RAD EVOLUCIJE

Kad promatramo tu zbunjujuću množinu svjetskih tijela, svjetova, kruženja i perioda opažamo da su pradusi, iz kojih se sastoji razvijajući se životni val, potpuno izgubili svijest kada su stupili na svoje putovanje razvitka kroz 5 svjetova kojih je supstanca gušća od njihove vlastite. Smisao evolucije jest da oni dođu do potpune svijesti i da budu sposobni svladati materiju svih svjetova. Za tu svrhu su postavljeni uvjeti svjetskih tijela, svjetova, kruženja i perioda.

Za periode Saturna, Sunca, Mjeseca i polovice sadašnje periode Zemlje pradusi su nesvjesno gradili svoje nosače pod nadzorom uzvišenih bića koja su vodila njihov napredak. Sada su se probudili, postigli su stanje budne svijesti.

Svjetska tijela ( tijela kroz koja prolazi životni val, na kojima se razvija i usavršava) periode Saturna sastojala su se iz mnogo tanje i finije supstance nego li je naša Zemlja. Ta svjetska tijela nisu imala gustoću koju bismo našim osjetilima mogli osjetiti. Toplina je jedina riječ kojom bi se ono stanje moglo opisati. Bio je mrak i kada bi čovjek onamo došao on ne bi ništa vidio samo bi osjetio toplinu. Okultna znanost kaže da je čovjek u toj periodi prolazio stanje rude.

Osim ovih "tijela-topline" zadržavala su se u onoj atmosferi velike stvaralačke hijerarhije, koje su pomagale pradusima da razviju formu i svijest. To su bili "Gospodari plamena", bića daleko uznapredovala koja su pomagala iz vlastite slobodne volje a ne da tim pomaganjem prošire svoju mudrost kao što su to činile neke druge stvaralačke hijerarhije, koje su pomagale čovjeku sa svrhom da unaprijede svoj vlastiti razvoj i napredak.

Za vrijeme prvog kruženja ove periode uspjeli su Gospodari plamena da u život u razvoju posade klicu iz koje se razvilo sadašnje gusto tijelo. Kroz daljnjih 6 kruženja u ovoj periodi ta se klica dalje razvijala i stekla sposobnost graditi osjetila, posebno uho, koje je najstariji i najrazvijeniji organ.

U sredini 7. kruženja ponovno nastupaju Gospodari plamena da bi u čovjeku probudili božanski duh. Tako je čovjek u periodi Saturna dobio svog najvišeg i najnižeg nosača, božanski duh i fizičko tijelo.

Ponavljamo da kozmičku noć ne smijemo gledati kao doba nerada. Kao što smo mogli vidjeti na primjeru čovjeka, koji prelazi iz smrti na novo rođenje, i velika smrt nebeskih tijela jedne periode je prestanak djelatne manifestacije, da bi se mogla razviti razmjerno jača osobna aktivnost. Priroda ove osobne aktivnosti naliči onome kad zreli plod padne na zemlju. Plod propadne, nastupi vrenje i iz tog kaosa izraste nova biljka i opet se diže prema Suncu. Tako i ovdje, kada se završi jedna perioda sve se u kaosu razriješi. Ali u pravo vrijeme stvore se nova svjetska tijela za novu periodu i pripreme za stanovanje čovjeka koji nastaje. Kozmička noć priprema novi dan stvaranja u promijenjenoj okolini, isto kao što snage vrenja u plodu jačaju sjeme i čine tlo plodnim.

Prije nego djelatnost bilo koje nove periode može početi uslijedi ponavljanje svega onoga što je već pređeno. Na osnovu spiralnog razvojnog puta ova se djelatnost događa na višem stupnju nego je bio onaj stupanj razvoja koji ponavlja. I pravi rad jedne periode ne počinje prije nego su ponovljena kruženja iz prijašnje periode - na naprednijem stupnju.

Uvjeti periode Sunca temeljito se razlikuju od onih periode Saturna. Umjesto "tijela topline" u onoj periodi ovdje su se svjetska tijela sastojala iz žarko svjetlećeg plina. Ta velika plinovita tijela sadržavala su sve ono što se razvilo u periodi Saturna, a isto tako i stvaralačke hijerarhije u atmosferi.

