Evo opet malo iz knjige ‘Bog nije veliki’ Chris Hitchens-a:

• ... “Religija je ljudski izum. A čak i oni koji su je izumjeli nikako da se usaglase oko toga šta su njihovi proroci, iskupitelji i gurui zaista govorili i radili. A još manje mogu da nam kažu koje je "značenje" kasnijih otkrića i događaja koje su njihove religije na početku pokušale da onemoguće ili denunciraju. No, vjernici i dalje tvrde da znaju! Ne samo da znaju, već da znaju sve. Ne samo da znaju da bog postoji, da je zamislio i nadgledao čitav poduhvat, već da znaju šta “on” od nas zahtjeva – počev od ishrane, preko raznih rituala pa do seksualnog morala. Drugim rječima, u velikoj i složenoj naučnoj diskusiji u okviru koje znamo sve više i više o sve manje i manje stvari, i u kojoj se, kako napredujemo, možemo nadati daljem prosvetljenju, jedna frakcija—i sama sastavljena od više zaraćenih frakcija—toliko je arogantna da nam tvrdi kako već raspolažemo svim ključnim znanjima koja su nam potrebna.

• Takva glupost, u kombinaciji sa takvom taštinom, već je sama po sebi dovoljna da “vjeru” isključi iz pomenute diskusije. Osoba koja je sigurna, i koja tvrdi da ima božanske garantije za to u šta je sigurna, danas spada u predstavnike djetinjeg doba u razvoju ljudske vrste. Možda će nam dugo trebati da se oprostimo od takvih ljudi, ali taj proces odvajanja i opraštanja već je počeo i s njim ne treba odugovlačiti. Kao što to i inače ne treba činiti kada se od nekoga opraštate.”

Ako prihvatimo da ljudi treba da vjeruju u nešto specifično, ubijeđen sam da bi svijet bio daleko bolji u svakom pogledu kada bi pojedinci primjenjivali spiritualni dio, a ne samo slijepo ulijetali u ono što im nameću organizovane vjere. Spiritualni prilaz se praktikuje kod starosjedelaca uglavnom u Australiji, Africi, Amazonu, Inuita na sjeveru Kanade, ili kod Prvih naroda Sjeverne Amerike (kako ih mi nazivamo, Indijanci). Ovakav prilaz nadgrađuje pojedinca boljim razumjevanjem njihove najbliže okoline, i istovremeno održava tradicije uže grupe kojoj pripadaju.

• U Mein Kampf-u Hitler je napisao: “Ja vjerujem da ja djelujem u skladu sa voljom Svemogućeg Kreatora. Braneći se od Jevreja, ja provodim Božiju volju…” Naravno, da je Hitler ovo izmislio, Bog bi ga kao lažljivog bogohulnika koji je dirnuo u ‘izabrani narod’ odmah kaznio udarcem groma, ili bi možda poslao ‘zmije otrovne’ da ga likvidiraju. Ali nije.

Pratite li nogomet? Ta potreba za stalno obraćanje i traženje pomoći od Boga može da se vidi i na futbalskim terenima kada dvije ekipe istrčavaju na teren da se iskušaju u ovozemaljskom znanju umijeća sa loptom. Dio igrača oba tima skoro po pravilu poljubi najprije sebe u ruku (valjda u nevidljivu brojanicu), zatim dotakne teren, pa onda značajno pogleda u nebo... kao... imam puno povjerenje u Tebe. Što je ovdje specijalno fascinantno je da i ako su igrači očekivali njegovu direktnu intervenciju pa se dogodilo da su izgubili meč, ništa se mijenja! Niko nije ljut na Njega zbog toga i ne pokazuje srednji prst prema nebu, jer za one koji vjeruju, gubitak ili dobitak su samo akti božije volje, a ne izraz timske taktike ili kvalitetnih vrijednosti i napora pojedinih igrača. A od kada je to Bog postao zainteresovan za nogomet to ne znam, ali mi je interesantno pratiti ovo stanje permanentne zablude.

