Sai o Religijama

 

Neki ljudi na različitim stranama svijeta pokušavaju prikupiti sve ono što predstavlja bit svih svjetskih religija. I ne samo to, oni također pokušavaju otkriti bit različitih kultura na Zemlji. Zatim nastoje pomiriti različite religije i kulture. Istraživanje religija drugih zemalja jasno pokazuje da su sve te religije utemeljili vidioci na temelju vlastitog iskustva. Činjenica je da su ih utemeljila ljudska bića, bez obzira kako ona bila mudra i sveta. Ali religija ove zemlje nije nešto što je utemeljio čovjek. Nju je ustanovio Bog. Religija jedne ili bit svih religija ove zemlje nije proizišla iz ljudskog iskustva. Ona nije nastala ljudskim trudom. Ubiti, ona je niknula iz samoga Boga i zato se naziva religijom Veda.

Onaj koji je utemeljio religiju u ovoj zemlji, onaj koji je odredio smjernice religiji u ovoj zemlji i onaj koji je uistinu bio izvorom religije ove zemlje, nije čovjek nego je On kralj nad kraljevima, odnosno sam Bog. Vede su vrlo stare, one nemaju opisivog početka i bezvremene su. Vede ne trebaju potporu niotkuda budući da one same sebe održavaju. U stvari, Vede su Božji dah i vedska religija utemeljena u Indiji oživotvorena j e Božjim dahom. Prema tome, Božja religija j e religija Indije. Promatranjem svih svjetskih religija postaje nam jasno da je indijska religija, religija koja se trenutno nalazi u zapećku indijskoga uma, zapravo životni dah i struja koja protječe kroz sve njih.

Religije ostalih zemalja jednako su svete i čiste, ali samo tijekom određenog ograničenog vremenskog razdoblja. S druge strane, religija ove zemlje nije imala početka niti će imati kraja. Iako pojedine svjetske religije čovjeka vode različitim putevima i međusobno se razlikuju u pojedinostima, a te se razlike ponekad čine velikima, one su samo prividne, te nam u pogledu cilja religija valja vjerovati d a j e bitni sadržaj svih religija isti, a odnosi se na božanski atman. Iako je ljudsko tijelo sastavljeno od niza različitih organa, jasno je da srce predstavlja temelj i potporu svima njima. Ono opskrbljuje krvlju sve ostale organe.

 

Isto tako,  mi uočavamo mnogo različitih religija širom svijeta, ali trebamo

prihvatiti činjenicu d a j e indijsko viđenje poput srca koje osigurava krv svim ostalim religijama svijeta. Možda pomalo sumnjate kad situaciju tako prikazujem. Te sumnje većinom niču iz sljedećeg načina razmišljanja. Zbog čega su se veliki sveci, veliki ljudi religija, rađali samo u Indiji, a i same su Vede nastale u Indiji?

 

Zbog čega Vede i ljudi koji su ih tumačili nisu rođeni u drugim zemljama? Bog je prisutan posvuda. Bog j e sveprisutan. Uslijed toga su i Vede, koje predstavljaju sam Božji dah, također sveprisutne, pa se zato moraju nalaziti posvuda. Zvuči Veda, bit Veda, miomiris Veda zaista se nalaze posvuda po svijetu.

Evo malog primjera. Kada smo saznali da zemlja ima privlačnu silu?

Kada je znanstvenik sa zapada, imenom Newton, svojim pokusima, razborom i radom otkrio da postoji privlačna sila, prirođena zemlji, nazvana gravitacija. Od toga dana povjerovali smo da zemlja ima privlačnu silu. Zar nije zemlja posjedovala privlačnu silu i prije Newtona? Pojava gravitacije zasigurno nije mogla imati zaseban početak. U stvari, zemlja j e od vremena svog postanka morala imati privlačnu silu. Na isti način na koji j e jedan jedini pojedinac sa zapada imenom Newton svojim trudom i istraživačkim radom razotkrio već postojeću činjenicu da zemlja ima privlačnu silu, tako su i činjenicu da su Vede životvorni dah i da su nam date od Boga razotkrili i svojim trudom obznanili indijski sveci.

Baš kao što se u tvrdnji da je Newton svojim trudom i istraživačkim radom otkrio da zemlja ima privlačnu silu nalazi određena istina, jednako tolika istina sadržana je i u tvrdnji da su indijski sveci i stanovnici Indije svojim trudom i istraživačkim radom otkrili da su Vede, njihovi zvuči i u njima sadržana unutrašnja značenja, dane od Boga.

