Danas na Dan Mrtvih sjećamo se naših umrlih, ali i žalujemo, umjesto da slavimo današnji dan kao što su to naši preci tisuće godina činili,  jer smrt je oslobođenje i odlazak na novo putovanje, u novo rođenje i novi život, za neke povratak na matični ili novi planet, a za  naprednije kraj ciklusa inkarnacija i povratak u više dimenzije postojanja. I zato mi nikad nije bilo jasno zašto čuvamo fizička tijela na grobljima i pritom ih dobro zaštitimo polagajući ih u skupi lijes, te ga stavimo u betonsku ili kamenu  grobnicu, (više niti pod zemljom), i sve dobro zatvorimo. Pa za koga čuvamo raspadujuća tijela i kosti? Samo zauzimamo prostor i uništavamo prirodu šireći nova velebna betonska groblja. Da je po mome sva bi raspadujuća tijela i kosture koji ležu u tim grobovima jedan po jedan uz odgovarajući ritual zapalija i očistija prirodu od betonskih groblja, te tako pomoga osloboditi duše, nas i prirodu od tame i zombiziranog svijeta, Moj prijatelj Domagoj Nikolić poznati Imotski istraživač bosanskih piramida i naše zaboravljene i skrivene povijesti o ovome mi  kaže:

Mislim da grobove treba povezati s izvrnutom kršćanskom dogmom o uskrnuću tijela o kojoj govori sveti Pavao (a on je poseban slučaj o kojem ne znam što bih mislio pa mislim svašta). Zbog te dogme, koja je cementirana saborima do 6-stog stoljeća stavljena je anatema na one koji razbijaju grobove, jer je navodno uskrsnuće tijela nemoguće, ako je grob oskrnavljen. S druge strane postojali su oni koji su smatrali da je taj običaj sahrane tijela kojeg su uveli rimski kršćani posve demonski.

Složio bih se iz više razloga:

1.       Antika tumači da se ljudsko tijelo sagoreno na katafalki uzdiže kao duh među bogove u vidu dima. To bi bila žrtva paljenica. Tako su se sahranjivali i carevi i kraljevi i seljaci i đaci. Mislim da je to potpuno ispravno, jer se radi o katarzi, krštenju ognjem, vatrenom krštenju i pročišćenju o kojem govori Sveti Ivan Krstitelj (Marko 1:8). Mit o Feniksu kazuje da se bez takvog pročišćenja ne može ponovo roditi, odnosno može, ali bez duše.   Vatra sagorijeva višak, a ostavlja ogoljeni bitak. Taj iskonski cjeloviti i nedjeljivi bitak u čistom stanju je eliksir u punom smislu riječi, jer predstavlja iskonsku vibraciju Hum, Kh'um, sveti um (AUM) pa se i pepeo svetaca polagao u Humove, kao „motor“ orgonske mašine –rezonatora koja je u rezonanciji sa Suncem.. Dakle, drevne gomile, grobovi bile su izvori blagotvorne energije života, za razliku od današnjih groblja koja su mjesta jeze i užasa. Davna groblja bila su na plodnim poljanama (osim marsovih poljana, to je neka iznimka), koje su se čak i obrađivale, tako da se radilo u pričešćivanju naroda s precima, vidljivog i nevidljivog svijeta. Za čovjeka antike duh, iako nevidljiv, je bio mnogo stvarniji i moćniji od vidljivog, dakle, metafizika je imala primat nad fizikom. Sve je bilo blisko i isprepleteno, živi, mrtvi, ljudi, zvijeri, zvijezde, zemlja, godišnja doba... Sve se skupa vrtilo u tom rajskom vrtu zvanom Zemlja.

2.       Energija mrtvog tijela položena u zemlju od Zemlje pravi mrtvu njivu i grob iz kojeg ustaju zombiji – današnji bezdušni ljudi, vampiri. Po meni sve grobove treba rastvoriti, sve kosti spaliti i osloboditi duše prema novim inkarnacijama. Dok se to ne učini, ljudski rod će biti zombiziran, doslovno tako. Crkva se obrušila na Origena, mada je čitava teologija krćanstva i dalje zasnovana na temeljima koje je on položio. Origen je eksomuniciran na 5, ekumenskom saboru zbog učenja o reinkarnaciji. To ti je tu negdje sredina šestog stoljeća, a znamo što se kod nas sve tada događalo. Dakle, tu je udaren idejni temelj kulturi smrti

3.       Uskrsnuće tijela nije upitno, no radi se o preživljavanju čistog bitka koji se MORA nanovo utjeloviti po istom kodu pri novom začeću , ali na matrici, odnosno luminoferoznom etru koji čini potku koju tka duh vremena. Zbog toga nije nužno da je čovjek posve identičan u svakoj inkarnaciji, jer se mijenjanjem platna mijenja i slika, a platno napinje, razapinje i mijenja duh vremena. Da bi se bitak pročistio i oslobodio nužan je utjecaj vatre. Putrefactio u alkemiji, čišćenje, između ostalog ispravljanje u idejnom, moralnom smislu koje se onda manifestira u fizičkoj ispravnosti kroz kruženje inkarnacija. Dakle, vatra koja oslobađa i čisti bitak tu ne samo da je od pomoći, već je i nužna.

U tome je bit sukoba slavenske crkve sa katoličkom crkvom. Nama treba nova vjera, a to je stara vjera, jedina prava vjera, prava slava jer se bog ne moli, već ga se slavi zato što mu se vjeruje više nego sebi. Slavensko pravoslavlje, ali ne ovo idiotsko srpske pravoslavne crkve - greko-zombističko koje je pravi pandan mraku rimo-katolicizma. Nama treba iskonsko pravoslavlje, ono prije Nicejskog sabora ili bar tu negdje. To je posebna tema, ali u tom sukobu dobra i zla, kako stvari sad stoje, pobijedio je đavao.