2 Evo, ja, Pavao, kažem vam: "Ako se obrežete, Krist vam neće ništa koristiti.
3 A opet svjedočim svakome čovjeku, koji se obreže, da je dužan izvršiti sav zakon.
4 Rastavljeni ste od Krista, koji hoćete zakonom da se opravdate, izgubiste milost.
5 Jer mi iščekujemo u Duhu iz vjere radu opravdanja.
6 Jer u Kristu Isusu niti što pomaže obrezanje, ni neobrezanje, nego vjera, koja radi po ljubavi.
7 Trčali ste dobro; tko vam je branio, da se ne pokoravate istini?
8 Ovo odvraćanje nije od onoga, koji vas je pozvao.
9 Malo kvasca ukiseli sve tijesto.
10 Ja se uzdam u vas u Gospodinu, da ništa drukčije nećete misliti. A tko vas buni, podnijet će osudu, makar tko bio.
11 A ako ja, braćo, još obrezanje propovijedam, zašto još trpim progone? Onda je uklonjeno spoticanje križa!
12 O da bi odsječeni bili oni, koji vas bune!
13 Jer ste vi, braćo, na slobodu pozvani; samo ne dajte, da sloboda bude na službu tijelu, nego ljubavlju služite jedan drugome!
14 Jer se sav zakon izvršuje u jednoj riječi: "Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe!"
15 Ali ako jedan drugoga grizete i izjedate, gledajte, da jedan drugoga ne istrijebite!
16 A velim: "U duhu živite, i želja tjelesnih nećete izvršiti!
17 Jer tijelo želi protiv duha, a duh protiv tijela; a ovo se protivi jedno drugome, da ne činite ono, što hoćete.
18 Ako li vas duh vodi, nijeste pod zakonom.
19 Očita su djela tjelesna, a ova su: "preljubočinstvo, nečistoća, besramnost, razuzdanost,
20 Idolopoklonstvo, čaranja, neprijateljstva, svađe, ljubomor, srdžbe, spletke, razdori, sljedbe,
21 Zavisti, ubojstva, pijanstva, razuzdane gozbe i ovim slična, za koja vam unaprijed kažem, kao što sam i prije rekao, da oni, koji tako što čine, neće postići kraljevstva Božjega.
22 A plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost,
23 Krotkost, umjerenost; protiv ovakvih nema zakona.
24 A koji su Kristovi, raspeli su tijelo sa strastima i požudama.
25 Ako u duhu živimo, i hodajmo u duhu!
26 Ne tražimo tašte slave, tako da izazivamo jedan drugoga i zavidimo jedan drugome.
Braćo, ako i upadne čovjek u kakav prekršaj, vi duhovni ispravljajte takvoga duhom krotkosti; a pazi na sebe, da i ti ne budeš iskušan!
2 Nosite bremena jedan drugoga, i tako ćete ispuniti zakon Kristov!
3 Jer ako tko misli, da je što, a nije ništa, vara sam sebe.
4 A svaki neka ispita svoje djelo, i tada će on samo u sebi imati slavu, a ne u drugome,
5 Jer će svaki svoje breme nositi.
6 A koji se uči riječi, neka dijeli od svakoga dobra onome, koji ga uči!
7 Ne varajte se: "Bog se ne da ružiti, jer što čovjek posije, ono će i požeti.
8 Jer koji sije u tijelo svoje, od tijela će požeti propast; a koji sije u duh, od duha će požeti život vječni.
9 A dobro činiti, neka nam ne dodija, jer ćemo u svoje vrijeme požeti, ako ne sustanemo.
10 Zato dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, a osobito onima, koji su s nama u vjeri!
11 Vidite, kakvim sam slovima pisao vam rukom svojom!
12 Jer svi, koji hoće da se svide tijelom, oni vas sile, da se obrežete, samo da ne budu progonjeni zbog križa Kristova.
13 Jer ni oni sami, koji se obrezuju, ne drže zakona, nego hoće, da se vi obrežete, da se hvale vašim tijelom.
14 A ja, Bože sačuvaj, da se čim drugim hvalim, osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kojemu je meni svijet raspet, i ja svijetu.
