Slaviti Uskrs i jesti janjetinu isto je kao kada bi vatrogasno društvo slavilo svoj dan tako da zapali neku kuću, ili brodospas na način da potopi neki brod.

Krist nije jeo meso. On je bio i odveć povezan sa svim bićima da bi On to mogao učiniti.

Osim toga, to je u savršenoj suprotnost s naukom o Ljubavi, koju je on naučavao.

Krist je dobro poznavao odnose više vrste. On je znao, ako neki narod jede meso, da ga to s vremenom uništava. Ali jednako kao ni Muhamed, on nije uspio ništa učiniti protiv običaja da se ljudi hrane mesom.

 

To u sebi krije nemalu tragiku. Krist je došao da bi među ljudima proširio ljubav, mir i bratstvo. No, njihove su navike s obzirom na prehranu ostale više ili manje nepromijenjene.

To je između ostalog razlog zašto kršćanstvo danas u cijelome svijetu malo odiše duhovnošću i ljubavlju; tko jede meso, taj u sebi aktivira agresivne sklonosti. Nije ni čudo da su u oba svjetska rata sudjelovali gotovo isključivo kršćanski narodi bez iznimke oni što se hrane mesom.

 

Jesti meso veliki je grijeh; kao prvo, ubija se jedna visoko razvijena životinja što u velikoj mjeri krši Zakon nenasilja, ahimsa, koji Ja podučavam.

 

Kao drugo, uzimanje mesa uvijek dovodi do povećanja agresivnog potencijala, koji je u svakom čovjeku latentno prisutan.

Povezano s odgovarajućom negativnom ideologijom, to nužno dovodi do konflikta.

 

Zato se odreci zamisli da Uskrs slaviš uživanjem u janjetini ili nekoj drugoj vrsti mesa. Za Krista bi to bio ubod u srce. Radije se potrudi da Ga prilikom tog praznika nasljeduješ, i nastoj razviti poštovanje i duboku ljubav prema svim bićima.

Tako će Uskrs uistinu postati praznikom  koji je vrijedan slavljenja.