TOTEMSKI SIMBOLI

 

     Totem se u u prvobitnoj zajednici pojavio kao iskaz roda sa svim stvorenim, životinjama, biljkama, kamenjem ili bilo kojim drugim predmetom. Najbolje istraženi su životinjski totemi po kojima su često cijeli rodovi, plemena i klanovi dobivali ime (kao «Pleme spiljskog medvjeda). Totem se pojedincu otkrivao ili kroz neku viziju ili tijekom rituala, tijekom inicijacije ili u herojskoj borbi i pobjedi s određenom životinjom. Pravile su se tada maske dotične životinje s kojima se izvodilo rituale i počinjalo sve svečanosti važne za zajednicu i tako je totem postao prvi čovjekov izraz svetoga, njegov osobni čuvar i zaštitnik i prvi vapaj silama iznad ljudske razine za pomoć.

Jung je rekao da vlasnik totema kroz rituale s tim totemom dolazi u posjed svoje životinjske duše. Dakle, totem simbolizira čovjekovu primitivnu, nagonsku prirodu. Primitivni čovjek je uspostavljao bliski odnos ili se čak identificirao sa svojom totemskom životinjom iliti «divljom dušom». Totem je rođen iz egzistencijalnog straha. Ako bi čovjek pojedinac pobijedio životinju jaču i veću od sebe , uplašen svojom snagom počinjao bi je obožavati. Jer mu je njeno meso osiguravalo opstanak, obožavajući ju je i identificirao se s njom i zahvaljujući joj stalno ju je iznova prizivao kroz načinjeni totem. Prizivao je njenu snagu za novi uspješan lov. Snaga te životinje je kroz ritual ulazila u njega. Uz to, oblačeći životinjsku kožu i preuzimajući njezin identitet naučio je po prvi put da može sakriti svoju golotinju i ranjivost. Totem je prvi revolucionarni skok u razvoju svijesti.

     Antropolozi su prateći i izučavajući današnja primitivna plemena naučili razumjeti ulogu totema u životu prvobitne zajednice. Mitologije i bajke čuvaju sjećanje na doba totema. Etnologija iz narodnih običaja i danas iščitava te tragove. Pokladne i karnevalske maske između ostalih često imaju i totemska obilježja (kod nas zvončari). Stara grčka, egipatska, a i ostale civilizacije obiluju životinjskim likovima U Indiji se i danas štuju božanstva koja imaju životinjska obilježja (Ganeša sa slonovskom glavom), a svete krave slobodno šetaju cijelom Indijom. Životinjski simboli janjeta ili ribe se pripisuju Kristu. Evanđeliste simboliziraju životinje; vol, lav i orao itd. Itd..

     Ako su životinje simboli ljudskih nagona, a totemi priznanje te zajedničke crte čovjeka i životinja nije čudo što u našem vremenu caruju fobije s kojim medicina ni danas ne zna izaći na kraj i izravno su vezana za vrijeme totema u kolektivnom pamćenju. Ako se sve rađa iz prauzroka, onda je lako shvatljivo da su i arhaični strahovi ukorjenjeni u vremenu totema. Skoro sve neobjašnjive fobije modernog čovjeka (strah od zmije, strah od pauka i sl.) putuju kroz sjećanje i vrijeme od pradavnih vremena do naših dana. Izravno su vezane za toteme i tabue u vezi s tim. Tabu je zabrana i prva naravna zapovjed, prethodnica svih moralnih zapovjedi, sve do kamenih Mojsijevih ploča sa 10 zapovjedi Božjih. Totem i tabu su neodvojivi. I danas kršenje prirodnih i moralnih zakona donosi neuroze, depresije, psihoze i svu silu drugih psiho-mentalnih poremećaja. I danas je to kršenje pradavnih tabua, povreda samog središta svog bića. Ali moderni čovjek je izgubio dodir sa tim dijelom sebe.

     Evolucija je ljudskoj rasi spoznajne mogućnosti uvećala do neslućenih granica. Čini se da nema granica njegovim sve novim i novim spoznajama. Kako su rasla njegova iskustva i znanja, rasla je i čovjekova oholost. Postavio je sebe iznad svega stvorenog i proglasio se gospodarom. Izdvojivši se iz cjeline života, a još uvjek zbunjen svojim nagonima s vremenom ih je počeo gušiti, potiskivati i poricati, no oni nisu zato nestali. Ponekad provale iz našeg nesvjesnog i potpuno nas preplave. Tako nastaju duševne bolesti. Ratovi su kolektivna provala egzistencijalnog straha iako se javljaju i zbog pohlepe. Ranjena životinja postaje opasna životinja spremna na uništenje do samouništenja. Tako se ponašaju i naši ranjeni, osakaćeni nagoni. Mogu nas raznijeti, možemo doslovno poludjeti, ako na vrijeme ne shvatimo što se događa i ne uspostavimo kontakt sa tim ranjenim dijelom sebe. Kaže se da našim životom upravljaju potrebe, a osnovne potrebe su nagonske.