15 Jer u Kristu Isusu niti što pomaže obrezanje, ni neobrezanje, nego novi stvor.
16 I svi, koji po ovome pravilu žive, na njih mir i milosrđe, i na Izraela Božjega!
17 Od sada neka mi nitko ne dosađuje, jer ja nosim na tijelu svojemu znakove Gospodina Isusa!
18 Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen.
A slaboga u vjeri primajte lijepo, a da ne sudite o mišljenju njegovu.
2 Jer jedan vjeruje, da smije sve jesti, a koji je slab, jede zelje.
3 Koji jede, neka ne prezire onoga, koji ne jede, i koji ne jede, neka ne osuđuje onoga, koji jede, jer ga je Bog primio,
4 Tko si ti, koji sudiš tuđemu slugi? On svojemu gospodaru stoji ni pada; a stajat će, jer ga može Gospodin podignuti.
5 Jer jedan razlikuje dan od dana, a drugi drži sve dane da su jednaki: svaki neka je uvjeren za svoju misao!
6 Koji na dan pazi, zbog Gospodina pazi; i koji jede, zbog Gospodina jede, jer zahvaljuje Bogu. I koji ne jede, zbog Gospodina ne jede, i zahvaljuje Bogu.
7 Jer ni jedan od nas ne živi samomu sebi, i ni jedan ne umire samomu sebi.
8 Jer ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Ako dakle živimo, ili ako umiremo, Gospodnji smo.
9 Jer zato Krist umrije i oživje, da zavlada i mrtvima i živima.
10 A ti zašto sudiš brata svojega ni ti zašto prezireš brata svojega? Jer svi ćemo stajati pred sudom Božjim.
11 Jer je pisano: "Tako živ ja, govori Gospodin, meni će se pokloniti svako koljeno, i svaki će jezik slaviti Boga."
12 Tako će dakle svaki od nas dati Bogu račun za sebe.
13 Zato ne sudimo više jedan drugoga; nego ovo većma mislite, da ne postavljate bratu spoticanja ili biti uzrok povoda za zlo!
14 Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu, da ništa nije nečisto po sebi, osim onomu, koji misli, da je što nečisto, onomu je nečisto.
15 A ako je brat tvoj zbog jela žalostan, već ne postupaš po ljubavi. Ne upropašćuj jelom svojim onoga, za kojega je Krist umro!
16 Dakle neka se ne psuje vaše dobro!
17 Jer kraljevstvo Božje nije jelo i piće, nego pravda i mir i radost u Duhu Svetome.
18 Jer tko u ovome služi Kristu, ugodan je Bogu i mio ljudima.
19 Tako dakle starajmo se za ono, što promiče mir, i potičimo jedan drugoga na dobro!
20 Ne ruši djela Božjega zbog jela; jer je sve čisto; nego je zlo za čovjeka, koji jede sa spoticanjem.
21 Dobro je ne jesti mesa, i vina ne niti, i ono ne činiti, na što se tvoj brat spotiče, ili se smučuje, ili slabi.
22 Imaš vjere? Imaj je sam za sebe pred Bogom! Blagoslovljen je, koji sam sebe ne sudi za ono, što nađe za pravo!
23 A koji sumnja, ako jede, osuđen je, jer ne radi po vjeri. A sve, što ne biva po vjeri, jest grijeh.
A dužni smo mi jaki slabosti slabih nositi, i ne sebi ugađati.
