Velečasni Hart:　S obzirom na detaljne podatke dostupne u vedskim tekstovima,　pitao sam se je li Isus naviješten. Jednom ste spomenuli da su sve　inkarnacije Boga predviđene u vedskoj književnosti - spomenuli ste　Budhu, Ramu, Krišnu i Gospodina Caitanyu - svi su oni bili naviješteni.

Satyaraja dasa:　Da. Isus je naravno bio　shaktyavesha avatara, što znači　da je bio posebno opunomoćena inkarnacija. Objasnit ću nešto više o tim　posebnim očitovanjima malo kasnije. U svakom slučaju, takve se avatare　opisuju kroz čitavu vedsku književnost prema odlikama, ako nisu posebno　identificirane. Vedska književnost veoma detaljno nabraja sve odlike koje　se mogu tražiti od jedne　shaktyavesha avatare. Na taj se način može　utvrditi njegova božanstvenost.　Isus je, kao što znate, doista bio poseban i stoga, lako je pretpostaviti,　posebno spomenut u Maha Bhavishya Purani. Ova drevna purana koja je　dio vaišnavskog kanona navodi da je on bio razapet na križu - a po svemu　sudeći otišao je u Indiju odmah nakon raspeća.

Velečasni Hart:　Zanimljivo. Muslimani također vjeruju da Isus nije umro na　križu, niti vjeruju u uzašašće.

Satyaraja dasa:　Brojne su drevne tradicije u tom pogledu. Vedska　književnost u potpunosti predviđa - s obzirom da je sastavljena prije nekih　5 000 godina - priču o Isusu. Posebno navodi da su ga zvali "mesija", da　je bio razapet na križu i kako vjeruju da je bio rođen od djevice. Isus se　također spominje i u Bhavishya Purani glede toga kako je pokušavao　propovijedati "Amalekitima", koji su bili židovska sljedba u to vrijeme.

Velečasni Hart:　Je li Isus bio spomenut imenom?

Satyaraja dasa:　Ime koje je korišteno bilo je Issa - tim su imenom　brojni drevni narodi nazivali Isusa.

Velečasni Hart:　Da, na latinskom Isusovo se ime pisalo Iesus; a na arapskom　Isa.

Satyaraja dasa:　O da, ono izvorno dolazi iz sanskrtskog korijena isha,　što je skraćenica od "ishvara", jednoga indijskog naziva za Boga koji　doslovno znači "Vrhovni Upravitelj".

Velečasni Hart:Razumijete, naravno, da postoje učenjaci koji će tvrditi da　su ova naviještanja tek kasnije umetnuti tekstovi, skupljeni nakon vremena　Isusa, s ciljem da pruže dojam autentičnosti vedskoj objavi. Napokon,
proročanstvo je siguran ulog.

Satyaraja dasa:　Koji su njihovi dokazi za lažno umetanje? Mi predstavljamo　drevnu i uglednu tradiciju - stoga je teret dokaza na njima. Oni　bi samo tapkali u mraku. Zapravo, jedini razlog zbog kojeg bi mogli biti　tek blago sumnjičavi je stanje stvari koje vide unutar židovsko-kršćanske　tradicije. Ali to je nešto sasvim drugo.　Vidite, kada imate kulturu koja je svjesna da promjene uzrokuju　krnjenje, mala je bojazan da će lažno prekrajati svete tekstove. Sljedbenici　vedske tradicije, vjerujući u potpunosti da su spisi - i zapravo čitav vedski　način života - božanska objava, nikad ne bi ni pomislili da mijenjaju i najmanji　detalj.

Velečasni Hart:　Da, razumijem. Postoje li naviještanja velikih svetaca iz　drugih kultura? To je, čini mi se, svojstveno vedskoj objavi, i stoga mi se　dopada. Većina religijskih tradicija uključuje proročanstva o svecima i　mudracima unutar svoje linije. No vedski su spisi, nimalo stidljivo,　okrenuti prema van. Čini se da najavljuju osobe iz svih tradicija. To stavlja　dodatni naglasak na univerzalnost vedske nauke - ona je ne-sektaška i　sveobuhvatna.

