristovoj. Pokušati ćemo odgovoriti time da pokažemo logični sklad između djelovanja zakona o uzroku i posljedicama i Kristove žrtve - pokore.

U prvom redu puna je istina da evolutivni impuls predviđa za sve konačno savršenstvo, ali opet ima pojedinaca koji zaostaju. U sadašnje vrijeme upravo smo napustili krajnju točku materijalnosti pa prolazimo kroz šesnaest rasa. Mi stupamo na "16 putova uništenja" i po tome smo u vrlo ozbiljnoj opasnosti da zaostanemo, većoj nego smo ikada bili tokom evolucije.

U apstraktnom pogledu vrijeme ne znači ništa. Neki mogu tako jako zaostati da moraju biti napušteni pa da svoj daljnji razvoj nastave u jednom drugom evolucionom planu u kojem će moći dovršiti svoj put do savršenstva. A ipak to nije bila za njih predviđena evolucija, pa treba pretpostaviti da će uzvišene Inteligencije, koje se brinu za naš razvoj, primijeniti svako sredstvo da tolike koji se nalaze pod njihovom skrbi, koliko je to god moguće, dovedu u sigurnost.

Donijeti ovu izvanrednu pomoć i spasiti one koji su zaostali bila je misija Krista. On je rekao da je došao tražiti i spasiti sve one koji su bili izgubljeni. On je otvorio put do inicijacije svima, koji su bili voljni da na njega stupe.

Protivnici zastupajuće pokore primjećuju da je kukavičluk skrivati se iza nekog drugog. Svaki čovjek mora biti pripravan snositi posljedice svojih djelovanja.

Promotrimo jedan analogni slučaj. Vode velikih američkih jezera skupljaju se u Nijagari. 20 milja teče ova golema količina vode velikom brzinom prema slapovima. Korito je puno pećina pa čovjek koji pliva prema određenoj točki, ako ne izgubi život na brzicama katarakta, sigurno će ga izgubiti padom preko ruba. Uzmimo da neki čovjek iz sućuti prema žrtvama struje napne uže preko katarakta, makar vidi da radi tog djela ide u sigurnu smrt. On iz vlastite slobodne volje žrtvuje svoj život i napne uže, čime mijenja ranije uvjete tako da se do tada bespomoćne žrtve mogu uhvatiti za uže, i da nakon toga nitko više ne strada. Sto bismo mislili o čovjeku koji je pao u vodu radi svoje vlastite nepažnje te se ludo bori da dođe do obale pa kaže: "Sto! Zar ja da se spasim i kaznu za svoju nepažnju nastojim izbjeći tako da se skrivam iza snage nekog drugog, koji nije trpio radi vlastitog posrtaja nego je svoj život dao da bih ja mogao živjeti? Ne, nikada! To ne bi bilo 'muški'. Ja želim uzeti na sebe što zaslužujem". Ne bismo li se svi složili u tome da je taj čovjek lud? Ne trebaju svi spasenje. Krist je dobro znao da postoji jedan veliki dio kojem nije potrebno spasenje u tom smislu, ali baš tako kako tu ima 99 onih koji su zaštićeni zakonom o uzroku i posljedici i koji će na taj način doći do savršenstva, ima isto tako i "grešnika" koji su bili "skupljeni" u materiju, pa bez užeta ne mogu uteći. Krist je došao ove spasiti i svima donijeti mir i zadovoljstvo tako da ih uzdigne do potrebne točke duhovnosti, izazove promjenu u njihovom osjećajnom tijelu i time učini djelotvornim upliv životnog duha u njihovom srcu.

Njegova mlađa braća Sunčevi duhovi, arhanđeli radili su kao duhovi rase na osjećajnom tijelu, ali njihov rad je bio vanjski. On je bio samo odražavajuća Sunčeva snaga koja je dolazila kroz Mjesec tako kao što Mjesečevo svjetlo odražava Sunčevu svjetlost. Krist, glavno inicirani Sunčeve periode, neposredno je ušao u fizičko tijelo Zemlje i Sunčevu snagu donio neposredno, uslijed čega je bio u stanju na naše osjećajno tijelo djelovati iznutra.

