24

¹4Abraham bijaše već ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu. ² Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno ³ da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu nećeš nabaviti za ženu ni jednu od kćeri Kanaanaca, među kojima boravim, ⁴ nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku." ⁵ A sluga mu reče: "A što ako žena ne htjedne za mnom ići u ovu zemlju? Hoću li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?" ⁶ Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina! ⁸ A ako žena ne bude htjela za tobom poći, ti ćeš biti oslobođen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!" ⁹ Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune. ¹⁰ Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad. ¹¹ Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše večer, kad žene izlaze da crpu vodu. ¹² Onda reče: "Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziđi mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži! ¹³ Evo me kraj studenca, a kćeri onih iz grada dolaze crpsti vodu; ¹⁵ Tek što on izreče svoje, gle, dođe Rebeka, kći Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Dođe ona s krčagom na ramenu. ¹⁶ Djevojka je bila krasna, djevica koju muškarac nije dirnuo. Siđe ona k vrelu, napuni krčag i eto je opet gore. ¹⁷ Sluga joj potrča u susret i reče: "Daj mi malo vode iz svog vrča!" ¹⁸ "Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo spusti krčag na ruku i dade mu piti. ¹⁹ Kad je njega napojila, reče: "Nalit ću i tvojim devama da se napoje." ²⁰ Izlivši brzo krčag u korito, otrča natrag zdencu da ponovo zahvaća, i tako nali svim njegovim devama. ²¹ Čovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije. ²² Kad su deve prestale piti, čovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela. ²³ Zatim reče: "Kaži mi čija si kći. Ima li u kući tvoga oca mjesta za nas da prenoćimo?" ²⁴ Ona mu odgovori: "Ja sam kći Betuela, koga je Milka rodila Nahoru." ²⁵ Još mu doda: "Ima slame i p§iće kod nas u obilju, a i mjesta za prenoćište." ²⁶ Čovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi ²⁷ i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuću brata moga gospodara." ²⁸ Djevojka otrča i sve ovo ispripovjedi u kući svoje majke. ²⁹ A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Laban se požuri van, k čovjeku kod studenca. ³⁰ Čim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te čuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je čovjek govorio", on pođe onome koji je još stajao kod deva na studencu. ³¹ Reče on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani kad sam ja spremio kuću i mjesto za deve." ³² Tako čovjek uđe u kuću. Rastovare deve i dadu im slame i p§iće, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge. ³³ Ali kad su preda nj stavili hranu, reče: "Neću jesti dok ne kažem što imam kazati." A Laban mu reče: "Onda kazuj!" ³⁴ "Ja sam sluga Abrahamov", poče on. ³⁵ "Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi. ³⁶ Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje. ⁴³ ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja dođe vodu crpsti i ja joj rečem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrča! - ⁴⁸ Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kćer brata moga gospodara njegovu sinu. ⁴⁹ A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo." ⁵⁰ Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reći ni da ni ne. ⁵¹ Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao." ⁵² Kad Abrahamov sluga ču njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi. ⁵³ Sluga zatim iz vadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci. ⁵⁴ Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noć. Kad su ujutro ustali, on reče: "Pustite me da se vratim svome gospodaru!" ⁵⁵ A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga pođi!" ⁵⁶ On im reče: "Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!" ⁵⁷ Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli!" ⁵⁸ Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Hoćeš li poći s ovim čovjekom?" Ona odgovori: "Hoću." ⁵⁹ I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima. ⁶⁰ Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo naša, budi mati nebrojenim tisućama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!" ⁶¹ Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te pođoše za čovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode. ⁶² Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba. ⁶³ U predvečerje iziđe Izak da se poljem prošeta; diže oči i ugleda deve gdje dolaze. ⁶⁴ Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve ⁶⁵ pa zapita slugu: "Tko je onaj čovjek što poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri. ⁶⁶ Sluga ispriča Izaku sve što je učinio. ⁶⁷a Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.

Keturini sinovi