Edgar Allan Poe

 

 

Pošto je obolio od kozica, tri je dana bio bez svijesti, gotovo mrtav, te su ga treći dan morali pokopati. Za to vrijeme zbilo se njegovo posvećenje.

 

Sjeća se da je bio odnesen do sredine nekog mora. Ondje on zaću glas Bolesti (to jest kozica, boginja) kako mu govori: „Od Gospodara Voda primit ćeš dar da se baviš šamanstvom. Tvoje će šamansko ime biti Huottaria (Ronilac).“ Potom je Bolest zamutila morsku vodu. Šaman je izišao i popeo se na planinu. Ondje on susrete golu ženu i poče joj sisati grudi. Žena, koja je vjerojatno bila Gospa od Vode, reče došljaku: „Ti si moj dječak, zbog toga ti i dopuštam da sišeš moje grudi. Sukobit ćeš se s mnogim teškoćama i grdno ćeš se umoriti.“ Muž Gospe od Voda, Gospodar Pakla, dade mu zatim dva vodiča, jednu lasicu i jednu mišicu, da ga odvedu u Pakao. Došavši na neko povišeno mjesto, njegovi mu vodiči pokazaše sedam šatora razderanih krovova. Šaman prodre u prvi šator i ondje nađe stanovnike Pakla i ljude Velike Bolesti (kozice). Ti mu ljudi iščupaše srce i baciše ga u nekakav lonac. U drugim šatorima on se upoznao s Gospodarom Ludosti, S Gospodarom svih živčanih bolesti, te Gospodarom bolesti nevaljalih šamana.. Tako je on saznao za različite bolesti koje muče ljude.

 

Kandidat, kojega neprestano vode njegovi vodiči, stiže potom u Zemlju ženskih šamana, koje mu ojačaše grlo i glas. Zatim bi prenesen na obale devet mora. Posred jednog od tih mora bio je otok, a usred otoka mlada se breza dizala do Neba. Bijaše to stablo Gospodara Zemlje. Uz to stablo niklo je devet trava, bijahu to preci svih biljaka na Zemlji. Stablo bijaše okruženo morima i u svakom plivaše jedna vrsta ptica sa svojom mladunčadi; bilo je više vrsta pataka, jedan labud i jedan kobac. Kandidat posjeti sva ta mora; neka bijahu slana, druga pak tako vruća da se nije mogao približiti njihovim obalama. Pošto ih je sve obišao, kandidat diže glavu i na vrhu stabla opazi ljude raznih naroda; tavgijskih Samojeda, Rusa, Dolgana, Jakuta i Tunguza. On začu glas: „Odlučeno je da ćeš dobiti udaraljke (štapiće za bubanj) izdjeljane od grana tog stabla.“ Počeo je letjeti zajedno s morskim pticama. Kako se udaljavao od obale, Gospodar Stabla mi vikne: „ Moja se grana upravo srušila, uzmi je i učini od nje bubanj koji će ti služiti cijelog života“, Ta je grana bila trostruko račvasta, te mu Gospodar Stabla naredi da od nje izradi tri bubnja, koje će morati čuvati tri žene, a svaki od ta tri bubnja upotrebljavat će se prigodom osobitih svečanosti; jedan pri vršenju šamanskih radnji za rodilje, drugi za liječenje bolesnih, a treći za pronalaženje ljudi izgubljenih u snijegu.

 

Gospodar Stabla dao je grane i svim ljudima koji su se našli na vrhu stabla. Ali, izašavši iz stabla, sve do grudi u ljudskom liku, on doda: „ Samo jednu granu ne dajem šamanima, jer je čuvam za sve ostale ljude. Od te grane moći će sebi napraviti nastambe, a moći će je upotrebljavati za seve svoje ostale potrebe. Ja sam Stablo koje daje život svim ljudima“. Stisnuvši čvrsto granu, kandidat bješe spreman ponovo posletjeti, kadli iznova začuje ljudski glas, koji mu otkri ljekovita svojstva sedam biljaka i dade određene upute šamanskog umijeća. Ali, dodao je glas, on će se morati oženiti trima ženama (što je uostalom i učinio, uzevši za žene tri sirote koje je izliječio od kozica).