Da ovdje još ukratko dodam nešto vjernicima: nema razloga da se ljutite na moje stavove. Treba da vam je jasno da moj život ne treba da bude podređen nekim stavovima koje vi smatrate logičnim i normalnim. Za početak, da li treba u gradu da slušam nekoliko tona teška zvona sa obližnje crkve kako lupaju u sedam sati ujutro da bi se vjernici mogli molilti na vrijeme, ili kada sa obližnjeg minareta četiri ogromna zvučnika prenose jednu od pet dnevnih molitvi, a iste počinju negdje u četiri sata ujutro! (Šta se dogodilo sa tradicionalnim pjevanjem mujezina sa minareta?) Dalje, zašto se vjernicima sumnjivih moralnih vrijednosti gleda kroz prste ili se bodre dok kamenuju učesnike gej parade, a istovremeno se sa poštovanjem slavi prolazak vjerske parade sa svecem napravljenim od drveta? Zašto u Njujorku pojedini vozači taksija neće da vas voze kada sjednete u auto sa pakovanjem od 6 limenki piva; je li zato što je alkohol protivan njihovim religioznim ubijeđenjima? Ako bi vas pitao zašto je obavezna određena molitva u obdaništu gdje djeca mogu da budu potomci roditelja druge vjere ili su iz miješanog braka, šta bi ste mi odgovorili?

Da se razumijemo: ukoliko neko vjeruje u nadnaravno i isto interpretira u sebi i na svoj način, nikome to ne bi trebalo da smeta. To je vlastito viđenje i intimni svijet, na koji svaki pojedinac ima potpuno pravo. Ali mi je nejasno da se neko grčevito drži izmišljenih priča njemu nepoznatih naroda i kultura, koje su vjekovima vješto pakovane i usmjerene ka najprostijem načinu manipulisanja, te tvrdnji i postavki koje su kroz istoriju prouzrokovale grdne nesreće pojedincima i grupama—naravno, u ime ‘ljubavi i brige’ za druge—i koje nemaju nikakvu vezu sa slobodnim razmišljanjem i vjerovanjem pojedinca.
Hajd’ da se svi ostavimo raznoraznih gluposti. Pustimo da svako živi na svoj način.


• Stvarna istorija Izraelita i pojava jednog boga

• Grupa vrhunskih arheologa uglavnom jevrejskog porijekla i angažovanih na zajedničkim projektima, slažu se u zaključcima oko novih arheoloških nalaza i preciznijih objašnjenja istorije koja obuhvata današnje područje Izraela. Ovo je u detalje prikazano kroz TV seriju od šest epizoda emitovanih na ‘History’ kanalu, a ponavlja se s vremena na vrijeme i na BiH domaćoj televiziji pod naslovom Bible Unearthed ('Otkopana Biblija'). Saradnici i naratori u ovom projektu su Prof. Richard Friedman, Univerzitet Kalifornije; Prof. Israel Finkelstein, Univerzitet Tel Aviv; Prof. Amihai Mazar, Jevrejski Univerzitet Tel Aviv; Avi Ofer, iz Ekspedicija Judejske Visoravni, Neil Silberman, ENAME centar za arheologiju iz Belgije; i Prof. Baruch Halpern, sa Državnog Univerziteta u Pensilvaniji.

• Današnji prostor Izraela i šire je prije nekih tri hiljade godina bio poznat kao Kanan. Kanan je bio pod upravom Egipta, tada najveće organizovane države. Manji gradovi-državice su u Kananu postojali još od bronzanog doba. Nomadske porodice starih izraelita koji su tada ustvari bili žitelji Kanana, vjerovali su u podzemni svijet, bavili se astroteizmom, i bili su politeisti. Negdje oko hiljadu godina prije naše ere došlo je do nekog ili nekih vojnih pohoda vjerovatno iz Egipta—nadjeni su prikazi o tim pohodima na objektima duž Nila— koji su napravili dosta materijalne štete i ekonomske pometnje, što je opet dovelo do toga da su u Kananu neki gradovi-državice potpuno nestale, a neke su se spojile vjerovatno iz ekonomskih ili odbranbenih razloga.