Čovjek ne može dugo gledati u Sunce a da ne oslijepi, jer su titraji tako brzi da razaraju mrežnicu oka. Ali može bez štetnih posljedica gledati u Mjesec čiji su titraji mnogo polaganiji, makar su također Sunčevo svjetlo, ali više titraje Mjesec je preuzeo, a samo preostale na nas odražava.

Isto je tako s duhovnim uplivima koji pomažu čovjeku u njegovom razvoju. Razlog zašto je Sunce odbacilo našu Zemlju bio je taj što naše čovječanstvo nije moglo podnijeti jake fizičke i duhovne impulse Sunca. Pa i nakon što je nastao golem razmak između Zemlje i Sunca, bio bi duhovni upliv još prejak kada ne bi bio prvo poslan k Mjesecu da ga Jehova, gospodar Mjeseca, upotrijebi za dobro čovječanstva. Stanoviti broj arhanđela, običnih Sunčevih duhova, bio je poslan Jehovi u tim duhovnim impulsima kao pomoć, koji su imali te odražavajuće duhovne impulse prenijeti na čovječanstvo preko rasnih religija.

Najniži nosač arhanđela je osjećajno tijelo. Naše smo osjećajno tijelo dobili u periodi Mjeseca, u koje vrijeme je Jehova bio najviši inicirani. Zato može Jehova raspolagati s osjećajnim tijelom čovjeka. Najniži nosač Jehovin je čovječji duh, a dvojnik ovoga je osjećajno tijelo. Arhanđeli su njegovi pomoćnici pošto su sposobni upotrijebiti Sunčeve snage i jer je osjećajno tijelo njihov najniži nosač. Tako oni mogu raditi s čovječanstvom i pripravljati ga dok ne dođe vrijeme da ono može primati izravno duhovne uplive iz Sunčevih zraka bez posredovanja Mjeseca.

Kristova zadaća kao najvišeg iniciranog periode Sunca jest da šalje te impulse. Impuls kojeg je Jehova odražavao bio je od Krista odaslan, koji je tako pripremio Zemlju kao i čovječanstvo za svoj neposredan upliv.

Izraz "Zemlju pripremio" znači da evolucija samog planeta prati čitav razvoj na planetu. Da je neki promatrač nadaren duhovnim gledanjem promatrao iz stanovite udaljenosti Zemlju kada se je ona razvijala, bio bi mogao vidjeti postepenu promjenu u njenom osjećajnom tijelu.

U doba Starog zavjeta bila su požudna tijela općenito popravljana putem Zakona. I većina ljudi se još i danas na taj način pripravlja za viši život.

Ali viši život (inicijacija) ne počinje prije nego li je počeo rad na životnom tijelu. Sredstvo da se ta djelatnost stavi u pokret jest ljubav, bolje rečeno altruizam, jer je prva riječ već odviše zloupotrebljavana. Za vrijeme Starog zavjeta put inicijacije nije bio otvoren, osim za nekoliko izabranih. Hijerofanti misterija sakupljali su određene obitelji oko hrama i izolirali ih od ostalog naroda. Te pojedine obitelji su bile dužne strogo održavati razne običaje i ceremonije. Hijerofanti su upravljali njihovim ženidbama i spolnim odnosima.

I uspjeh je bio taj da je proizišla jedna rasa koja je imala pravi stupanj opuštenosti povezan fizičkim i životnim tijelom, i da je stanje letargije požudnog tijela za vrijeme spavanja bilo uklonjeno. Tako su neki rijetki bili osposobljeni za inicijaciju i dobili priliku koja nije svima bila pružena. Taj primjer nalazimo i kod Zidova gdje su Leviti bili izabrani kao čuvari Hrama, a i u kasti Brahmana kao jedinog svećeničkog staleža kod Hindusa.

Misija Krista bila je, osim spasenja izgubljenih, učiniti inicijaciju pristupačnom za sve. Zato Isus nije bio Levit, nikakav pripadnik povlaštenog svećeničkog staleža. On je došao iz običnog puka, ali makar nije pripadao učiteljskom staležu njegova je nauka bila viša od Mojsijeve.