Satyaraja dasa:　Muhamed je također proreknut u vedskim tekstovima.　Imenom se spominje u Bhavishya Purani. Zatim se spominje da je　propovijedao idolopoklonicima iz nižih slojeva - što je istinito - te da je　bio "čist među nepismenima". I to se obistinilo - poznato je da je bio　nepismen. Zapravo, Muhamed se spominje na dva mjesta, u Bhavishya　Purani i u Atharva Vedi, kanda 20, sukta 127, mantra 1-3. Sve su te stvari　tamo.

Velečasni Hart:　To je zapanjujuć podatak, kada razmislite o tome.　Hajdemo malo popričati o obožavanju. Pojam "Krišne" nije poznat u　većini religijskih tradicija. Većina religija ima nejasnu predodžbu Božanstva.　Uzmimo Isusa i Muhameda, na primjer - oni su svojim sljedbenicima　dali najviše što su mogli. Ali koja je važnost toga? Ako su svoje sljedbenike　doveli do točke oslobođenja, na primjer, a nisu im mogli dati　"Krišnu", Osobu, kamo će sljedbenici poći? Što je odredište?

Satyaraja dasa:　Vi pitate mnogo stvari odjednom. To je složeno.　Sljedbenici Isusa će naravno otići Isusu. Gita uči da određeni način　obožavanja određuje kuda će osoba otići nakon smrti. To je općenit　odgovor na vaše pitanje. Ako je osoba oslobođena materijalnog svijeta, ali　nema određene podatke o Bogu u Njegovom osobnom obliku - ako osoba　ne poznaje "Krišnu" - ponekad se kaže da takva osoba odlazi u Maheshadhamu.　To je obitavalište Gospodina Šive, a smješteno je između materijalnog　i duhovnog svijeta. Živo biće može zatim dalje napredovati. Ovi su　podaci iznešeni u Caitanya Caritamrti (Madhya 8, poglavlje 21, stih 54,　tumačenje).

Velečasni Hart:　Ali općenito uzevši, kamo odlaze sljedbenici? S obzirom na　njihovu predodžbu Boga, oni moraju imati određene vrste postignuća.

Satyaraja dasa:　Pa, u biti postoje tri predodžbe Boga - Brahman,　Paramatma i Bhagavan. Prema učenjima Gospodina Caitanye, neodređeni　Brahman je odredište spekulativnog mislioca koji usavršava svoj proces.　Drugim riječima, onaj tko u potpunosti usmjerava svoju moć spekuliranja　prema Svevišnjem - pretvarajući to u oblik yoge - može dostići jednu　osnovnu razinu transcendencije. U tom slučaju je predodžba Boga obično　apstraktna, kao u učenjima Muhameda i Isusa.　Zapravo, Brahman je duhovni sjaj Gospodina, poznat kao brahmajyoti.　Neupućeni taj sjaj ne doživljavaju različitim od Gospodina, baš kao što se　sunčeva zraka ljudskom oku čini jednaka samome suncu. Kao ljudi na　zemlji, mi ne možemo vidjeti jasan oblik sunca, s njegovim različitim　dijelovima. Isto tako, osobe na putu spoznaje Brahmana, znale to one ili　ne, često brkaju sjaj Gospodinova tijela s Njegovim tijelom i oblikom.

Velečasni Hart:　Čini se da usprkos tome što mnoge tradicije i svjetske religije　tvrde da su personalističke, u stvarnosti su uvelike ograničene na ovaj put　Brahmana, zato što im nedostaju određena saznanja o obliku Boga.

Satyaraja dasa:　Da. Mislim da je to istina.

Velečasni Hart:　Molim vas, objasnite druge dvije razine spoznaje.

Satyaraja dasa:　Paramatma je Gospodin u srcu i Gospodin koji　prožima čitavo postojanje ulazeći u svaki atom.

Velečasni Hart:　Aha, oblik Višnua. Ja sam zapravo panteist, osoba koja　vjeruje da Bog nastanjuje sve stvari.

Satyaraja dasa:　Da, Paramatma je ekspanzija Karanadakashayi Višnua　u drugom koljenu. On je dio (amsa) Krišne.

Velečasni Hart:　To je svenastanjujući duh Boga. Mislim da je to moguće　usporediti s Duhom Svetim u kršćanskoj teologiji.