• Utvrđeno je da Izraeliti tu nisu došli iz Mezopotamije kao nekakav ‘jevrejski narod’ tj., kao monolitna grupa. Ujedno, nije bilo nikakvog izlaska njih stotine hiljada iz Egipta kao bivših robova. Tadašnji Izraeliti su bili sastavni dio žitelja Kanana ili samim tim Kananci, i najvjerovatnije je da su tek kroz razvoj monoteističke religije postali posebna grupa.

• Nomadi koji su živjeli na tim prostorima su zauzimali visinske dijelove i izmjenjivali su dobra sa onima koji su živjeli u dolinama, gdje su se uglavnom uzgajale žitarice. Vremenom, mnogi nomadi unutar Kanana su počeli da prelaze u zemljoradnike. Ujedno, nomadi su uglavnom gradili svoja naselja na područjima gdje Kananci nisu obrađivali zemlju, dakle tamo gdje nije bilo dovoljno zemlje za obradu. Stanbeni objekti su se dizali na najneplodnijim kamenitim dijelovima visoravni, dok se na terenima sa nešto zemlje uglavnom počela da gaji maslina, čije je ulje postajalo sve važniji proizvod za razmjenu sa onima iz dolina. Ova razmjena polako vodi ka stvaranju organizovanijeg društva i kasnije, države. Tako u IX. vijeku prije naše ere (PNE) nastaje prva sjeverna kraljevina nazvana Izrael, čiji je glavni grad bio Samaria.

• Drugo organizovano društvo i država nastaje na jugu od Izraela i naziva se Juda. U istoj se nalazi i Jerusalem. Taj je dio bio daleko sirotiji obzirom na lošiju zemlju, dijelove pokrivene pustinjom, i nedostatak kiše. Istovremeno, Jerusalem u to doba nije bilo nikakav grad nego malo selo. Za oba područja postoji mnogo dokaza da je njihova religija bila politeistička, jer su tu iskopani mnogi idoli od gline i kamena koji ovo potvrđuju.

• U VIII. vijeku PNE, sjeverni dio je napadnut od Asirije i gradovi Izraela su padali jedan za drugim. Veliki broj izbjeglica bježi na jug i odlazi u Judu i Jerusalem. Godine 701 PNE, Asirci napadaju i Judu u kojoj je u to vrijeme vladao Ezakeja i uništavaju drugi grad po veličini, Lakeš. Ovi napadi i uništenja su slikovito prikazani na reljefima preostalih od Sirijaca. Juda, i ako je bila mala država, bila je dosta dobro organizovana. Na primjer, kralj Ezakeja je dao da se u Lakešu iskopa vodovod kroz dugi kameni tunel kojim se snabdijevao grad. Taj tunel i kanal i danas postoje a u vezi ovog organizovanog projekta ostao je i napis na kamenu kao komemorativna ploča izdata od kralja. Samim tim kroz bolje uslove za život i ekonomski razvoj dolazi do bolje organizovanog društva, što ima za rezultat i širenje pismenosti. Predpostavlja se da je za potrebe takvog društva došlo do pojave napisa koji će kasnije da sačinjavaju dijelove Biblije. To opet ukazuje na činjenicu da se sve to činilo kako bi došlo do čvršćeg zajedništva ove grupe koja će vremenom postajati sve monolitnija i na kraju prihvatiti ideju jednog boga.

• U isto vrijeme se pojavljuje po prvi put ime boga Jahve (pisano: JHWH) kao i njegove pratilje Ašerah, boginje plodnosti, koja će kasnije sa razvojem monoteizma jednostavno nestati kao pratilja. Negdje u to vrijeme se potpisuje mir sa Asircima na sjeveru. Kako se u periodu od narednih stotinjak godina Jerusalem sve više ekonomski razvija, formira se i jača organizacija tog društva kroz vladavinu jednog kralja, u jednom centralnom gradu, Jerusalemu, u jednom templu unutar jedne palače, i u vjerovanje u jednog boga.

• • • •