Približilo se Kraljevstvo Božje! (Mk 1, 15)
Židovi u Isusovo vrijeme očekuju Kraljevstvo. Farizeji uče da će se mesijansko kraljevstvo ostvariti kada svi Židovi budu opsluživali do u tančine Zakon. Zeloti zamišljaju mesijansko kraljevstvo kao političko-religiozno i smatraju da ga mogu ostvariti oružanom borbom protiv rimske vlasti. Apokaliptičari očekuju kraljevstvo Božje na novim nebesima i novoj zemlji i ispituju znakove njegova dolaska.
Isus naviješta kraljevstvo Božje u kojem će biti uništene sile zla, ostvariti će se savršeno jedinstvo ljudi međusobno, puno spasenje, blaženo stanje i zajedništvo s Bogom. Isus govori da je ono već prisutno u njegovoj osobi i u djelovanju.
Naviješta više sadašnje Božje kraljevstvo nego buduće. Govori u slikama i prispodobama o Kraljevstvu. Vrijeme je "narativne kulture", kada se životna mudrost izriče u pričama, mudrim izrekama, poslovicama. Isus se uključuje u tu kulturu. Govori kako "zora Kraljevstva već puca, svjetlo se ukazuje" (Mt, 4, 21), "vrijeme žetve je tu" (9, 37), "smokva već baca svoje lišće kao najava mesijanskog vremena" (Mk 2, 22).
Isusova čudesa su znak da je kraljevstvo Božje već prisutno u svijetu. Isus ne čini čudesa samo iz samilosti prema ljudskoj bijedi, niti da bi posvjedočio svoje božanstvo, već da dokaže kako je kraljevstvo Božje nastupilo. Posebno izgonom đavla iz opsjednutih. "Ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje." (Mt 12, 27)
Kraljevstvo Božje nije politička, nacionalna, ovozemaljska sila, ali nije ni čisto duhovna vladavina. Kraljevstvo Božje djeluje u svijetu, nije ravnodušno za povijest i čovjekovo djelovanje. Ne postavlja program društvenog uređenja, ali ono u korijenu mijenja političko-društvene nepravde, strukture koje čine čovjeka robom nekih ideologija, struktura, terora. Isus se obraća siromasima i grešnicima, onima koje je društvo odbacilo, s kojima i religija raskida, kao s carinicima, vojnicima, bludnicama.
Kraljevstvo Božje nije ljudsko djelo, ali čovjek mora sudjelovati u ostvarenju Božjeg kraljevstva. Bog nudi spasenje, i čovjek ga mora prihvatiti, opredijeliti se. I tada kraljevstvo počinje u njemu djelovati. Ono nije vidljivo, omeđeno na neko područje, već ono je zajednica, prisutna među ljudima. Čovjek kraljevstva surađuje na spasenju i dobrobiti vlastitoj i drugih ljudi.
Objava Kraljevstva je novi Božji zahvat, vrhunac Božje objave, najveći domet približavanja Boga ljudima. To je otajstvo, stvarnost, a ne prazno obećanje, iluzija, utopija.
Kraljevstvo Božje nije neka stvarnost izvan Isusa Krista, tuđa njemu, koja dolazi, već je on sam u svojoj osobi Kraljevstvo Božje koje prodire u svijet. Isusove riječi i djela naviještaju jedan novi svijet u kojem neće biti nepravde i mržnje, plača i boli, bolesti i smrti. Kraljevstvo Božje je Isusova osoba.
Isus nije sebe predstavio u nekoj definiciji, u nekim okvirima, shemama. Njegova osoba razbija sve okvire i sheme. On je više od proroka, više od Davida, od Salomona, više od Abrahama, više od hrama, više od anđela... Isus je ljubav Oca, Božja Riječ, on je Kraljevstvo Božje.
Apostoli će sve to otkriti tek nakon uskrsnuća u svjetlu Duha Svetoga. I apostoli neće naviještati dolazak Kraljevstva, već smrt i uskrsnuće, o proslavi Sina Božjega, koji nam je donio konačno spasenje i ostvario sve zahtjeve i želje čovjekove.
U tom svjetlu shvaćamo Isusove riječi: "neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je Kraljevstvo Božje došlo u sili" (Mk 9, 1), tj. u proslavi uskrslog Gospodina, u razaranju Jeruzalema. Propovijedanje o Kraljevstvu Božjem u svijetu i u Izraelu neće biti dovršeno do Kristove proslave (Mt 10, 25). "Neće uminuti naraštaj ovaj, dok se sve to ne zbude" (24, 34).
Kraljevstvo Božje je ostvareno u Isusovu vazmenu otajstvu. Prva Crkva naviješta ostvarenje kraljevstva: vazmeno otajstvo, Isusovu smrt i proslavu. Ali kraljevstvo Božje i dolazi i ono će se ostvariti u punini istom na svršetku dana, na Posljednjem sudu. Stoga navještaj Kraljevstva za nas mora biti trajna budnost, spremnost i pripravnost. Treba rješavati i vrednovati zemaljske stvarnosti u vidu svršetka i konačnog smisla čovjekova života. Zato i molimo: "Dođi kraljevstvo tvoje!"
Celestin Tomić
Veritas br. 9/06