 

Zatim je stigao do bezgraničnog mora i ondje našao mnoga stabla i sedam kamena. Ti kameni govorahu mu redom, jedan za drugim. Prvi je kamen imao medvjeđe zube i šupljinu u obliku košare, te mu reče da je on kamen koji pritišće Zemlju; cijelom svojom težinom leži na poljima zato da ih ne bi odnio vjetar. Drugi je kamen služio taljenju željeza.. Ostao je sedam dana uz te kamene i za to vrijeme naučio čemu sve oni mogu poslužiti ljudima.

 

Dva vodiča, mišica i lasica, odvedoše ga potom na visoku i zaokruženu planinu. Opazi ispred sebe otvor, prodre u vrlo svijetlu spilju, pokrivenu zrcalima, u sredini koje je bilo nešto nalik na vatru. Primijetio je dvije gole žene, ali pokrivene gustom dlakom pout sobova. Zatim opazi da ne gore nikakve vatre, nego da svjetlost prodire odozgo, kroz neki otvor.. Jedna mu žena reče da je trudna i da će uskoro roditi dva soba; jedan će biti žrtvena životinja Dolgana i Evneka (Tunguza), a drugi Tavgija. Ona mu dade i jednu dlaku koja će mu biti dragocjena kad bude pozvan da vrši šamanski obred za sobove. Druga je žena također donijela dva soba, simbole životinja koje će pomagati ljudima u svim njihovim radovima, a služit će im i kao hrana. U spilji bijahu dva otvora, prema sjeveru i prema jugu; kroz oba otvora poslaše žene po jednog mladog siba-ženku da služe ljudima u šumi (Dolganima i Evnekima). I druga mu je žena dala jednu dlaku; kada bude obavljao svoj šamanski posao, on će se u duhu okretati prema toj spilji.

 

Zatim kandidat stiže u neku pustinju i u velikoj daljin spazi planinu. Nakon tri dana hodanja stigne do nje, prodre u nju kroz neki otvor i sretne gola čovjeka koji je nešto radio pomoću mijeha. Na vatri bijaše kotao „velik kao polovica Zemlje“. Goli čovjek ga opazi i zgrabi ga golemim kliještima. „mrtav sam“ još je imao vremena pomisliti novajlija.. Čovjek mu odreže glavu, rasiječe mu tijelo na komadiće te sve to baci u kotao. Tri godine je kuhao njegovo tijelo. Bili su ondje i tri nakovnja, te mu Čovjek iskuje glavu na trećem nakovnju, onome koji je služio za kovanje najboljih šamana.Zatim je glavu bacio u jedan od tri lonca što su se ondje našla, u kojemu je bila najhladnija voda. Tom prigodom otkrije mu tajnu; bude li pozvan da nekoga liječi, a voda bude prevruća, neka se okani šamanstva kao uzaludnoga, jer je čovjek ionako već izgubljen, a ako voda bude mlačna, čovjek je bolestan, ali će ozdraviti; studena voda karakteristična je za zdrava čovjeka.

 

Kovač zatim izvuče kosti što su plivale po vodi-tekućici, sastavi ih i pokrije mesom. On izbroji kosti i priopći kandidatu da su u njega tri kosti odviše; morat će dakle nabaviti tri šamanska odijela. Kovač mu iskova glavu i i pokaza mu kako će moći pročitati slova koja su u njoj. Promijeni mu i oči, da šamanske obrede koje će obavljati ne bi gledao svojim tjelesnim očima, nego mističkim očima. Potom mu probi uši, čime ga učini sposobnim da razumije jezik biljaka. Zatim se kandidat nađe na vrhu neke planine i napokon se probudi u jurti (kolibi), u krugu svojih. Sad on može pjevati, neograničeno se baviti šamanstvom, a da se pri tom nikad ne umori.

 

Mene je ova priča fascinirala, ona je pravo arhetipsko, inicijacijsko putovanje. Krcata je religioznim, mitološkim i naravno psihološkom simbolima. Prava šamanska „Alisa u zemlji čuda“. Ne može se poreći da je to bio san, jer naoko mrtav (nesvjest ili koma-o tome se može raspravljati, ostavljam to medicini, psihologiji i psihijatriji) on prolazi fascinantna iskustva na putovanju na kojem su ukinuti vrijeme i prostor, kao u svakom snu. I opet isti zakon: bolest, patnja, komadanje (smrt) i novi čovjek tj. uskrsnuće.. Slično je i kod Tunguza, Burjata i drugih sibirskih naroda, a slijedi: POSVEĆENJE ESKIMSKIH ŠAMANA