ŠAMANIZAM (mistički doživljaji kod primitivnih naroda)

 

Šamanizam je skup vjerovanja i magijskih obreda karakterističan za Sibir i područja srednje Azije iako je prisutan i kod drugih primitivnih naroda (Sjeverna Amerika, Ibdonezija, Oceanija idr.). Sama riječ Šaman je tunguska riječ, koja se preko ruskog jezika raširila svijetom. Naravno da u jezicima srednje i sjeverne Azije imamo inačice te riječi sa istim značenjem, pa tako u jakutskom šaman je ojun, u mongolskom buge i udagan (burjatski udayan), u jakutskom je  udayan ženski šaman. U tatarsko-turskom je to kam, gam, mongolski kami itd.

 

Šaman je magičar (vrač) i najvažnija figura u svojoj zajednici (mogu mu na važnosti pozavidjeti svi današnji gospodari moći/političari). Uz njega može postojati i „svećenik“ koji prinosi žrtve, a svaki kućni starješina je ujedno i pogglavar kućnog obreda, ali je šaman i dalje najvažnija osoba koja pojedinca ili zajednicu vodi kroz ekstatičke doživljaje.Šaman je ravnatelj i gospodar ekstaze, a šamanizam slobodno možemo nazavati tehnikom ekstaze. Ponegdje je šamanizam prisutan uz druge magijsko-religiozne prakse. No uza sve ovo ostaje činjenica da je šaman najvažnija figura, njega i cijene i boje ga se, pa se odnos zajednice pretvara u strahopoštovanje  prema njemu kao osobi, prema njegovim znanjima i sposobnostima, prema hrabrosti da ode i tamo kuda se obični smrtnici ne usude zaputiti da bi pomogao svojoj zajednici ili bilo kojem njezinom pripadniku.

 

Specijalnosti šamanske prakse su: „šamansko liječenje, padanje u ekstazu (šamanski trans/zanos), magično vladanje vatrom, magični let, snovi, tajni jezik itd.“ Nisu svi magičari šamani, ali svi šamani su magičari. Zatim možemo reći da nisu svi ekstatičari šamani, ali svi šamani jesu ekstatičari. Smatra se da u transu njegova duša napušta tijelo i odlazi u Nebo ili se spušta u Pakao. U zapadnom svijetu ljudi se duhova uglavnom boje (uklete kuće, opsjednuća, egzorcizmi i sl.) Toga nema u šamanizmu jer šaman gospodari svojim duhovima, on zna kako se povezivati s duhovima/demonima/silama prirode a da ne postane njihovo oruđe ili igračka. Šamanizam je fenomen (jer je učinkovit) koji zapadnjak još potpuno ne razumije.

 

KAKO SE POSTAJE ŠAMAN

 

1.Prenošenje šamanskih moći nasljeđivanjem

2.Spontani poziv/izbor

3.Voljom Klana/zajednice (odluka se donosi prema snazi ekstatičkog doživljavanja kandidata)

 

Bez obzira na vrstu izbora, novi kandidat mora proći dvostruku pouku (tko kaže da su to neškolovani primitivci), jednu vezanu uz ekstazu (snovi, trans itd.) i drugu, tradicionalnu (šamanske tehnike, imena i svojstva duhova, mitologija i rodoslovlje Klana, tajni jezik itd.). Nakon pouke slijedi posvećenje koje je ponekad javno, ispred cijele zajednice, a ponekad se posvećenje dogodiu snu ili u ekstazi i zajednica ga uvaži. Ovakva posvećenja su u religiznom iskustvu rase ravna mističnom iskustvu i nikako nisu zbrkane halucinacije, nego autentičan doživljaj iako zapadnjaci šamanima stalno nastoje prišiti neku psihopatiju. Bili oni psihopati (duševno poremećeni) ili ne, zna se da oni prolaze određene kušnje posvećenja kroz koje često primaju vrlo zamršene pouke i poruke, a i zapadnjački mistici uvjek govore o takvim kušnjama kao svojevrsnoj „TAMNOJ NOĆI DUŠE“. Njega njegovo dvostruko posvećenje (ekstatično i poučno) možda doista od neurastenika pretvara u šamana kojega zajednica priznaje i uvažava (kad ćemo mi moći na tako efikasan način riješiti psihomentalne probleme modernog čovjeka?). Kad se govori o šamanskim moćima, bez obzira kako su dobijene (nasljeđivanjem, odobrenjem duhova, vlastitom voljom), nakon posvećenja nitko u zajednici ih ne dovodi u pitanje.