Krist-Isus ne poriče ni Mojsija ni Zakon i proroke. Naprotiv, on ih je priznavao i na njih se pozivao kao svjedoke, jer svi su oni ukazivali na jednoga koji ima doći. On je narodu govorio da su one objave ispunile svoju svrhu pa da od sada namjesto "Zakona" mora doći 'Ljubav".

Krist-Isus bio je ubijen. U vezi s tom činjenicom dolazimo do nadmoćne i osnovne razlike između Njega i drugih učitelja u kojima su se inkarnirali duhovi rase. Oni su svi umrli i morali se ponovno roditi i opet svom narodu pomagati da snosi svoju sudbinu. Arhanđeo Mihael, duh rase Zidova, digao je Mojsija koji je bio odveden na brijeg Nebo da tamo umre. On je bio ponovno rođen kao Ilija. Ilija se vratio kao Ivan Krstitelj. Buda je umro i vratio se kao Sankaračarija. Sri Krišna kaže: "Kad god dođe propast u Darmu i uzdizanje Adarme onda ću se ja pojaviti da zaštitim dobro i uništim zločince da bi se Darma (zakon) opet uspostavila. Ja se rađam od vijeka do vijeka".

Kada je smrt došla, Mojsijevo je lice svijetlilo; i Budino tijelo je svijetlilo. Oni su svi postigli stanje u kojemu duh počinje svijetliti iznutra, ali onda su umrli. Krist-Isus postigao je to stanje na brijegu Preobrazenja. Osobito je značajno da se je njegovo stvarno djelo dogodilo poslije tog događaja. On je trpio, bio ubijen i uskrsnuo.

Biti ubijen vrlo je različito od umrijeti. Krv koja je bila nosilac duha rase mora teći i od tog ukaljanog upliva biti oslobođena. Ljubav prema ocu i majci, uz isključenje drugih očeva i majki, mora nestati, jer inače nikada neće opće bratstvo i sveobuhvaćajuća altruistička ljubav moći postati stvarnošću.

Krv koja pročišćuje

Kod raspeća spasitelja Krista njegovo je tijelo probijeno na 5 mjesta, na onih 5 središta na kojima teku struje životnog tijela, a pritisak trnove krune prouzročio je također da krv teče i iz šestog središta.

Kada je krv tekla iz ovih središta oslobodio se je Kristov Sunčev duh Isusovog fizičkog nosača i našao se s individualnim nosačima u Zemlji. On je prožeo tada postojeće planetarne nosače svojim vlastitim nosačima i u jednom hipu razdijelio svoje vlastito osjećajno tijelo preko planeta, što mu je omogućilo da nakon toga na Zemlji i njenom čovječanstvu radi iznutra.

U tom je času Zemlju prelio ogroman val duhovnog Sunčevog svjetla. On je razderao zastor, koji je duh rase objesio ispred hrama da bi spriječio pristup svima osim nekolicine izabranih, i učinio od tada put inicijacije za sve koji na njega stupe slobodnim. Sto se tiče duhovnih svjetova, ovaj je val kao bljesak munje preoblikovao uvjete Zemlje, ali gusti konkretni uvjeti postali su mnogo teži.

Kao svi brzi i visoki titraji svjetla ovaj je veliki val zaslijepio narod te izazvao nadnaravnu pobožnost, pa se zato reklo da je "Sunce potamnjelo". A bilo je upravo obrnuto. Sunce nije potamnjelo nego je ono zasjalo u velebnoj krasoti. Preobilje svjetla zaslijepilo je narod i tek kada je čitava Zemlja primila osjetno tijelo sjajnog Sunčevog duha, vratili su se titraji natrag u normalno stanje.

Izraz "pročišćavajuća krv Isusa Krista" znači da je krv koja je tekla na brdu Kalvariji sa sobom nosila Kristov veliki Sunčev duh, koji si je tim sredstvom osigurao prilaz na Zemlju i od tog časa postao njenim gospodarom. On je razdijelio svoje vlastito osjećajno tijelo preko planeta i time ga očistio svih zlih upliva koji su narasli pod duhovima rase.

Za vrijeme Zakona svi su griješili. No, što je još gore, oni nisu mogli drugačije. Oni se nisu do tog stupnja razvili da bi mogli činiti ono pravo radi same ljubavi. Priroda požude još je bila tako jaka da je nije bilo moguće potpuno savladati. Zato su se gomilale njihove krivice pod zakonom o uzroku i posljedici do nečuvenih razmjera. Razvoj bi bio strašno kasnio i mnogi bi za naš životni val bili izgubljeni, da nisu dobili pomoć.

