Razlikovanje duhova? toliko je važno u duhovnom životu da je sv. Ignacije Loyolski, utemeljitelj Družbe Isusove, stavio dar razlikovanja duhova nad sve druge darove i smatrao kako je dovoljno imati taj dar da bismo sigurno kročili na duhovnome putu. I sv. Pavao spominje dar razlučivanja duhova u poslanici Korinćanima (1Kor 12,10) kao jedan od darova Duha Svetoga, a Solunjanima savjetuje:

Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! (1Sol 5,21)

Apostol Ivan na sličan način u svojoj poslanici upozorava:

Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet. (1Iv 4,1)

Za provjeru duhova potreban je ne samo dar nego i kršćanska zrelost i iskustvo:

A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla. (Heb 5,14)

Jasno je, dakle, da u duhovnom životu postoji mogućnost da upadnemo u zabludu, zastranimo, pa čak i izgubimo se. Nije, naime, sve što je duhovno dobro, niti je sve od Boga.

U današnjem svijetu, zbog ozračja materijalizma i racionalizma, mnogi su ljudi potpuno izgubili smisao za duhovno. Ali budući da je čovjek i duh, a ne samo tijelo ili samo razum, težnja za duhovnim postoji u njegovu biću. Zbog toga je razumljivo da će mnoge osobe koje su odrasle u ozračju u kojemu nije bilo prave vjere, a koje unatoč tomu osjećaju privlačnost prema duhovnome, prihvatiti prvu duhovnu ponudu koja naiđe i raspiri njihovu potrebu za duhovnim.

I mnogi kršćani koji su to samo po imenu i u čijim je obiteljima kršćanstvo očuvano samo tradicija i lijepi običaji, pokušat će utažiti svoju žeđ za duhovnim na mjestu koje im se prvo ponudi dovoljno snažnim intenzitetom. Mnogi ?racionalni? ljudi za koje su Duh Sveti ili sakramenti priče za malu djecu - jer ih nisu u odrasloj dobi na pravi način doživjeli i upoznali - spremno će prihvatiti krivovjerje ili čak praznovjerje i magiju pod krinkom duhovnosti ?novoga doba? (New Age).

Postoje danas i mnogi ljudi koji kažu da vjeruju u Krista, ali kao da im to nije dovoljno, bave se i različitim drugim duhovnostima i praksama nespojivima s Kristovom porukom. Isus je svjetlo svijeta i tko istinski u njega vjeruje i ide za njim može u njemu pronaći i od njega primiti sve što mu je potrebno. Tko uz Isusa traži druge duhovnosti sličan je čovjeku koji pali žarulju u suncem obasjanoj sobi. Osoba koja pokušava ?nadopuniti? kršćanstvo iskustvom drugih duhovnosti vjerojatno još nije susrela Krista na pravi način, niti upoznala ljubav, mir i radost koju samo on može dati.

Ali drugi duh nije čovjeku samo nepotreban, višak od kojega ?ne boli glava?, nego golema barijera između čovjeka i Boga. Isus jasno upozorava da se ne može služiti dvojici gospodara (Lk 16,13). Ako želimo od Boga primiti blagoslov, milost i mir, sve ono što nam mnogi nude a samo on može dati, njega moramo staviti na prvo mjesto, u središte svog života. Moramo se potpuno pouzdati u njega i ne ?osiguravati se? i na drugoj strani. Jedino tako možemo biti potpuno otvoreni za sve ono što nam Bog u svojoj ljubavi želi dati.

Ako sve što jesmo i što imamo predamo njemu, od njega ćemo i primiti sve - ne samo ono što tražimo nego stostruko više. Bog nikome ne ostaje dužan, nego daruje u preobilju. Ali on traži naše cijelo i nepodijeljeno srce, da mu budemo potpuno vjerni. U tome smislu Bog je, ljudskim jezikom govoreći, ljubomoran Bog. On nam mora biti mjerilo svih stvari i cilj. Sve ostalo samo je sredstvo i način da dođemo do njega, izvora života i prave sreće: dobro ako nas vodi k njemu, a loše ako nas odvlači od njega.

Kad se razbolimo, odjednom se sa svih strana pojavi mnoštvo duhovnih ponuda, od kojih su mnoge možda i dobronamjerne, a ipak ne vode Bogu. Upravo zbog bolesti otvoreni smo i spremni prihvatiti sve što se nudi, osobito u teškim slučajevima. Čini nam se da ?nemamo što izgubiti?; zapravo, možemo puno toga izgubiti ako nismo razboriti.

Za osobu koju zanima neka duhovnost ili praksa od velike je važnosti da se informira i upozna tu duhovnost prije nego se za nju odluči, i u uobičajenim bi okolnostima to i sigurno i učinila. Ali u bolesti za to često nemamo dovoljno snage. Takve se ponude obično jave kad smo najranjiviji i u najtežem stanju. U tom je smislu bolesnik laka meta onih koji mu žele nametnuti svoj svjetonazor ili čak na njegovoj nevolji zaraditi. Zato je neobično važno da bolesnik bude dobro obaviješten i da svoju odluku donese u slobodi.

