Šaman je nezamjenjiv u svim događajima i svečanostima koji se tiču doživljaja ljudske duše, kao slabašne psihičke jedinke sklone da ostavi/napusti tijelo i postane lak plijen zlih duhova i vrača.

Zato šaman obavlja funkciju liječnika i iscjelitelja, on izriče dijagnozu, on traži odbjeglu bolesnikovu dušu, hvata je i prisiljava da se vrati i ponovo sjedini s tijelom. Uvjek šaman vodi dušu umrlog u svijet mrtvih, jer je jedna od njegovih funkcija i pratitelj duša („psihopomp“). On to sve može činiti zato što poznaje tehnike ekstaze zbog kojih može nekažnjeno ostaviti svoje tijelo i lutati vrlo prostranim daljinama, može prodrijeti u Pakao i uspeti se na Nebo. On je izvanzemaljske predjele upoznao kroz vlastite ekstatičke doživljaje. Već je posjetio i Pakao i Nebo, zato može voditi duše umrlih. Naravno da je opasnost da zaluta uvjek prisutna, ali posvećen/iniciran i oboružan duhovima čuvarima i pomagačima, šaman je jedino ljudsko biće koje može prkositi toj opasnosti.

Pošto šaman vodi sve obrede, pa i obrede žrtvovanja, on prati i duše žrtvovanih životinja. Šamanska sijela su puna dramatike i prave mistične predstave na kojima se događaju čudesna iscijeljenja poput iscjeljenja koja se u novije vrijeme događaju u krilu karizmatskog pokreta u kršćanstvu. Ozračje s tih sijela se ne da usporediti s nijednim iskustvom iz svakodnevnog života.

Majstorije s vatrom, razna „čudesa“ , izvođenje magičnih junačkih djela otkrivaju jedan drugi svijet; začarani svijet bogova i vračeva, svijet u kojem je čini se sve moguće, svijet u kojem se mrtvi vraćaju u život, a živi umiru da bi zatim opet oživjeli, svijet u kojemu se može nestati i u isti čas se ponovo pojaviti, u kojemu su ukinuti „zakoni prirode“ i gdje je prikazana nadljudska „sloboda“  i na sjajn način učinjena prisutnom....