Satyaraja dasa:　Slažem se. Tradicionalno, oblik Gospodina,　Paramatma, cilj je traganja yogija meditanata. Paramatma je Bog s　obzirom na Njegov odnos prema materijalnom svijetu i prema dušama,　jivama koje dolaze u ovaj svijet.　Paramatma ima dva aspekta. Prvi, Bhagavan-tattva, ulazi u srca svih　duša u materijalnom svijetu. Drugi, Jagad-tattva, ulazi u svaki atom,　dozvoljavajući tako pojavnom svijetu da bude aspekt stvarnosti - jer bez　Njegova prisustva ništa ne bi moglo postojati. Znam da ovo zvuči panteistički.

Velečasni Hart:　Rudolph Otto pravi važnu razliku između panteizma ("sve　je Bog") i teopanteizma ("Bog je sve"). Otto tvrdi da panteističko　poimanje, uzdižući svijet do Apsoluta, ne postoji u Indiji.　Nisam siguran što ova razlika doista predstavlja. Čini se da jedna izjava　Meistera Eckharta baca nešto svjetla na to. On kaže da postoje tri načina　poznavanja Boga. Prvi on naziva "jutarnje znanje", a to je kada netko　prepoznaje Boga u svijetu - u svjetovnim pojavama. Osoba vidi svijet i　može vidjeti Božje prisustvo u svemu. Drugi način poznavanja Boga naziva　se "večernje znanje", kada osoba vidi svijet u Bogu. Tu se udaljavamo　od usredotočenosti na svijet kao središte i umjesto da prvo vidimo svijet i　Boga u svijetu, osoba sada vidi najprije Boga i čitav svijet kao upijen u　Njega.

Satyaraja dasa:　Koja je treća razina prema Eckhartu?

Velečasni Hart:　Vidjeti samog Boga, izaći potpuno iz ovog svijeta.

Satyaraja dasa:　To je svjesnost Krišne. hm. Vratimo se spoznaji　Bhagavana. To je vrhunac. Caitanya Mahaprabhu preporuča ovu spoznaju.　Trebali bismo pristupiti Bogu kao osobi. Riječ bhagavan podrazumijeva　"onoga koji je prepun sveg obilja". Apstraktna sila ili "svenastanjujući　duh" ne mogu biti prepuni istaknutih odlika. Ali Bog, u Svom prvotnom　obliku, mora biti. To je zapravo Njegova središnja odlika.　Mudraci stare Indije podijelili su obilje na 6 kategorija. To su: snaga,　ljepota, bogatstvo, slava, znanje i moć odricanja. Stoga je Bog nužno　riznica ovih odlika. Mi možemo imati ove odlike u maloj mjeri - budući　da smo sastavni djelići riznice - ali On ih mora imati u potpunosti. To je　Bog.　Mi Ga moramo služiti jer smo Mu podredeni i to je naš prirodni　položaj. Kada to shvatimo i kada svoje živote posvetimo služenju Njega -　bhakti-yogi - na putu smo prema Božjem kraljevstvu. Onaj tko pronađe tu　Osobu - Bhagavana Gospodina Krišnu - dostići će Njegovo uzvišeno prebivalište.

Velečasni Hart:　Postoje li više i niže razine tog prebivališta?

Satyaraja dasa:　O, da. Ono je beskrajno. Općenito uzevši, kao što postoje　neizmjerna očitovanja Krišne, tako postoje i neizmjerna očitovanja　Njegova prebivališta. Vrindavan je najviša razina, to je mjesto gdje Krišna　u svom izvornom obliku uživa u zabavama sa Svojim vječno-slobodnim　pratiocima.　Ali krenimo od početka. Iznad četrnaest podjela materijalnih svjetova,　postoji kraljevstvo oslobođenih duša, a to je ujedno i Sivino prebivalište,　kao što sam već spomenuo. Još više je Paravyoma, gdje su bezbrojne　avatare i djelomična očitovanja Krišne. Osoba odlazi na jedan od ovih　planeta Vaikunthe s obzirom na određen oblik Gospodina kojemu daje　prednost.

