One potiču:

1. od tijela i uma,

2. od drugih živih bića i

3. od prirodnih nepogoda koje uzrokuju polubogovi iz viših planetarnih sistema.

Uslovljenu dušu izloženu trostrukim materijalnim bijedama neprekidno udara 'maya' i to je njena bolest. Ako slučajno sretne svetu osobu koja u Krishnino ime nastoji da izbavi uslovljene duše i pristane da slijedi njene naredbe, može postepeno prići Svevišnjoj Božanskoj Osobi.

        (Sri Caitanya Caritamrita, Madhya-lila – šesti dio, smisao stiha 22.15) 

    „O Gospodine moj, nema kraja nepoželjnim zahtjevima požudnih želja. Mada sam ih toliko dugo služio, nisu mi ukazale nimalo milosti. Nisam se stidio da ih služim, niti sam želio da ih se odreknem. Međutim, o Gospodine moj, o vođo Yadu dinastije, moja inteligencija se probudila i sada ih ostavljam. Zahvaljujući transcendentalnoj inteligenciji, odbivši da se pokoravam nepoželjnim naredbama tih želja, sada sam prišao Tebi da bih se predao Tvojim neustrašivim lotosovim stopalima. Molim Te dopusti mi da te lično služim i spasi me.“

SMISAO:    Ovaj stih je naveden u Bhakti-rasamrita-sindhuu (3.2.35). Kada pjevamo Hare Krishna maha-mantru:

Hare Krishna Hare Krishna Krishna Krishna Hare Hare

Hare Rama Hare Rama Rama Rama Hare Hare

govorimo „Hare! O Gospodinova energijo! O moj Gospodine Krishna“. Na taj način jednostavno oslovljamo Gospodina i Njegovu duhovnu moć predstavljene kao Radha-Krishna, Sita-Rama ili Lakshmi-Narayana. Bhakta uvijek moli Gospodina i Njegovu unutrašnju energiju [pratilju] da mu dopuste da ih transcendentalno služi sa ljubavlju. Kada uslovljena duša dostigne svoju pravu duhovnu energiju i potpuno se preda Gospodinovim lotosovim stopalima, pokusava da služi Gospodina. To je pravi prirodni položaj živog bića.

        (Sri Caitanya Caritamrita, Madhya-lila– šesti dio, stih 22.16)

      „Predano služenje Krishne je glavna djelatnost živog bića. Mada postoje različiti procesi kojima uslovljena duša može dostići oslobođenje – karma, jnana, yoga i bhakti – svi zavise od bhakti.“

      „Svi procesi duhovne samospoznaje osim predanog služenja su slabi i beznačajni. Ako se osoba ne posveti predanom služenju Gospodina Krishne, jnana i yoga joj ne mogu dati željene rezultate.“

SMISAO:  U vedskim spisima se ponekada pridaje poseban značaj plodonosnim djelatnostima, spekulativnom znanju i sistemu mistične yoge. Mada su ljudi skloni slijeđenju tih procesa, ne mogu steći željeni rezultat bez primjese Krishna-bhakti, predanog služenja. Drugim riječima, pravi željeni rezultat je buđenje uspavane ljubavi prema Krishni. U Srimad-Bhagavatamu (1.2.6) je rečeno:

         sa vai pumsam paro dharmo   

         yato bhaktir adokshaje

         ahaituky apratihata   yayatma

         suprasidati

Karma, jnana i yoga u stvari ne mogu probuditi ljubav prema Bogu. Osoba se mora posvetiti predanom služenju Gospodina i što više razvije sklonost prema predanom služenju, to više gubi interes za ostala tobožnja dostignuća. Dhruva Maharaja je primjenjivao mističnu yogu da bi lično vidio Gospodina licem u lice, ali kada je razvio interes za predano služenje, vidio je da mu karma, jnana i yoga nisu donijeli nikakvu dobrobit.

          (Sri Caitanya Caritamrita, Madhya-lila 6. dio, 22.17-18)

       „Prihvaćanje stvari povoljnih za predano služenje, odbacivanje nepotrebnih stvari, uvjerenje da će nas Krishna zaštititi, prihvaćanje Krishne kao zaštitnika ili gospodara, potpuno samopredavanje i poniznost predstavljaju šest principa predavanja.“

SMISAO:   Onaj tko se potpuno predao posjeduje slijedećih šest odlika:

1. Bhakta mora prihvatiti sve što je povoljno za transcendentalno služenje Krishne s ljubavlju.

2. Mora odbaciti sve što je nepovoljno za služenje Gospodina – to se također naziva odricanjem.

3. Mora biti čvrsto uvjeren da ce ga Krishna zaštititi. U stvari, nitko nam drugi ne može pružiti zaštitu i čvrsta uvjerenost u to se naziva vjera. Ta vjera se razlikuje od vjere impersonaliste koji se želi stopiti sa sjajem Brahmana da bi stekao dobrobit okončavanja uzastopnog rađanja i umiranja. Bhakta uvijek želi služiti Gospodina. Krishna je stoga milostiv prema Svom bhakti i pruža mu svu zaštitu od opasnosti s kojima se može suočiti na putu predanog služenja.

4. Bhakta mora prihvatiti Krishnu kao svog vrhovnog izdržavaoca i gospodara. Ne bi trebao misliti da ga štiti neki polubog. Treba zavisiti jedino od Krishne, smatrajući Ga jedinim zaštitnikom. Bhakta mora biti čvrsto uvjeren da nitko u tri svijeta nije njegov zaštitnik ili izdržavalac osim Krishne.

5. Samopredavanje znači sjećati se da ne možemo neovisno djelovati i željeti. Bhakta u potpunosti zavisi od Krishne i djeluje i misli kao što Krishna želi.

6. Bhakta je krotak i ponizan. U Bhagavad-giti je rečeno: 

      sarvasya caham hrdi sannivisto

     mattah smrtir jnanam apohanam ca

     vedais ca sarvair aham eva vedyo

     vedanta-krid veda-vid eva caham

    „Nalazim se u srcu svakog živog bića i od Mene dolaze sjećanje, znanje i zaborav. Cilj svih Veda je spoznati Mene. Ja sam sastavljač Vedante i poznavalac Veda.“ (Bg.15.15)

     Krishna prebiva u svačijem srcu i postupa različito u skladu s položajem živog bića. Živo biće se nalazi ili pod zaštitom iluzorne energije ili pod Krishninom ličnom zaštitom. To je njegov položaj. Kada se živo biće potpuno preda Krishni, nalazi se pod neposrednom zaštitom Krishne koji mu daje svu inteligenciju da može napredovati u duhovnoj spoznaji. Za razliku od njega, 'abhakta', pošto se nalazi pod zaštitom iluzorne energije, sve više i više zaboravlja svoj odnos s Krishnom. Ponekad se postavlja pitanje kako Krishna navodi nekoga da zaboravi. Krishna navodi Svoga bhaktu da zaboravi materijalne djelatnosti, a onoga tko nije bhakta navodi kroz 'mayu' da zaboravi svoje predano služenje Gospodina. To se naziva 'apohana'....

         (Sri Caitanya Caritamrita, Madhya-lila 6. dio, stih 22.100)

04.01.2009.

www.guru.blogger.ba