U ovoj periodi su Gospodari plamena u suradnji s Gospodarima mudrosti ucijepili u klicu fizičkog tijela sposobnost razvijanja osjetilnih organa. Ovdje je stvoreno životno tijelo i sve što je potrebno za primanje hrane, za rast i razmnožavanje. Gospodari mudrosti nisu tako visoko razvijena bića kao Gospodari plamena, oni pomažu zato jer time rade na vlastitom razvitku. U ezoterijskom govoru oni se zovu "Kerubini".

Na kraju periode Sunca čovjek je već posjedovao fizičko i životno tijelo i božanski i životni duh u klici. Kao što je u periodi Saturna čovjek u postajanju imao svijest rude tako je u ovoj periodi imao svijest biljke.

Kao što je glavna karakteristika periode Saturna bila "toplina" a Sunčeve "svjetlo" ili žarka vrućina, tako je karakteristično za periodu Mjeseca "vlaga". Ona je nastala kad su došli u doticaj vatrena jezgra s okolnom hladnoćom svemirskog prostora. Nastala je para i zato se ova perioda opisuje kao vodena.

Ovdje su se Gospodari mudrosti ujedinili s Gospodarima osobnosti pa je njihova zadaća bila dalje razvijati fizičko tijelo. Trebalo ga je rekonstruirati tako da ga prožme osjećajno i da se razvije živci, mišići, kosti i početak kostura.

Gospodari osobnosti stajali su kao i Gospodari mudrosti daleko iznad čovjeka, ali oni su na njemu radili radi svog vlastitog razvoja. Bili su sposobni raditi na nižim nosačima, no prema višima su bili nemoćni. Duhovni impuls potreban da se probudi 3. aspekt, duh čovječji u čovjeku, nisu bili u stanju dati. Zato je nastupila druga vrsta bića, koja to nije radila radi vlastitog razvoja nego iz slobodne volje kao Gospodari plamena, koja se zovu "Serafini". Oni su probudili 3. aspekt duha, čovječji duh.

Sada je čovjek imao božanski duh, životni i čovječji duh i tako je ego, trostruki duh nastupio u postojanje.

Prije početka Saturnove periode postojali su pradusi, koji sada predstavljaju čovječanstvo u svijetu praduhova i bili su "sveznajući" kao Bog u kojem su bili rastavljeni (ne iz kojeg!).

Ali oni nisu bili "samosvjesni". Da bi stekli tu sposobnost bačeni su u more materija sve veće gustoće, koja im zastire sveznanje. Data im je prilika da steknu samosvijest i to je bila svrha evolucije.

Tako je praduh zatvoren u trostruki veo i njegov vanjski veo, čovječji duh tako mu bliješti da on svjetlo ne vidi pa postaje ego - uslijed varke rastavljenosti koja se oko njega skupila za vrijeme involucije. Evolucija će pomalo tu prevaru riješiti, ona će vratiti sve-svijest uveličanu sa samosvijesti.

Na kraju periode Mjeseca došla je opet pauza mira, kozmička noć. Rastavljeni dijelovi razriješili su se pa je nastao općeniti kaos koji je prethodio novom uspostavljanju svjetskih tijela za periodu Zemlje.

Gospodari mudrosti već su se tako daleko razvili da su bili sposobni djelovati kao najviše stvaralačke hijerarhije. Na njih je bila prenesena briga nad božanskim duhom za periode Zemlje.

Gospodari osobnosti također su toliko napredovali da su mogli raditi na duhu čovjeka i zato je životni duh došao pod njihovu njegu.

Jedna druga stvaralačka hijerarhija imala se brinuti za tri klice fizičkog, životnog i osjećajnog tijela, nakon što je na putu razvoja uznapredovala. To su oni koji su pod vodstvom višega reda učinili glavni posao na tim tijelima, kojima je život u razvoju služio kao neka vrsta instrumenta. Te hijerarhije se zovu Gospodari forme. Oni su bili već toliko razvijeni da im se u dolazećoj periodi Zemlje mogao povjeriti 3. aspekt duha u čovjeku, čovječji duh.