Iznad ovih neograničenih duhovnih svjetova nalazi se Krišnaloka, poznata　i kao Goloka, koja se prema različitim zabavama i ponašanju bliskih　pratilaca pojavljuje u tri odijeljena oblika: Dvaraka, Mathura i Gokula　(ponekad Krišna očituje ova tri obitavališta na Zemlji, kao prije 5 000　godina, kada je sišao na Zemlju). Ova tri obitavališta naveo sam prema　redu njihove odličnosti i dražesti, Gokulu kao najdražu od svih, budući da　bliskost tamo vlada neograničeno, te se stoga ponekad naziva unutarnjim　dijelom Goloke.

Velečasni Hart:　To je vrlo razrađena kozmologija ili transcendentalna　kozmologija, ako hoćete. Jasno je da su ova određena očitovanja Božjeg　kraljevstva posebno namijenjena bliskim pratiocima.

Satyaraja dasa:　Da, oni moraju poznavati Krišnu da bi otišli tamo.

Velečasni Hart:　Pretpostavljam da, ukoliko nismo svjesni Krišne kao osobe,　ne možemo Mu uputiti naše molitve. A možda nećemo dostići ni Njegovo　kraljevstvo, kao što ste opisali. Ali nemojmo podcijeniti snagu molitve.　Bog je milostiv.　Pretpostavljam da ćete reći, ako smo iskreni u našim molitvama Bog će　nas dovesti do nekoga tko neposredno poznaje Krišnu. To je možda tako.　Ali što je s onima koji možda imaju vječan odnos s nekim od drugih　Božjih oblika? Smatram da je molitva vrlo intimna i da će oni koji svoje　molitve upućuju Isusu ipak na kraju biti vodeni od njega i otići će kamo　ih on bude vodio.

Satyaraja dasa:　To je zasigurno tako.

Velečasni Hart:　Mnogi će štovatelji kršćanskog misticizma možda priznati　da su molitve velikih mistika iznimne i smatrati da su iskustva mistika　izvan dometa današnjih tragaoca. Po mojem mišljenju, takav pesimizam　proizlazi iz činjenice da su današnji kršćani uvelike nesvjesni meditacijske　tradicije koja je u jedno vrijeme vladala kršćanstvom Srednjeg Istoka.　Tradicija pustinjskih očeva, kao što je kasnije nazvana, veoma podsjeća na　vedsku tradiciju svojim naglaskom na jednostavnom životu i zaokupljenošću　Bogom. Taj nam je isti put i danas otvoren. Sv. Antonije osnovao　je sustavnu školu meditacije 310. godine Gospodnje. Šezdeset pet　milja južno od Kaira, ovaj je svetac vodio tisuće kršćanskih redovnika u　njihovim meditacijama. Znate, Rozenkrojci i slobodni zidari (masoni,　op.prev.) bili su isto neka vrsta yogija.　Ono što želim reći jest to da u kršćanstvu postoji još jedna 　struja, ona　koja je vrlo duboka. Priznajem da se tradicija kao cjelina prepustila　površnosti. Ali kao i svaka tradicija, ona u biti postoji na dvije razine - jednoj　površnoj i drugoj koja je mnogo dublja.

Satyaraja dasa:　To će dublje razumijevanje nužno uključiti osnovne　postavke svjesnosti Krišne - postavke o kojima većina kršćana danas čak　niti ne razmišlja.

Velečasni Hart:　Mislite, kao četiri osnovna.

Satyaraja dasa:　Da, nema jedenja mesa, nema kockanja, nema nezakonitog　seksa i nema uzimanja opojnih sredstava - nikakvih! - čak niti vina　kod sakramenta.

Velečasni Hart:　Bez sumnje, danas je malo kršćana koji vide vrlinu u ova　četiri osnovna načela, ali da, slažem se s vama - ako istinski postanu "svjesni　Krista" ili "svjesni Krišne", oni će cijeniti ove ideje, možda ih i prešutno　odobriti. Ali malo vina kod sakramenta.

Satyaraja dasa:　To su subreligijska načela. Osoba teško da će išta　početi ukoliko ne slijedi.

Velečasni Hart:　U redu. Ali krenimo dalje na trenutak. Ono što želim reći　jest to da će istinski kršćanin doseći kraljevstvo Božje ako je iskren u svojoj　molitvi. To posebno Kraljevstvo koje će doseći bit će izrazito Kristu slično.

Satyaraja dasa:　Već sam se složio s tim. Ali on također mora slijediti　načela.