     Totemski simboli u snovima, vizijama, priviđenjima ili u likovnom izrazu kod psihoterapije slikanjem, mogu navijestiti psihološke oluje koje se približavaju. Mogu razjasniti već postojeće disfunkcije, a neke vrste opsjednuća su doslovno praćene životinjskim kricima i urlicima. Pošto je broj psiho-mentalnih oboljenja u porastu, trebamo obnoviti znanje o totemskim simbolima da bi mogli i znali pomoći i sebi i drugima. Kod primitivnog čovjeka nema oštrih granica odvajanja iz cjeline života on je još potpuno uronjen u tu cjelinu, pa tako pojedinac sa totemom lava ne glumi lava, on postaje lav, apsorbirajući sve njegove osobine. Racionalnom čovjeku bi to bila predstava, igrokaz, a primitivnom čovjeku je to obred preuzimanja lavlje snage i svih njegovih osobina, preuzimanje lavljeg identiteta. To je prvo pravo mistično sjedinjenje. Krist je znao da mi takve stvari držimo ispod praga svijesti, jer nastojimo sve racionalno objasniti, a ono što ne možemo objasniti to ni ne postoji, zato je na posljednjoj večeri ustanovio sv. Pričest ustanovivši mistično sjedinjenje s njegovom duhovnom veličinom, moći i snagom.U slobodnom prijevodu je rekao: «Uzmite moje tijelo da budete kao ja, da budete spašeni po meni». Totemski čovjek je također spašavao sebe komadajući svoju prvu totemsku životinju. Totem je moglo postati i drvo i bilo što drugo, jer je primitivnom čovjeku sve oko njega bilo živo.

     U primitivnim kulturama.pravo ludilo je velika rijetkost. Ako bi se i pojavilo primitivni čovjek ne bi sumnjao u svoje zdravlje, pomislio bi na fetiše (toteme), duhove, bogove i tabue. Kršenje tabua je bilo kršenje životnih načela koje ugrožava pojedinca, zajednicu i sam svekoliki život.

     Ljudi našeg vremena su porušili sve tabue, ne shvaćajući da su osjećanja koja utječu na nas posve ista ona koja su utjecala i na primitivnog čovjeka, a i sam je stvorio mnoge nove užase koji mu svako malo izmaknu kontroli (Černobil).

     Na prvom slijedećem karnevalu dobro pogledajte sve krinke i maske i pokušajte dešifrirati totemske tragove iz tog izbora. Zapišite neobične snove, vizije i maštanja.Ako ste u mogućnosti pogledajte dostupne državne i plemićke grbove i utvrdite koliko ih ima životinje i koje, u svojoj simboličnoj strukturu. Mi imamo Društvo hrvatskog Zmaja, a mnoga tajna društva u svom nazivu i znakovlju imaju neku životinju. Orao je u mnogim grbovima. Britanska kraljevska kuća je navodno porijeklom vezana za zmajeve.Nedavno je izašla i knjiga o tome, a tvrdi se da su i mnoge poznate svjetske ličnosti ( Kenedy, Bill Clinton itd) također vezane za to porijeklo. Totem je preživio tzv. civilizacijski napredak, a ispod praga naše svijesti uvjek može izroniti da nas upozori da nismo u skladu ni sa sobom ni sa cjelinom života. Štujući toteme, primitivni čovjek je slavio život. Ostaci totemizma su preživjeli u fetišizmu i djelomično u talismanskoj magiji, ali i u sve većoj i sve raznovrsnijoj paleti duševnih poremećaja i bolesti. Dovoljno je da prošetamo po bilo kojoj većoj duševnoj bolnici, otkrit ćemo mnoge Napoleone, Cezare, Faraone, a nerijetko ćemo naići i na osobu koja misli da je drvo, neka ptica ili slično. Ulične bande, tajna društva, specijalne vojničke jedinice i sl. I danas izabiru svoje toteme (tigrovi).

     Glavni princip totema je preuzimanje nekog drugog identiteta. To preuzimanje po vlastitoj volji je uvjek vremenski ograničeno (trajanje lova, obreda, demonstracije i sl.) i u pravilu bezopasno za dotičnog pojedinca, no kad se dogodi da totem preuzme čovjeka, on ga doslovno preplavi, obuzme, a to dovodi do socijalne disfunkcije i duševne bolesti, a vrijeme trajanja je nepredvidivo, može čak biti i doživotno.

     Crtići i priče u kojima se životinjama i biljkama daju ljudske osobine su pomalo izokrenuti totemizam.