2 Svaki od nas neka ugađa bližnjemu, da napreduje u dobru.
3 Jer i Krist nije ugađao sebi, nego kao što je pisano: "Pogrde onih, koji tebe grde, padoše na me."
4 Jer štogod je pisano, pisano je za našu nauku, da strpljivošću i utjehom Pisma nadu imamo.
5 A Bog strpljivosti i utjehe neka vam dadne, da složno mislite među sobom po Kristu Isusu,
6 Da jednodušno jednim ustima slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista.
7 Zato primajte jedan drugoga, kao što je i Krist primio vas na slavu Božju.
8 Jer kažem, da je Krist Isus bio sluga obrezanja zbog istinitosti Božje, da potvrdi obećanje ocima;
9 A neznabošci da slave Boga zbog milosrđa, kao što je pisano: "Zato ću te slaviti među narodima Gospodine, i pjevat ću imenu tvojemu."
10 I opet govori: "Veselite se, narodi, s narodom njegovim!"
11 I opet: "Hvalite Gospodina, svi narodi, i neka ga slave svi puci!"
12 I opet Izaija govori: "Bit će korijen Jesejev, i koji će ustati da vlada nad narodima, u njega će se uzdati narodi."
13 A Bog nade neka vas napuni svake radosti i mira u vjeri, da obilujete u nadi jakošću Duha Svetoga!
14 A ja sam i sam uvjeren za vas, braćo moja, da ste i sami puni dobrote, napunjeni svakoga znanja, da možete jedan drugoga opominjati.
15 A pisao sam vam braćo dijelom slobodnije, da vam napomenem zbog milosti, koja mi je dana od Boga,
16 Da budem sluga Krista Isusa za narode, izvršujući svetu službu evanđelja Božjega, da bude prinos naroda ugodan i posvećen u Duhu Svetome.
17 Imam dakle slavu u Kristu Isusu kod Boga.
18 Jer ne smijem govoriti što o onome, što Krist nije učinio po meni, da obratim narode riječju i djelom,
19 U sili znaka i čudesa, u sili Duha Svetoga, tako da sam od Jerusalema i naokolo sve do Ilirika napunio evanđeljem Kristovim.
20 I tako sam se trudio, da ne propovijedam evanđelja ondje, gdje se je već spominjao Krist, da ne gradim na tuđemu temelju,
21 Nego kao što je pisano: "Kojima nije javljeno za njega vidjet će; i koji nijesu čuli, razumjet će."
22 Zbog čega sam mnogo puta bio spriječen da dođem k vama.
23 A sad više ne imajući mjesta u ovim krajevima, a imajući želju već od mnogo godina da dođem k vama.
24 Kad pođem u Španjolsku, nadam se, da ću prolazeći vidjeti vas, i vi ćete me otpratiti onamo, kad se najprije ponešto naužijem vas.
25 A sad idem u Jerusalem, da poslužim svetima.
26 Jer Makedonija i Ahaja nađoše za dobro da skupe neki prinos za siromahe svetih, koji su u Jerusalemu.
27 Oni nađoše to za dobro, i dužnici su njihovi, jer kad neznabošci dobiše dio njihovih duhovnih dobara, dužni su njima i svojim zemaljskim poslužiti.
28 Kad ovo dakle svršim i ovaj im plod izručim, zaputit ću preko vas u Španjolsku.
29 A znam, da kad dođem k vama, doći ću s obiljem blagoslova evanđelja Kristova.
30 Molim vas dakle, braćo, zaradi Gospodina našega Isusa Krista i zaradi ljubavi Duha Svetoga: Pomozite mi u borbi molitvama za me k Bogu.
31 Da se izbavim od nevjernika u Judeji, i da služba moja u Jerusalemu bude ugodna svetima;
32 Da s radošću dođem k vama po volji Božjoj, i okrijepim se s vama.
33 A sada Bog mira neka bude s svima vama! Amen.
http://hr.wikisource.org/wiki/Pavlova_poslanica_Rimljanima_(%C5%A0ari%C4%87)/Glava_15.
bglavac
edin.kecanovic