Velečasni Hart:　Da.

Satyaraja dasa:　No vi ne opisujete prosječnog kršćanina, već nekog　nejasnog redovnika.

Velečasni Hart:　　Da, nažalost to je istina. Znate, riječ "redovnik" (eng.　monk, op. prev.) dolazi od grčke riječi monos, što znači "sam". Redovnici　bi živjeli u svojim pustinjačkim nastambama i razvijali svoju meditaciju na　Boga. Obični kršćanski svjetovnjaci nikada nisu razvili ovaj osjećaj　potpune zaokupljenosti.

Satyaraja dasa:　Da. Grčka riječ monos može se dovesti u vezu sa　sličnom riječi na sanskrtu - muni. "Muni" je naziv za indijskog redovnika.　Razlika je, međutim, što se u vedskoj kulturi od svakog očekuje da, barem　u jednom dijelu života, iskuša redovnički život. Meditacija i zaokupljenost　bili su poznati svim dijelovima društva, barem u jedno vrijeme.

Velečasni Hart:　Vi ste doista dobro upućeni.

Satyaraja dasa:　O, veoma ste ljubazni.

Velečasni Hart:　Mene zanimaju i veze između kršćanstva i indijske filozofije,　kao što znate. Čvrsto vjerujem da su obje na posljetku jedno - jer jedan　je Bog, zar ne? Religija je isto jedna. Jedan Bog, jedna religija. Možda je　kršćanstvo zapravo izraslo iz vedskog sustava. Nedavno sam otkrio da je　Origen, crkveni otac, pripadao katehetskoj školi u Egiptu. Njegov je　učitelj bio Klement Aleksandrijski, a Klementov je učitelj bio mistik po　imenu Pantaenus, koji je prema koptskim pričama proveo velik dio svoga　života u Indiji.

Satyaraja dasa:　Aha, vidite? To je zanimljivo.

Velečasni Hart:　To je onda potaklo razvoj meditacijske tehnike i molitve o　kojima sam ranije govorio. Pustinjski očevi. Učenja Pantaenusa mogu se　dovesti u vezu s još jednom osobom, Dionizijem Areopagitskim.　Dionizije je shvaćao duhovno putovanje kao dubok proces meditacije. On　je svoje meditacije zapisivao, te ih i pjevao.　Mnogi kršćanski sveci i teolozi drže Dionizijeve tekstove vrijednom　mapom ili planom za svoje duhovno putovanje. Mada nije veoma poznato,　mnogi su srednjovjekovni teolozi i utemeljitelji samostana prigrlili　Dionizijevo gledište i iskoristili ga za izvođenje vlastitih doktrina.　Viktorinci, Albert Veliki, Bonaventura, Meister Eckhart i mnogi drugi -　svi oni duguju zahvalnost sirijskim tekstovima Dionizija.

Satyaraja dasa:　Ali gdje je sve to danas?

Velečasni Hart:　Pa, ima onih koji se iskreno trude istrgnuti kršćanstvo iz　kolotečine u kojoj se nalazi i vratiti ga korijenima. Ali ono je razvodnjeno　i opsjednuto nekom vrstom eklekticizma "Novog doba". Tu su osobe　kao otac Bede Griffiths, Matthew Fox, brat David Steindl-Rast. Nisam　siguran da će vas ta imena zadiviti. Njihova su učenja slabo vezana na　učitelje, dok su pod jakim utjecajem onog što biste vi nazvali "impersonalizam",　čak i više nego ljudi koje oni nastoje oponašati.

Satyaraja dasa:　Vjerujem da je tako. Čitao sam nešto Matthewa Foxa,　ali nedovoljno za izvođenje zaključaka.

Velečasni Hart:　Sto je s molitvom u vedskoj tradiciji? Poznato mi je da je　molitva središnja stvar - proces za ovo doba. Znate, kad sam bio dijete,　moj doživljaj indijske duhovnosti bio je mršav čovjek koji sjedi na krevetu　načinjenom od čavala i čitavog dana pjevuši "om". Ja imam svoje vlastito　shvaćanje mantre "om". Kao što Biblija spominje "Riječ", mislim da bi　možda njen ekvivalent u istočnoj tradiciji bio "om". Ali što kaže vedska　književnost? Što je to "om"?