Sv. Ignacije kaže da u stvorenome svijetu ništa nije samo po sebi dobro ni samo po sebi loše, nego je dobro ili loše onoliko koliko me dovodi bliže Bogu, odnosno udaljava od njega. Tako me i zdravlje, stečeno po svaku cijenu, na način koji nije u skladu s Božjom voljom i njegovim zapovijedima, može udaljiti od Boga i naškodititi mi u duhovnom smislu. U tome se svjetlu mogu shvatiti i ove Isusove riječi:

Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi? (Lk 9,25)

Ono što je od Svetoga Duha, Duha Božjega, može se opisati na sljedeći način:

1. U skladu je s objavljenim istinama (Stari i Novi zavjet, apostolska predaja, crkveni nauk);
- u skladu je s Božjim zakonom (Deset zapovijedi, zapovijed ljubavi);
- u skladu je s duhom evanđelja (Blaženstva Mt 5; ?Što učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste? Mt 25,31-46 );
- u skladu je sa zdravim razumom, realno je, konkretno, ne niječe ljudsku stvarnost.

2. Čovjeka približava Bogu i zajednici vjernika, te potiče na redovit sakramentalni život i molitvu kao susret s Bogom;
- čovjeka otvara prema drugim ljudima i povezuje s njima vezovima bratske ljubavi;
- čovjeka približava čovjeku, čini osjetljivim za potrebe bližnjega, potiče na djelatnu ljubav prema drugima, na brigu za konkretnoga čovjeka u njegovim potrebama;
- čovjeka čini nesebičnim, velikodušnim, požrtvovnim;
- unosi u zajednicu slogu i međusobno poštovanje i prihvaćanje.

3. Ispunjava čovjeka, njegovu životu daje duboki smisao;
- oslobađa čovjeka od grijeha, zarobljenosti, navezanosti i ovisnosti;
- poštuje čovjekovu slobodu, ne ostavlja dojam prisile;
- unosi u čovjekovo srce mir, radost, sigurnost, strpljivost, čistoću, blagost, pravednost;
- unosi u čovjekov život doživljaj Božje prisutnosti, ljubavi i blagoslova;
- čovjeka čini istinski poniznim, pomaže čovjeku da sebe prihvati onakvim kakav jest bez uzdizanja nad drugima, ali i bez potcjenjivanja samoga sebe;
- oslobađa čovjeka licemjerja, lažne poniznosti, skrupuloznosti, sitničavosti;
- potiče na praštanje;
- potiče na istinu, koja oslobađa;
- blagoslivlja.

4. Stavlja Boga na prvo mjesto i teži za njegovom slavom, a ne svojom;
- događa se bez senzacionalnosti i buke;
- uključuje besplatno i bezuvjetno primanje i davanje duhovnih dobara i pomoći;
- ne ucjenjuje, ne uvjetuje, ne zastrašuje, ne služi se manipulacijom bilo kakve vrste.

Naprotiv, NIJE od Duha Svetoga sve ono što je obilježeno jednom ili više sljedećih osobina:

1. U suprotnosti je s objavljenim istinama (Stari i Novi zavjet, apostolska predaja, crkveni nauk);
- u suprotnosti je s Božjim zakonom (Deset zapovijedi, zapovijed ljubavi);
- u suprotnosti je s duhom evanđelja;
- u suprotnosti je sa zdravim razumom, nerealno je, maglovito, konfuzno, niječe ljudsku stvarnost, predstavlja bijeg od stvarnosti.

2. Čovjeka udaljava od Boga i zajednice vjernika, odvraća od sakramenata i molitve;
- čovjeka izolira od drugih ljudi, prekida vezove bratske ljubavi;
- čovjeka udaljava od čovjeka, čini neosjetljivim za potrebe bližnjega, odvraća od djelatne ljubavi prema drugima i brige za konkretnoga čovjeka u konkretnim potrebama;
- čovjeka čini sebičnim, usredotočenim na sebe, navodi ga da se previše bavi sobom, a ne vidi drugoga;
- čovjeka navodi na zanemarivanje svojih dužnosti;
- unosi u zajednicu razdor, neslogu, zbrku, rasulo, nered.

3. Ostavlja čovjeka praznim, neispunjenim;
- uvodi čovjeka u napast i navodi ga na grijeh;
- zarobljava čovjeka, uvodi ga u navezanost, ovisnost, posesivnost;
- ostavlja dojam prisile, neslobode;
- degradira, ponižava čovjeka;
- unosi u čovjekovo srce nemir, tjeskobu, sumnju, nesigurnost, strah, nestrpljivost, nečistoću, mržnju;
- čovjeka čini oholim, umišljenim, bahatim ili pak lažno poniznim, skrupuloznim, licemjernim, sitničavim;
- potiče na zlopamćenje, zamijeranje, nepraštanje;
- potiče na laž;
- proklinje.

4. Stavlja sebe na prvo mjesto i teži za svojom slavom mimo Boga;
- uključuje senzacionalnost, buku, isticanje, kič;
- uključuje naplaćivanje duhovnih dobara i pomoći;
- ucjenjuje, uvjetuje, zastrašuje ili se služi manipulacijom bilo kakve vrste;
- promovira kult osobe, vođe;
- sadrži elemente relativizma, racionalizma, materijalizma, hedonizma, ezoterije, magije, okultizma, praznovjerja.

www.katolici.org