Umni ljudi neke zemlje koji otkrivaju nešto što se odnosi na prirodu i ljudi neke druge zemlje koji otkrivaju nešto drugo što se odnosi na vanjski svijet, ravnopravni su umnim ljudima u ovoj zemlji koji otkrivaju nešto duhovno. Običaj da stanovnici pojedinih zemalja otkrivaju nešto novo i svoja otkrića prenose ostalom dijelu svijeta drevna je pojava širom svijeta. Ne smijemo zbog toga filozofiju određene zemlje ili njezinu religiju smatrati isključivim monopolom te zemlje.

Takve istine, u stvari, pripadaju cijelom svijetu. Razlike u shvaćanju filozofije i duhovnih putova samo su tvorevine ljudskog uma. Zbog toga one povremeno uzrokuju poteškoće. Duhovnost i filozofija blisko su povezane i međusobno se nadopunjuju. To moramo prihvatiti i u to vjerovati. Medu njima ne smijemo tražiti razlike, niti jednu smatrati glavom, a drugu srcem.

Evo malog primjera. Na drvetu vidimo različito voće. Kada smo ih ugledali, ne možemo ih odmah i dohvatiti. Pošto ih ugledamo, um nas nagovara i navodi da im se približimo. Čim im priđemo bliže, dolazimo u iskušenje da ih probamo. Tada se saginjemo i rukom podižemo kamen. Čim smo uzeli kamen u ruku, rame nas potiče da ga bacimo prema plodovima. Zatim plod pada na tlo, ruka ga pokupi i prinese ustima. Plod postupno stiže do želuca. Sada se pitamo čemu možemo zahvaliti što je plod stigao do probavnih organa. Možemo li odrediti je li bila presudna

ruka ili rame, kamen ili um, ili, na kraju krajeva, sam plod? Zajednički trud svih čimbenika omogućio je plodu da dođe do probavnih organa.

 

Dakle, tek kad uspijemo izjednačiti bit svih religija, ciljeve svih religija, kao i sadržaje raznih filozofija različitih ljudi, te ih sagledati kao jednu jedinu filozofiju koja sadrži Božji duh, možemo se osloboditi dvojbi i utažiti glad za mirom prihvaćajući jednu božansku istinu.

 

Ako čovjek razmotri svaku od religija, bilo hinduizam ili religiju Parsa, budizam,

kršćansku religiju ili islam, te ih iskusi, nema dvojbe da će u sebi razviti radost. Ali, to ne znači da moramo napustiti religije ili prigrliti samo jednu od njih. Trebate spoznati da u svima njima postoji zajednički činitelj koji se odnosi na jednost božanskoga, atman. Jedino taj uvid predstavlja potpunu spoznaju i primjenu različitih religija.

Naša sposobnost stjecanja razumijevanja i ostvarenja potpunog znanja nedostatna je, a nerijetko se potpuno izgubila. To je razlog zbog kojeg, promatrajući religiju, ne zahvaćamo njezinu cjelinu, već se hvatamo nekog djelića i s tog gledišta razvijamo svoje stavove. Mnogi od vas možda su već čuli priču o nekoliko slijepaca koji su okružili slona. Jedan je slijepac slučajno dotaknuo surlu pa misli da se radi o velikom korijenu ogromnog stabla, stoga slona smatra korijenom stabla. Drugi je slijepac slučajno dotaknuo jednu od slonovih nogu i misli da nalikuje stupu, pa zaključuje da je slon stup.
Treći je slučajno dotaknuo slonovo uho pa misli da slon nalikuje velikoj lepezi, stoga zaključuje da slon ima oblik velike lepeze. Četvrti je slijepac dotaknuo slonov trbuh, učinilo mu se d a je slon nalik velikom zidu, pa je zaključio da slon izgleda poput velikog zida. Tako svaki od njih, dotaknuvši samo dio slonova tijela, na temelju dojma kojeg je ostavio pojedini dio stvara zaključak da slon izgleda kao taj dio. Nisu u stanju shvatiti da je skup svih pojedinačnih dijelova ono što zaista čini slona.

Prema tome, kada ljudi različitih zemalja promatraju neku svjetsku religiju, oni vide samo njezine djeliće te nalikuju slijepcima koji su stvorili svoje mišljenje o slonu. Svatko tko razmatra samo djelić neke svjetske religije misli d a je ona samo taj djelić. Svatko za sebe nije u stanju zahvatiti sveobuhvatnu sliku.

Moramo shvatiti da je istinska religija sklop svih pojedinačnih kutova gledanja. Trebamo vjerovati d a je religija u svojoj biti sveta ljubav (prema). Jučer sam vam rekao da postoji samo jedna religija, religija ljubavi.

 

Pripremili Goga i Laci

Izvornik: LJETNI PLJUSKOVI U BRINDAVANU 1972. GODINE