MNOGO JE POEZIJE, A SAMO MALO MUDRE. (Sufijska poezija)
Između mnogih pjesnika u Širazu, uz bok Hafizu je Šejh Sadi Širazi.
Rođen i umro je u Širazu. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu a kasnije je proputovao nekoliko zemalja u potrazi za znanjem, kao što je to i bio običaj pri sticanju znanja u tom periodu. Još kao jako mlad otišao je u Bagdad da proučava arapsku književnost. Danas je poznat kao sufijski mislilac, a njegova grobnica je 1952. ukrašena i postala je turistička atrakcija.
Njegova djela se smatraju najvećim klasicima sufijske književnosti. Napisao je "Bustan" (Voćnjak), 1257., "Đulistan" (Ružičnjak) 1258. i objavio zbirku pjesama "Divan". U ovim djelama pisao je pripovjetke i pjesme o svojim doživljajima. Njegova djela nose moralnu poruku.
Njegovi stihovi danas stoje na ulazu u zgradu UN-a u New Yorku kao poziv da se prevaziđu sve međurasne i međureligijske prepreke. Ti stihovi su:
بنى آدم اعضاء يك پیکرند، که در آفرينش ز يك گوهرند
چو عضوى به درد آورد روزگار، دگر عضوها را نماند قرار
تو که از محنت دیگران بیغمی، نشاید که نامت نهند ادمی
- "Of one Essence is the human race,
- thus has Creation put the Base;
- One Limb impacted is sufficient,
- For all Others to feel the Mace."
- thus has Creation put the Base;
Ovi stihovi govore o tome da svi ljudi imaju istu osnovu i da nevolja jednog treba izazvati saosjećanje.
Mudraci jedu vrlo malo; bogomoljci do polusitosti; pobožnjaci samo da se održe u životu; mladi ljudi dok ne odnesu ispred njih posudu; stari dok se ne oznoje, a derviši-isposnici jedu toliko da u želucu ne ostane mjesta za disanje ni hrane na stolnjaku ni za koga.
Zarobljenik stomaka ne može da spava dvije noći:
Jednu noć - od tegoba u želucu, drugu noć - od čežnje za jelom.
xxx
Najuglednije stvorenje po vanjskom izgledu je čovjek, a najniže pas; ali mudraci jednodušno misle da je zahvalni pas bolji od nezahvalna čovjeka.
Pas ne zaboravlja nikada komad hljeba
Makar ga sto puta udario kamenom.
Ako nitkova cio život maziš,
Zbog male uvrede zametnuće svađu.
xxx
Ako odgojen čovjek trpi vrijeđanje od prostaka,
Nek ne bude uvrijeđen, bezvoljan i neraspoložen;
Ako obični kamen razbije zlatnu posudu,
Kamenu se vrijednost ne uvećava, niti zlatu umanjuje.
Za one koji ne znaju, šejh je duhovni učitelj u islamu, što je Sadi zasigurno bio. Njegovo najpoznatije djelo Đulistan je kao lektira za putnika prema Bogu i otkriva i olakšava mnoge prepreke na putu ka Jednom. U tom moru ljubavi i spoznaja, nalaze se i stihovi i priče koji opisuju njegovu iritiranost i padanje na jednostavnim iskušenjima, dok se isti nalazi na visokim deredžama (stepenima).
Pošto govoreći o sufijskoj poeziji negdje moramo početi, izabrao sam dosta materijala od šejha Širazija, jer njegov stil nije kao Hajjamov, da podrazumjeva da razumiješ metaforu vina, niti je kao Hafez, kod kojeg deredža je preduslov razumjevanja. Šejh Širazi i bukvalcu servira nešto, a onome ko iza vode vidi Njega, isto daje svjež dah da se napoji.
U samom uvodu svog Đulistana on kaže: Svaki put kad se udahne produžuje se život, a kad se izdahne dolazi olakšanje. Dakle, u svakom disaju su dvije blagodati, a za svaku blagodat dužnost je iskazati zahvalnost.
Dakle kao prvo je izabrao najteži zadatak da pojasni i da nam kaže da je zahvalnost na tome najteža. Šejhul ekber ibn Arebi je rekao: "Najveći keramet je spominjati Gospodara svakog daha." Pa eto, neka svako za sebe izvuče pouku.
Druga stvar zbog koje sam ga izabrao jeste da govori o osnovama na putu ka Stvoritelju, kao što su šutnja, hrana i nemješanje u vlast.
Rekoše za Hafeza da dan danas ljudi otvaraju njegov divan nadajući da otvore riješenje za sebe i da dan danas to biva. Ja lično sam isto prošao sa Đulistanom pa molim Gospodara svih svjetova da u ovome podari nam svima hajr i da nam odgovore daje i preko ovog medijuma i Sadijevih riječi.
Toliko za početak.
Bismillah ... ikre .. Hu
www.sufijska-poezija.blogspot.com