Poslanica Filemonu

 

U Bibliji je ubačeno jedno pismo gdje Pavao vraća svoga roba Onezima kršćanskom robovlasniku (ili je to bio odbjegli rob kojega je Pavao UHVATIO), svome poznaniku i kršćaninu Filemonu. On ljigavo i udvornički piše da s njim dobro postupa (valjda po onoj biblijskoj: "Ali ako rob preživi dan-dva nakon batina, onda nije počinjen prekršaj"), i "sve njegove prekršaje njemu pripiše". Ako imate dobar želudac, pročitajte licemjernu katoličku apologetiku u svezi toga pisma. Od očite trgovine robljem oni su napravili hvalospjev kako je prvobitna Crkva maltene prva uvela aboliciju.

 

"Sluge, budite sa svim poštovanjem pokorni gospodarima, ne samo dobrima i blagima nego i naopakima. (19) To je uistinu milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje trpeći nepravedno. (20) Kakve li slave doista ako za grijehe udarani strpljivo podnosite? No ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo."

 

1 Petrova 2,18-21

 

Da ponovimo Biblijsko gradivo: nema nikakve slave ako vas gospodar tuče kada ste kaznu zaslužili. Slava je ako ste učinili nešto dobro, pa vas tuče kao da ste zgriješili, a vi potajno patite i ne žalite se. To je Bogu milo ! To su temelji na kojima počiva Kršćanstvo. Trpi i šuti, Bogu je to milo.

 

Apologetika:

 

Teolozi brže-bolje, prijevarno izvade ove citate:

Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i nepokornike, nepobožnike i grešnike, bezbožnike i svetogrdnike, ocoubojice i materoubojice, koljače, (10) bludnike, muškoložnike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike

 

1 Tim 1,10

 

Ovaj izraz trgovce ljudima, neki prevode i sa "robovlasnici". Oboje je pogrešno. Radi se o grčkoj riječi "andrapodistes":

- kidnaper, otimač ljudi, onaj koji protivno tadašnjim zakonima koji reguliraju robovlasničke odnose, nekog slobodnog čovjeka baci u roblje

- onaj koji ukrade robove u tuđem vlasništvu i prodaje ih

 

Drugim riječima, ovaj izraz osuđuje nelegalne kradljivce robova i nelegalnu otimačinu slobodnih. U ona vremena, trgovina robljem je bila regulirana zakonom. Biblija osuđuje kršenje tog zakona, tj. krađu nečijih robova.

 

Pavao: Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju."

 

(Galaćanima, 3,28)

 

Moglo je pisati ovako: "Svaki čovjek ogleda se u drugome, i nema nikakve bitne razlike od čovjeka do čovjeka. Sve su razlike površne i zanemarive. Svi mi živimo isti smrtni život i izjednačeni smo do svoje najdublje srži." Međutim, ovdje se "jednakost" izražava po pripadnosti ideologiji, dakle uvodi se još jedan zid među ljude.

 

Ta rečenica prema apologetima "dokazuje" da su kršćani prvi ukinuli robovlasnički sustav. Ujedno su, valjda ukinuli i sve podjele na rase i nacije, te uveli apsolutnu ravnopravnost spolova i klasa. Istina je, naravno, nešto sasvim drugo. Po pitanju širenja svog religijskog praznovjerja, Kršćani su željeli potaknuti na pristupanje svojim redovima što više ljudi, posebno poniženih, sirotinje i najneobrazovanijeg puka. Tako su brojčano rasli. Dok su "u Kristu bili jednaki" (više ili manje), u realnom životu su vrijedila sasvim drugačija pravila. "Pati i trpi, Bogu je to milo".

 

Druga apologetska taktika je pozivati se "da su bila takva vremena" i robovlasništvo je bilo opće prihvaćeno. Tu imaju donekle pravo. No onda je Biblija proizvod svoga vremena. Ona odražava relativni moral, praznovjerje i zaostala shvaćanja primitivnih plemena i vjerskih propovjednika, kao i druga literatura iz toga vremena. Nema nikakve konkretne vrijednosti za suvremenog čovjeka kao moralni putokaz ili ikakvo posebno značenje koje je danas relevantno.

 

Promjenjiv kršćanski moral

 

 Skoro svi kršćanski vođe prije kasnog 17. stoljeća podržavali su robovlasništvo, unutar određenih specifičnih biblijskih ograničenja, kao konzistentno s kršćanskom teologijom. Npr. "Sveti" Toma Akvinski (1225-1274) vjerovao je da je robovlasništvo "moralno opravdano", iako se slaže sa Svetim Augustinom, da je došlo na svijet s grijehom:

 

... budući da je dijete podvrgnuto autoritetu svoga roditelja, a rob moći svoga gospodara, roditelj može zakonito udariti svoje dijete, a robovlasnik svoga roba, da se naredba može silom nametnuti...

Thomas Aquinas, Summa Theologica

 

Ali danas, skoro svi moderni kršćani su ujedinjeni u osudi robovanja kao grješnog i protivnog Božjoj volji.

 

Tijekom povijesti, odlomci Starog i Novog Zavjeta korišteni su za opravdavanje držanja robova, kao i vodičem kako se to treba raditi. Stoga, kada je predloženo ukidanje ropstva, mnogi kršćani su se žestoko usprotivili, citirajući iz Biblije očite potvrde prihvaćanja ropstva kao "dokaz" da je to dio normalnog ljudskog stanja.

 

"[Robovlasništvo] je uspostavljeno dekretom samoga Svemogućega Boga....ono je sankcionirano u Bibliji, u oba Testamenta, od Izlaska do Otkrivenja...uvijek je postojalo, u najvišim civilizacijama s vrhunskim umjetničkim dosezima", govorio je Jefferson Davis, Predsjednik Konfederacije Američkih država.

 

Biblijski igrači koji su izričito posjedovali robove: Abraham, Boaz, Kornelius, Izak, Filemon, Solomon.