 

METODE NOVAČENJA U ŠAMANIZMU

 

Kod nekih naroda je šamanizam nasljedan, npr u Vogula (prenosi se na žensku lozu), no čak i kod nasljeđivanja budući šaman se već od malih nogu nećim osobitim ističe: može vrlo rano pokazivati znakove nervoze i nemira ( mi bismo to danas nazvali hiperaktivnost, vrlo prisutnu kod imdigo djece), često ima napadaje epilepsije koji se tumače kao sastanak sbogovima. Kod istočnih Ostjaka šamanizam se ne može naučiti; on je dar Neba koji se prima rođenjem. U području Irtiša on je dar Senkea (boga Neba) i taj dar je očit vrlo rano. I Vasiugani misle da se dar dobija rođenjem, no bez obzira da li je nasljedan ili spontan, šamanizam je uvjek dar bogova ili duhova, pa možemo reći da je on samo prividno nasljedan.

 

Šamanizam je nasljedan i u Votjaka (Udmurta), Laponaca, sibirskihSamojeda kod kojih kad umre otac sin iz drveta izdjelja lik očeve ruke kojom na sebe prenosi očeve moći. No, nije mu dovoljno da bude šamanov sin, njegov izbor moraju potvrditi duhovi. I u Juraka-Samojeda šaman je prepoznatljiv od rođenja, obično se za takvu djecu kaže da su rođeni „u košuljici“ koja pokriva glavu i takvoj djeci je suđeno da postanu šamani. Takva djeca drugačija od ostale djece, vole lutati i zadržavati se na samotnim mjestima, a prije zrelosti počinju doživljavati vizije, pjevati u snu isl. To je razdoblje inkubacije.

 

Tek nakon prvih vizija mali šaman se pridružuje nekom starom šamanu i kreće u poučavanje koje počinje tek nakon prvog pravog ekstatičkog doživljaja. Ako izabrani kandidat ne doživi ekstazu, klan ga se odriče i traži drugog kandidata (Tunguzi).Ponašanje mladog kandidata uvjek odlučuje o posvećenju ili ga čak i ubrzava. Događa se da takav dječak pobjegne sam u šumu, na sedam ili više dana, bez ikakve opreme i u toj divljini preživi zahvaljujući vlastitoj snalažljivosti i hrabrosti hraneći se onim što nađe ili ulovi vlastitim zubima, vrati se kao  okrvavljen, poderan i raščupan divljak koji tek nakon desetak dana počinje nešto nesuvislo mucati, tada slijede oprezna ispitivanja nekog starog šamana koja su upućena Duhu koji je zaposjeo dječaka, a kandidat može zapasti u pravo bjesnilo, ali u tom mahnitom stanju označava među šamanima onoga koji će prinijeti žrtve i pripremiti obred uvođenja dječaka u zanimanje (poziv) šamana i konačno posvećenje.

 

Reklo bi se da šaman ne može postati nitko tko nije dodirnuo srce tame, bilo kroz bolest, bilo kroz druge oblike inicijacije, čaki ni kad je nasljeđe u pitanju. Ono što je za obične smrtnike smetnja (bolest, patologija) za budućeg šamana je preporuka i biljeg koji ga označuje i izdvaja i posvećuje....