Satyaraja dasa:　On je također impersonalan, ali nemojte ga podcijeniti.　To je zvučni prikaz Krišne. Kad je Brahma - prvo stvoreno biće - pokušao　oblikovati zvuk Krišnine flaute, proizašla je ta riječ "om". To je mantra - sjeme,
sveti začetak slavne gayatri, koju indijski svećenici pjevaju tri puta　na dan.

Velečasni Hart:　Postoje li i drugi opisi u vedskoj književnosti? Čini se da　"om" ima tako veliku ulogu u indijskoj filozofiji.

Satyaraja dasa:　Vedski tekstovi opisuju "om" kao skraćeni oblik od　"omkare", mantre koju predstavljaju tri slova: A, U i M. Veliki učitelji　linije Gaudiya Vaišnava analizirali su "om" s obzirom na ove abecedne　sastavne dijelove. Analiza se temelji na detaljnom objašnjenju samih　sanskrtskih slova, uključujući etimologiju sanskrtske "omkare". Ukratko,　prvo slovo, "A", predstavlja Krišnu. Drugo, "U", odnosi se na Krišninu　energiju, Radharani. Treće slovo, "M", predstavlja živa bića. Uzeta zajedno,　ta tri slova predstavljaju sveukupnost postojanja i stoga su kao　mantra veoma snažna.

Velečasni Hart:　Rekao bih da je "om" više nego što sam mislio. Čini se da　uključuje čitavu vašu filozofiju.

Satyaraja dasa:　U izvjesnom je smislu tako. Ova je mantra-sjeme　zapravo toliko važna da je samoj sebi prokrčila put u mnoge jezike, kao　oznaka Boga. U engleskom, na primjer, svi važniji opisi Boga imaju ovaj　"om" u korijenu. "Om" dolazi u engleski jezik kroz prefiks omni, te su　stoga riječi kao omnipotent, omniscient i omnipresent (svemoguć, sveznajuć　i sveprisutan, op. prev.) vjerodostojni opisi Boga, a svi počinju s "om" kao　svojim korijenom.　Kršćani koriste riječ "amen" na kraju molitve, zar ne?

Velečasni Hart:　Da.

Satyaraja dasa:　I to se može dovesti u vezu s "om" ili AUM.　Muslimani također kažu "amin", što je u biti isto. To označava Boga.　Ali vratimo se vašem prvotnom pitanju o prirodi molitve u vedskoj　tradiciji. Glavna molitva je dakako maha-mantra Hare Krišna: Hare　Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama,　Rama Rama, Hare Hare. Ovu molitvu treba izgovarati na isti način na　koji dijete zove svoju majku, gorljivom iskrenošću i punom pažnjom.　Molitva se može shvatiti na sljedeći način: ona je prizivanje. Priziva se　Radharani (Majka Hara) - vokativni oblik od Hara je Hare. Iz kojeg razloga?　Zašto zazivamo Radharani? Isključivo iz razloga da nas uzme u službu　Gospodina. U tome je čistoća maha-mantre. Doslovni prijevod glasio bi　ovako: "Moj Gospodine. O vrhovna energijo moga Gospodina, poznata　kao Srimati Radharani, molim Te uzmi me u službu 　Gospodina." I Krišna　i Rama primarna su imena za Boga.

Velečasni Hart:　Zašto je molitva upućena Radharani?

Satyaraja dasa:　Prema vaišnavskoj tradiciji, osoba prilazi Gospodinu　kroz Njegovu moć. Kao što je Isus na izvjestan način avesha ili moć　Gospodina, te Mu kršćani prilaze kroz njega. Slično, Radharani je izvorna　unutarnja moć, te osoba prilazi kroz Njezinu Božansku Milost.　Kao što je duhovni učitelj Srila Prabhupade rekao: "Radharani je prevladana　Polovica, dok je Krišna prevladavajuća Polovica. Zajedno, oni　čine Apsolutnu Istinu. Dva dijela 　konačne Istine. Ali oni su oboje　Svevišnji." Radharani je posebno poznata kao vrhovni predani sluga, ona　koja najviše zadovoljava Krišnu. Naravno, Ona to može učiniti jer je nitko　drugi do žensko očitovanje Boga.