Zato je došao Krist da "traži izgubljene i da ih spasi". On je preuzeo grijehe svijeta kroz svoju očišćavajuću krv, što mu je dozvolilo pristup k Zemlji i njenom čovječanstvu. On je očistio uvjete i mi zahvaljujemo njemu da smo sposobni za naše osjećajno tijelo skupiti čišću požudnu tvar nego prije, a on nam pomaže i dalje time, što nam našu vanjsku okolinu sve više čisti.

Da se to dogodilo i dalje događa na račun velikih muka za Njega, o tome nitko ne može sumnjati, koji ima i najslabiji pojam o ograničenjima kojima je ovaj veliki duh bio izložen radi uvjeta i zapreka fizičke egzistencije, makar i bio u najboljim i najčišćim nosačima. A i sadašnja njegova ograničenja kao vladara Zemlje nisu manje bolna. Istina je daje on također vladar Sunca i po tome samo djelomično vezan za Zemlju, ali ograničenja koja čine grčevito polagani titraji Zemlje mora da su gotovo nepodnošljiva. Da je Krist-Isus jednostavno umro, on ne bi bio mogao dovršiti svoje djelo, ali kršćani imaju jednog uskrsnulog spasitelja. Jednog koji je uvijek prisutan da pomogne onima koji prizivaju njegovo ime. Kako je on sam trpio tako kao mi i poznaje naše potrebe, on je blag prema našim pogreškama i prestupima tako dugo dok mi pokušavamo živjeti dobrim životom. Moramo uvijek držati pred očima da je jedini pravi propust prestati nastojati.

Poslije smrti fizičkog života Krista-Isusa bile su atomi-klice vraćene izvornom posjedniku Isusu iz Nazareta, koji je još neko vrijeme poslije u svom životnom tijelu, koje je povremeno uzimao, učio jezgru nove vjere koju je Krist ostavio. Isus od Nazareta od onda je upravljao ezoterijskim granama koje su se raširile po čitavoj Europi.

Na mnogim su mjestima vitezovi Okruglog stola bili visoko inicirani u misterije Novog zavjeta. Isto tako vitezovi Svetoga Graala kojima je Josip od Arimatreje povjerio posudu koju je Krist upotrijebio kod posljednje večere. Oni su kasnije dobili također i koplje kojim su njegova rebra bila probodena i posudu u koju se skupila krv iz njegovih rana.

Druidi Irske i Troti sjeverne Rusije bili su ezoterijske škole kroz koje je majstor Isus za vrijeme takozvanog "mračnog doba" radio, ali iako je bilo mračno duhovni impuls se je širio, i sa stajališta okultiste to je bilo "svijetlo doba" u usporedbi sa rastućim materijalizmom zadnjih 300 godina, koji je fizičko znanje neizmjerno povećao ali svjetlo duha gotovo ugasio.

Legende o Svetom Graalu, o vitezovima Okruglog stola, sada se ismjehuju kao praznovjerje i sve što se ne može materijalno dokazati predstavlja se kao nedostojno vjerovanja. Kolikogod bila otkrića moderne znanosti velika, ona su bila kupljena za strašnu cijenu uništenja duhovne intuicije, pa promatrajući s duhovnog stanovišta moramo reći, da nije bilo mračnijeg doba nego li je sadašnje.

Starija braća, među njima Isus, borili su se i još se bore protiv tih strašnih upliva. Svaki pokušaj narodu to objasniti i u njemu probuditi potrebu njegovanja duhovne strane života, dokaz je za takvo djelovanje starije braće. Neka budu njihovi napori okrunjeni uspjehom i neka što prije dođe dan kada će se moderna znanost produhoviti i njena istraživanja u materiji poduzimati s duhovnog gledišta. A prije i neće doći do prave spoznaje svijeta.

SEDAM DANA STVARANJA

SEDAM VELIKIH INICIJACIJA

Obično čovječanstvo putuje spiralnim putem Inicirani ide ravnim i uskim putem koji vodi