Povezivanje šamanizma i duševnih stanja/bolesti koje mu izgleda prethode, nameće da se ovom psihopatologijom ipak ozbiljnije pozabavimo. Arktička histerija (polarno ludilo) izgleda pogoduje oblikovanju posebnih duševnih struktura stanovnika polarnih krajeva. Izolacija, duge i oštre snježne zime, nedostatak vitamina dovode polarne stanovnike u stanje arktičke histerije ( merijak, menerik, šamanski trans). Jedina razlika između epileptičara i šamanskog transa je što epileptičar svoj trans ne može izazvati vlastitom voljom. Jedino autentični (sibirski) šamani spontano padaju u trans,što je vezano uz kozmičke utjecaje na polarno stanovništvo, kažu da ostali ili glume (igraju dramu) ili se pomažu narkoticima i opet zapadaju samo u neki polutrans. Kakogod, ali povezanost između duševne neravnoteže i šamanizma još nije dokraja objašnjena, a često susrećemo tvrdnju da je duševni bolesnik promašeni mistik. No, treba naglasiti da šaman nije samo bolesnik, nego bolesnik koji se uspio izliječiti i time dobio „punomoć“ da liječi i druge.

 

Priča goldijskog šamana:

 

„Stari pričaju da su tijekom nekoliko pokoljenja tri velika šamana bili pripadnici moje obitelji. Među mojim najbližim precima nije bilo poznatih šamana. Moji su roditelji bili savršeno zdravi. Meni je četrdeset godina, oženjen sam, ali nemam djece. Do svoje dvadesete godine vrlo sam se dobro osjećao, zatim sam obolio, trpio sam bolove u tijelu i jezovito me boljela glava. Šamani su me pokušali izliječiti, ali im to nije polazilo za rukom. Otkad sam se i sam počeo baviti šamanizmom, moje stanje se poboljšalo. Šaman sam već 10 godina, ali isprva sam ljiečenje primjenjivao samo na sebi; tek prije tri godine poduhvatio sam se i liječenja drugih. Zvanje šamana vrlo je zamorno“.

 

Priča Burjata koji je u mladosti bio protivnik šamanizma: kad je obolio i nikako se nije uspijevao izliječiti, pošao je u potragu za dobrim liječnikom. U toj potrazi stigao je sve do Irkutska, čak se pokušao i sam baviti šamanizmom, tada je ozdravio i ostao šaman do kraja života.

 

Zapravo se čini da je ozdravljenje, tj kontrolirana psiho-ravnoteža postignuta bavljenjem šamanizmom. Iako šamani prividno nalikuju padavičarima od bolesti ih izdvaja ipak normalno živčano ustrojstvo, visoka moć koncentracije (običnim svjetovnjacima nedostižna), voljno izazivanje transa, i kontroliranje ekstatičkih kretnji (padavičar to ne može) i zapravo sjajno podnošenje iscrpljujućih napora svog poziva. Tijelo šamana je savršeno gipko, oči odaju živu inteligenciju, a njegova energija kao da je neiscrpna.

 

Šamanski kodeks:

 

„Savršeni jakutski šaman mora biti: ozbiljan, mora imati takta, moć uvjeravanja, a iznad svega ne smije biti umišljen, ohol i naprasit. Mora se osjetiti da je u njemu unutarnja snaga, koja ne vrijeđa nego je svjesna svoje moći“