Velečasni Hart:　Činilo mi se da ste jednom rekli kako je polubog Šiva　najveći predani sluga.

Satyaraja dasa:　O, unutar njegova polja utjecaja to je tako. Kao što　spisi kažu, vaishnavanam yatah shambhu: "Šiva je najveći predani sluga."　Vidite, Brahma se smatra najvećim predanim slugom u njegovom　djelokrugu, poznatom kao karma-mishra-bhakti. Šiva je najveći u jnanamishra-　bhakti. Posebno će sloj yogija i jnanija osjetiti da je Šiva najveći　predani sluga. Ali iznad Šive postoji još jedna hijerarhija spomenuta u spisima.　Od predanih slugu (bhakta), Prahlada Maharaja smatra se predvodnikom.　Drži se, međutim, da su Pandave veće od Prahlade. To navodi　Bhagavatam. Neki od Yadava čak su napredniji od Pandava. Predvodnik　Yadava veliki je predani sluga poznat kao Uddhava i napredniji je od svih　ostalih. Gopije, međutim, nadilaze čak i Uddhavu, koji i sam želi dostići　njihovu ljubav prema Krišni. Među gopijama, Radharani je najveća. Ona　je najuzvišeniji predani sluga. Ona je Bog kao predani sluga. Kada Ona　i Krišna silaze kao Caitanya Mahaprabhu, to je vrhovno očitovanje　predanosti.

Velečasni Hart:　Dakle Krišni prilazimo kroz Radharani.

Satyaraja dasa:　Ona je na izvjestan način nedostupna, baš kao i Krišna,　stoga osoba mora tražiti Njezinu milost kroz vjerodostojnog gurua u　učeničkom naslijeđu. Takav je guru bliski sluga Srimati Radharani. On Joj　pomaže u Njezinom služenju Krišne.

Velečasni Hart:　Zašto je Ona nedostupna?

Satyaraja dasa:　Ona je također Bog. Ona je ženski pandan muškoj　Božanskoj Osobi, Gospodinu Krišni. Na određen su način oboje veoma　dostupni, naravno. Ali osoba mora znati kako Im pristupiti. Način pristupa　daje vjerodostojni duhovni učitelj koji predstavlja Božanski Par -　Radhu i Krišnu - u ovom svijetu.

Velečasni Hart:　U kakvom je međusobnom odnosu Božanski Par? Jesu li　Radha i Krišna prijatelji? Jesu li vjenčani? Ima li naznaka toga? Mislim,　može li se to tako shvatiti?

Satyaraja dasa:　Ne. Mi ne možemo svoje predodžbe prenositi na njih.　Nema nikakvih ograničenja. Oni su potpuno transcendentalni. Bog u dva　obličja. To je to. Sve je to veoma duboko. Sigurno nisu prijatelji, ne u platonskom　smislu riječi. Ali ne bismo ih smjeli smatrati ni ljubavnicima,　barem ne u svjetovnom smislu. Oni su duhovni ljubavnici - transcendentalno　uživaju u međusobnom druženju. U ovome svijetu mi imamo tek　iskrivljen odraz toga. 　Ali za njih ne postoji požuda ili osjećaj iskorištavanja.　Njihova je ljubav čista, posve lišena putenih interesa, nezagađena　materijom.

Velečasni Hart:　Da li se smatra da su oni na bilo koji način vjenčani?

Satyaraja dasa:　To je veoma povjerljivo. Raspravit ćemo to kasnije.　Njihov se supružnički odnos smatra najvišim. Ona je Njegova vječna　pratilja. Nevjenčana. Ali postoji i taj smisao. U tamilskoj su tradiciji oni　vjenčani, također i u Matsya Purani. Rupa Goswami opisao je njihov brak　u desetom činu svoje Lalita Madhave, dramatičnog djela o njihovim　intimnim odnosima. Jiva Goswami također, u svojem Gopalu Campu. Ali　o tome ćemo kasnije.

Velečasni Hart:　Žensko očitovanje Boga.

Satyaraja dasa:　Mora biti tako. Ako je Bog doista potpun i apsolutan,　On mora imati i žensko očitovanje ili ne bi bio potpun.

Velečasni Hart:　Ovo će se dopasti feministicama!